Podijeljeni Izrael suočen s nemirima usred eskalacije sukoba u Gazi

Dok Izrael nastavlja razorni rat u Gazi, potaknut od strane premijera koji insistira na ostvarenju cilja potpune vojne pobjede, podjele unutar izraelskog društva postaju sve dublje.

U posljednjih nekoliko sedmica, dok su izraelski mirovni aktivisti i antiratne grupe pojačali svoju kampanju protiv sukoba, pristalice rata također su povećale pritisak da se nastavi, bez obzira na njegovu humanitarnu, političku ili diplomatsku cijenu.

Pripadnici vojske objavili su otvorena pisma u kojima izražavaju nezadovoljstvo zbog političkih motivacija za nastavak rata u Gazi ili tvrde da najnovija ofanziva, koja sistematski uništava Gazu, riskira živote preostalih izraelskih talaca koji se drže na palestinskom teritoriju.

Još jedno otvoreno pismo stiglo je s izraelskih univerziteta i fakulteta, a potpisnici čine nešto rijetko u Izraelu od početka rata u oktobru 2023. godine: fokusiraju se na palestinsku patnju.

Širom zemlje su se proširile kampanje protesta i odbijanja vojne službe, što je rezultat mješavine promirovnih osjećaja i prevladavajućeg bijesa zbog vladinog postupanja u ratu. To predstavlja rizik za izraelske ratne napore, koji se oslanjaju na aktivno učešće mladih u zemlji.

Kritičari rata kažu da je čovjek kojemu se protive, premijer Benjamin Netanyahu, postao ovisan o ekstremnoj desnici kako bi održao svoju koaliciju i opoziciji koja je previše kukavička da bi mu se suprotstavila suočena s rastućim međunarodnim optužbama za genocid.

Moćna krajnja desnica

Važno je ne miješati rastuće domaće kritike izraelske vlade u postupanju u ratu s bilo kakvim masovnim simpatijama za palestinski narod.

Nedavna anketa pokazala je da bi 82 posto jevrejskih izraelskih ispitanika i dalje željelo vidjeti Gazu očišćenu od palestinskog stanovništva, a gotovo 50 posto podržava ono što su nazvali “masovnim ubijanjem” civila u neprijateljskim gradovima koje je okupirala izraelska vojska.

Nedavno su hiljade Izraelaca, predvođene krajnje desničarskim ministrom nacionalne sigurnosti, Itamarom Ben-Gvirom, divljale kroz okupirani Stari grad Istočnog Jerusalema, skandirajući “smrt Arapima” i napadajući svakoga ko se smatrao Palestincem ili ih branio.

Okupljenima na povorci “Dan Jerusalema” obratio se i ultranacionalistički ministar finansija, Bezalel Smotrich, koji je glasno istupio u svoj zagovor aneksije okupirane Zapadne obale i raseljavanja Palestinaca iz Gaze.

Smotrich je upitao okupljene: “Bojimo li se pobjede?”; “Bojimo li se riječi ‘okupacija’?” Okupljeni, opisani kao “slavljenici” u dijelovima izraelskih medija, odgovorili su odlučnim “ne”.

„Postoji grupa ekstremne desnice koja se osjeća opravdanom nakon godinu i pol rata“, rekao je bivši izraelski diplomat Alon Pinkas za Al Jazeeru. „Misle da je njihova poruka da, ako trepneš, gubiš; ako zastaneš, gubiš; ako oklijevaš, gubiš – potvrđena.“

Rastuće neslaganje

Uz intenziviranje izraelskog napada na Gazu, u kojem je poginulo više od 54.000 Palestinaca, glasovi neslaganja sve su snažniji. U aprilu je više od 1.000 aktivnih i penzionisanih pilota objavilo otvoreno pismo u kojem protestuju protiv rata za koji su rekli da služi “političkim i ličnim interesima”, a ne sigurnosnim. Uslijedila su daljnja pisma, kao i organizirana kampanja koja potiče mlade Izraelce da odbiju odlazak u vojnu službu.

Možda osjetivši smjer u kojem vjetar puše, vođa izraelske ljevičarske Demokratske stranke, Yair Golan, koji je u početku podržavao rat i zauzeo tvrd stav o dopuštanju humanitarne pomoći u Gazu, ranije ovog mjeseca uputio je oštru kritiku protiv sukoba, tvrdeći da Izrael riskira da postane “država izopćenica” koja ubija “bebe iz hobija”, dok sebi za cilj postavlja “protjerivanje stanovništva”.

Iako su ga neki pozdravili, komentari bivšeg general-majora vojske naišli su na oštru kritiku od strane drugih. Govoreći na konferenciji u južnom Izraelu uz poznatog antiratnog zastupnika Ofera Cassifa, Golana su krajnje desničarski članovi publike vrijeđali i nazivali izdajnikom, prije nego što ga je osiguranje moralo izvesti iz prostorija.

Cassif, koji sebe naziva anticionistom, dugo je izazivao ogorčenje većine izraelskog društva zbog glasne osude načina na koji Izrael tretira Palestince.

