Iznova se pojavljuju uvjerenja da će sada morati da se konačno stavi tačka na razgovore na relaciji Beograd – Priština i da se krene dalje.
Izlaza iz blata u koje smo upali nema bez reafirmacije vrijednosti na kojima je izgrađena građanska i moderna Crna Gora.
Izgleda da crkveni ljudi nisu zavirili ni u proročke knjige u kojima, na primer, Bog poručuje: Teško onome koji gradi grad krvlju i osniva grad nepravdom.
Dok su Hrvatsku, BiH, Kosovo i Crnu Gori drmali potresi, Srbija je ostala usamljeni primjer nedostatka promjena.
Nacionalistička srpska svjetina urliče ‘Nemojte nam nabijati kolektivnu krivicu’, dok u isto vrijeme nosi transparent ‘Svi smo mi Ratko Mladić’.
U nedjelju je islamofobno nasilje ponovo isplivalo na površinu u Kanadi. Bivši premijer Stephen Harper ga je raspirio.
Malo je vjerovatno da će Mladić otići u legendu, kako tvrdi Milorad Dodik, legenda je postao Nikola Jokić MVP najjače lige na svijetu.
Posljednja dešavanja u ovim operacijama u sferi mentalnog zdravlja stvaraju nove, opasne prakse.
Crna Gora je, kada je u pitanju njena odgovornost za ratove devedesetih, kopirala, prepisala, kako god, ponašanje Austrije poslije Drugog svjetskog rata.
U Beogradu je dugo vladao muk nakon što je vojni čelnik bosanskih Srba optužen na doživotni zatvor, a zatim su vladajući ponovili ono što govore bez prestanka.
Sve se više Beograd okreće Pekingu, zaklinje u iskreno prijateljstvo sa Kinom, a kineski lider Xi Jinping nije više prijatelj Srbije, već brat.
Dočekali smo da Ratko Mladić ne umre neosuđen, ali trajni mir u regiji time, nažalost, nije niti za korak bliže.
Iako se kunu u srpsku tradiciju, nacionalistima je do kulturne baštine stalo kao do lanjskog snijega.
Epidemiološko stanje u Srbiji je dobro, ali ono što ne valja jeste činjenica da se mjera u borbi protiv ove bolesti više niko ne pridržava.