Izdvajanjem 800 milijardi eura počinje novo doba evropske sigurnosti

Ponovno naoružavanje Evrope je kompleksna priča koja ne može biti riješena s nekoliko prigodnih izjava političara, a neke stvari ne mogu se promijeniti preko noći, smatra vojni analitičar Igor Tabak.

Najava o ulaganju 800 milijardi eura u naoružavanje EU je samo početak, ako se nešto želi napraviti, smatraju analitičari (Stoyan Nenov / Reuters)

Više od 70 godina mislilo se kako je NATO neuništiv te da je on garancija mira i sigurnosti za sve njezine članice. Tijekom proteklih desetljeća to se i u više navrata i pokazivalo te su s jedne NATO savez, a s druge Varšavski pakt bili dva velika suprotstavljena vojna bloka. Otkako je Varšavski pakt prestao da postoji, a raspao se i SSSR, NATO je ostao jedini veliki vojni savez kojeg su, prije svih, predvodile Sjedinjenje Američke Države.

Međutim, onda je 2022. godine došlo do agresije Rusije na Ukrajinu te su se preko noći počele pokazivati pukotine i nedostatci u NATO-u. Kulminiralo je proteklih nekoliko tjedana, otkako je Donald Trump ponovno postao američki predsjednik i kada se počelo sve više govoriti ne samo o tome hoće li SAD i dalje biti garant sigurnosti Europe nego hoće li uopće NATO opstati.

Nastavite čitati

list of 4 itemsend of list

Rezultat svega toga je da su se konačno probudile i zemlje Europske unije čijih 27 lidera je održalo samit u Bruxellesu gdje je odobren plan Europske komisije o jačanju obrane. Prethodno je predsjednica EK Ursula von der Leyen predložila plan nazvan „Ponovno naoružavanje Europe“ koji ima za cilj da mobilizira gotovo 800 milijardi eura, uključujući i 150 milijardi eura kredita, za jačanje obrambenih sposobnosti kontinenta. Predlaganje i donošenje ovog plana uslijedilo je nakon što je Trumpova administracija signalizirala da Europa mora brinuti o svojoj sigurnosti, a pri tome su i suspendirali vojnu pomoć Ukrajini.

Kako je rečeno nakon donošenja plana, sredstva bi se koristila za financiranje paneuropskih projekata od kojih bi svi imali koristi, poput protuzračne i proturaketne obrane, topničkih sustava, bespilotnih letjelica s projektilima i streljivom i sustava za borbu protiv bespilotnih letjelica te za rješavanje drugih potreba – od kibernetičke sigurnosti do vojne mobilnosti.

“Kad pogledate što smo sve usvojili, gotovo je nevjerojatno da se tako brzo stvara jedan novi fond namijenjen isključivo za financiranje obrane u iznosu od 150 milijardi eura”, rekao je predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković nakon sastanka.

Kompleksna priča koju ne rješavaju prigodne izjave političara

Govoreći o tom planu, analitičar portala Obrana i sigurnost Igor Tabak kaže kako se na ovaj način pokušava riješiti problem koji jako dugo postoji, ali i koji isto tako nije niti malo jednostavan za riješiti. Prema njegovim riječima, sve to je kompleksnija priča da bi bila riješena s nekoliko prigodnih izjava političara te da se neke stvari ne mogu promijeniti preko noći.

„EU ima jako jasno vidljive rupe koje se tiču obrane, ali to nije ništa novo. To se vidjelo i 2011. godine, prilikom vojne intervencije u Libiji, a rat u Ukrajini i Donald Trump su sve to dodatno razotkrili. Tu nije bio problem samo nedostatka novca, nego i planiranja kao i provedbe razvoja sposobnosti. Od prije je poznat problem proizvodnje streljiva, posebno onog pametnog, dopuna goriva u zraku, naprednih sustava izviđanja, protuzračne i proturaketne obrane i još puno toga. Tijekom protekle 2-3 godine najbolje se vidi koliko malo se protuzračnih sustava može mjeriti sa sustavom Patriot, ali i isto tako koliko malo Patriota uopće ima“, rekao je Tabak.

Dodaje i kako postoji jako puno praznina u EU, kada se tiče vojne obrane, ali i podsjetio da EU ima svoju vojnu industriju te da je samo pitanje njenog stavljanja u poziciju prednosti. Prema riječima Tabaka, EU se tijekom proteklih desetljeća nije oslonila samo na SAD, kao nekakvog garanta sigurnosti, nego i na njihovu vojnu industriju koja daje mogućnost Bijeloj kući da kada zaželi zatvori neke stvari. Za najave o stvaranju „europske vojske“, Tabak je rekao kako je to još jedna floskula s kojim se jako dugo barata.