„Oduvijek je bilo prijetnji protiv mene“, rekao je za Al Jazeeru Cassif, koji je bio jedini među izraelskim zastupnicima koji se protivio ratu od samog početka. „Ne mogu hodati svojom ulicom. Napadnut sam dva puta prije 7. oktobra i od tada je postalo mnogo gore.“

„Ipak, nisam samo ja [na udaru]. Svi mirovni aktivisti riskiraju fizički napad ili prijetnje, čak su i porodice talaca u opasnosti od napada ovih fanatika“, rekao je.

„Mnogi ljudi počinju shvatati da ova vlada, pa čak i glavna opozicija, ne vode rat iz sigurnosnih razloga, niti da bi vratili taoce, već provode genocidnu misiju koju zagovaraju Smotrich i drugi mesijanski fanatici“, rekao je Cassif o ministru finansija i njegovim pristalicama.

„To su dopustili ljudi poput Bennyja Gantza, Yaira Lapida i Yoava Gallanta“, rekao je, navodeći istaknute političare koji su se protivili premijeru, „koji se nisu usudili kritizirati rat i Netanyahua, koji ga je manipulirao za vlastite ciljeve.“

Cassifove komentare ponovila je jedna od potpisnica otvorenog pisma predstavnika akademske zajednice u kojem se kritizira rat, Ayelet Ben-Yishai, vanredna profesorica na Univerzitetu u Haifi.

„Opozicija nema ništa“, rekla je za Al Jazeeru. „Razumijem da je teško zagovarati kompliciranu budućnost, ali oni ništa ne rade i ne govore. Sve što su nam ostavili je izbor između upravljanja ratom i okupacijom te Smotricha i njegovih sljedbenika. To je to. Kakva je to budućnost?“

Jednaki stavovi

Mnogi članovi vlade i opozicije prethodno su služili na visokim položajima u vojsci, bilo učestvujući u ili nadgledajući borbene operacije protiv Palestinaca, te održavajući ilegalnu okupaciju palestinske zemlje.

Vođa Demokratske stranke Golan je čak i ranije kritiziran od strane vojske 2007. zbog višestrukog korištenja palestinskih civila kao ljudskih štitova.

„Ono što trenutno vidimo jest borba između dvije cionističke elite oko toga ko je veći fašist u različitim oblicima“, rekao je Yehouda Shenhav-Shahrabani, profesor na Univerzitetu u Tel Avivu, o političkim borbama koje se vode unutar Izraela.

„S jedne strane, tu su aškenaski Jevreji koji su naselili Izrael, nametnuli okupaciju i ubili hiljade ljudi“, rekao je o tradicionalnim izraelskim vojnim i vladajućim elitama, od kojih se mnogi mogu opisati kao liberalni i demokratski, a izvorno su iz srednje i istočne Evrope. „Ili imate sadašnje religiozne cioniste, poput Smotricha i Ben-Gvira, koje stara aškenaska elita sada optužuje da su fašisti.“

„Ne možete ovo svesti na ljevicu i desnicu. Ne vjerujem u to“, rekao je Shenhav-Shahrabani. „To ide dublje. Obje strane svjesne su genocida u Gazi.“

Dok je otpor ratu rastao i kod kuće i u inostranstvu, tako je porastao i intenzitet napada protiv kojih se protestuje.

Otkad je Izrael jednostrano prekinuo primirje u martu, ubijeno je gotovo 4.000 Palestinaca, od kojih su stotine djece. Osim toga, opsada, nametnuta desetkovanoj enklavi 2. marta, dovela je ono što je preostalo od njezinog predratnog stanovništva od više od dva miliona do tačke gladi, upozorile su međunarodne agencije, uključujući Ujedinjene narode.

Istodobno s pojačanim izraelskim ratom u Gazi, pojačale su se i njegove akcije na Zapadnoj obali. Pod izgovorom još jedne vojne operacije, izraelska vojska okupirala je i sravnila velike dijelove okupiranog teritorija, raselivši navodno 40.000 njegovih stanovnika dok tamo uspostavlja vlastitu vojnu mrežu.

U međuvremenu je izraelski ministar odbrane Israel Katz, zajedno sa Smotrichom, koji kao ministar finansija uživa značajnu kontrolu nad Zapadnom obalom, najavio izgradnju dodatna 22 izraelska naselja, što je sve u suprotnosti s međunarodnim pravom.

Smotrichova objava malo je koga iznenadila. Krajnje desni ministar, i sam doseljenik na palestinskoj zemlji, prethodno je jasno izrazio svoju namjeru da vidi Zapadnu obalu pripojenu, čak je naredio pripreme za to prije inauguracije američkog predsjednika Donalda Trumpa, od kojeg je očekivao podršku toj ideji. Također je rekao da će Gaza biti “potpuno uništena”, a njezino stanovništvo protjerano na mali pojas zemlje uz egipatsku granicu.

Za Shenhav-Shahrabani, malo toga je bilo iznenađujuće.

“S nekima sam otišao u Južnu Afriku 1994. godine. Sreo sam sudiju Vrhovnog suda, Jevreja, koji je povrijeđen afrikanerskom bombom tokom borbe protiv apartheida“, rekao je Shenhav-Shahrabani. „Rekao mi je da se ništa neće promijeniti za Palestince dok Izraelci ne budu spremni ići u zatvor za njih. Još nismo dostigli tu tačku.“