Naša potreba, dok se zaklinjemo u tradicionalnu čast i poštenje, da uvijek na mufte nešto ušićarimo, dovešće nas na kraj puta.

Naša potreba, dok se zaklinjemo u tradicionalnu čast i poštenje, da uvijek na mufte nešto ušićarimo, dovešće nas na kraj puta.
Osjećaj tuge, nemoći i bijesa poslije zločina u Beogradu, zamijenio je osjećaj straha, bola i neizvjesnosti poslije novog masovnog zločina koji se desio nedaleko Mladenovca, piše autor.
Na zapadu žive paralelni svjetovi – ljudi koji imaju viška nekretnina i automobila, i ljudi koji nemaju ništa od toga; velike su šanse da će bogati postajati još bogatiji, a siromašni još siromašniji.
Iako je građevinski radnik Vladimir Krnač na 22 pitanja u kvizu dao tačne odgovore, dvojica protivnika odlučila su da je on ‘najslabija karika’.
Jedna Portugalka objavila je tekst na ćiriličnom pismu u srpskom dnevniku; stranicu istrgnutu iz novina bilo je nemoguće poslati prije nego što bude ocarinjena; i onda se pismo vratilo neuručeno.
Redovno plaćanje poreza i izmirivanje svih obaveza prema državi jedino je mjerilo patriotizma u svim skandinavskim zemljama, dok ljudi na Balkanu imaju potrebu samo za većim brojem slobodnih dana.
Većini ni bajka o Djedu Mrazu neće pomoći da se lakše suoče sa pukim preživljavanjem ni narednih 365 dana.
Autor jednog od najboljih Titovih portreta, pričao je kako se odvijala ta slikarska avantura. ‘Tito nam je pozirao mirno’, veli ‘i tada sam po prvi put u životu vidio mukarca koji farba kosu.’
Kod nas u kvartu se čuo vatromet do kasno u noć, a radost širom Amsterdama je odjekivala zbog pobjeda nad Španijom i Portugalom. I to su slavili isti oni Marokanci koji između sebe govore holandski.
Motka je najviši vrh Bjelasnice, planinskog masiva u ‘niskoj’ Hercegovini, između grada Trebinja i mjesta Ljubinja.
Kada vidite vozača da ‘švera’ cestom, budite sigurni da je ili pijan, ili kuca poruku, piše autor.
Umberto Eco jednom je rekao da ko ne čita ima samo jedan život; kada je umro, nastavio je da živi u svojim knjigama.
Iako ‘tihi otkaz’ štiti od izgaranja, radnici širom svijeta se sve više plaše za vlastita radna mjesta i plaće.
Zagrebački tramvaji predstavljaju pravi mobilni šareni cirkus, koji se oslanja na žilavu marketinšku foru da se komercijalno iskoristi svaki dostupni pedalj javnog prostora ili imovine.