Srbija ne slavi herojstvo Srba iz Srbije, nastavljajući odbranu svojih zločina tezom da nije u ratu. Zato i nema ratne heroje, marginalizuje žrtve, favorizuje zlikovce, podstiče nacionaliste.
Cijeli Sadržaj
Danilo Vučić, potomak srbijanskog predsjednika, ima neobično društvo za ‘primjerneog mladića’, kakvim ga predstavlja režim: riječ je hodajućim nedostacima dokaza, dilerima, huliganima…
O državi koja je sposobna jedino da smeta drugima i konstantnim prijetnjama bude činilac regionalne destabilizacije.
Vučić bahato improvizuje na temu iz Gebelsovog uputstva za upotrebu, sve svoje laži pripišite političkim protivnicima.
Neće se zločini poput onog u Meji ponoviti, ali je neizvjesno šta se može dogoditi na linijama razdvajanja i kad suprotstavljene strane pređu te linije.
Logično bi bilo pitanje čime je to Milorad Grčić zadužio predsjednika Srbije, pa još nije na robiji, nego napreduje u stranci.
U Srbiji su ratni zločinci uglavnom na političkim funkcijama režima ili su, zahvaljujući vezama sa režimom, postali ugledni biznismeni kojima se namještaju poslovi vrijedni milione eura.
Lišen želje za odmazdom, strastveno se posvetio dokumentovanju nečovječnih postupaka, ne štedeći ni kreatore, ni izvršioce.
Zoran Đinđić nije slučajno egzekutiran, bio je čovjek rijetke političke inteligencije, bio je human, ali cijeli kontekst je bio protiv njega poslije Slobodana Miloševića.
Žene u crnom podsjetile su na sramni ispraćaj tenkova JNA iz Beograda i na zlostavljanje i ubijanje hrvatskih vojnika i civila u logorima u Srbiji.
