Ljekovito mi je nizanje redaka na papiru o hiljadama sarajevskih dana, dana zasutih granatama, snajperskim mecima, dana promrzlih ruku i nogu, dana (polu)praznih stomaka, dana dugih redova za vodu.
Cijeli Sadržaj
Lani sam odlučio da zapamtim imena svih 8372 ubijenih u genocidu u Srebrenici. I naučio sam – ime, ime oca, prezime i godinu rođenja.
Uspjela je, nekako, moja majka, da tog bajramskog dana, dugo stojeći u redu, dobije priliku za jedan poziv sa zajedničkog telefona.
U tim su se kerama slile silne neprospavane noći, ispunjene tugom i nadom…
Stanovnici gradića pored turske granice žive pod konstantnim granatiranjem, sa malo hrane i vode.
Dugo, tu noć, u Srebrenici, razgovaramo o svemu. Teta Hajra nam priča o prošlosti ovog grada, o ratnim danima, o svojoj odluci da se vrati.
Mnogo toga u Teheranu ponukat će vas da shvatite koliko je važna mogućnost izbora, ali i kako tu mogućnost često zloupotrebljavamo.
Šta je tih sitnih, nekoliko minuta, spram vječnosti, bez početka i kraja…