„Kada se govori o ustroju ‘europske vojske’ mora se znati i koliko je vojna oprema, struktura i industrijska podloga svake od 27 članica EU različita tako da je nekakvo naglo i filmsko ujedinjavanje teško provedivo. Međutim, pozitivno je da su se neke stvari pokrenule i da se djeluje koordinirano. Isto tako činjenica je i da nije bilo rata u Ukrajini i Donalda Trumpa da ništa od ovoga ne bi bilo. Ovo što se događa su presedani kakvih nije bilo od završetka Drugog svjetskog rata“, rekao je Tabak.

Smatra i kako je najava o ulaganju 800 milijardi eura u naoružavanje EU samo početak, ako se nešto želi napraviti, kao i da je jedan od glavnih preduvjeta da sve to mora godinama trajati i da se pri tome radi sustavno i planski. Podsjeća i na znanje i potencijale EU, brojne resurse, tvornice, tehnologiju… Prema njegovim riječima, radi se o ogromnim mogućnostima, ali i resursima koji se desetljećima nisu koristili na taj način jer za to nije bilo nužde.

Odjednom su se probudili

Na istu temu razgovarali smo i predavačem na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i analitičarem Slavkom Barićem koji kaže kako se Europa odjednom probudila i sad odjednom želi nešto napraviti, ali i da je očigledno da nema dovoljno iskustva što i kako napraviti. Kaže i kako radi toga jedino što trenutno EU može napraviti i reći je da je osiguran novac za naoružanje i vojnu opremu.

„Pitanje stvaranja obrambenih snaga nije događaj i trenutak, nego je to proces o kojem se više od 50 godina nije razmišljalo na taj način. Kada je riječ o EU velik problem je heterogenost i različitost svake od članica Unije koja je izrazito velika. Svaka od država ima svoj plan obrane, svoju vojnu proizvodnju i još puno toga svojeg, a tu nema čak niti zajedničke vanjske politike. Nema niti zajedničkog zapovjedništva, niti vodeće zemlje, a nitko ne zna niti koliko će sve to trajati. Poslije tog sastanka sve to izgleda kako je netko pustio plin iz boce i da se sada svi pronalazimo u tome kako zagrabiti u tih 800 milijardi eura“; rekao je Barić.

Dodaje i kako je poslije ovog dogovora u Bruxellesu neophodno i osmisliti dugoročna promišljanja što je to EU ne samo sutra nego i u budućnosti. Jedan od razloga tome je i da se sada situacija smiri da, kako kaže Barić, više nikad neće biti isto i da se puno toga promijenilo jer se proteklih dana vidjelo da SAD može donositi odluke koje nisu u interesu EU, kao i da će SAD uvijek gledati svoj interes. Podsjeća i kako je EU i NATO ovisan o raznim naprednim vojnim sustavima obrane te da će EU i dalje biti na neki način ovisan od SAD-a.

SAD ne smije biti suparnik

„EU ne smije biti suprotstavljena SAD-u i prekinuti komunikaciju s Washingtonom, nego mora pronaći načina da uz suglasnost SAD ‘prohoda’. To je proces i to se ne može napraviti s bilo kakvom političkom odlikom. SAD će i dalje imati svoj stav koji je takav kakav jeste, ali će isto tako i dalje biti vodeća zemlja NATO-a i vodeća zemlja po izvozu naoružanja, radarskim sustavima, obavještajnim dijelom i mnogo toga drugoga. Isto tako niti u interesu SAD-a nije da ostave EU da se sami snalaze“, napominje Barić.

I on smatra kako je ovakav novi stav EU početak donošenja političkih odluka koje su potrebne za obranu, a što će dovesti do niz novih rješenja i dovesti do toga da EU ima mogućnost vojne proizvodnje i razvoja što je EU proteklih desetljeća zanemarila. Napominje i kako je Rusija s ratom u Ukrajini bitno oslabila, ali i pokazala da ima veliku otpornost te da su uspostavili svoju vojnu proizvodnju.

„Čelnici EU moraju shvatiti da će Rusija u narednih desetak godina vojno i politički ojačati, ali ne znam koje će onda ambicije imati i što će onda raditi. U tih pet do deset godina EU mora odgovoriti na brojna pitanja, ali i pronaći odgovor kako sačuvati i obraniti svoje interese. Potrebna nam je dosljedna i planirana politika i ako se ne bude radilo planski, sustavno i kroz dogovore onda će ovaj dogovor biti mrtvo slovo na papiru od kojeg neće biti ništa. Moramo znati i da EU nema zajedničku vanjsku politiku, odnosno da EU nije federacija nego savez samostalnih nacionalnih država od kojih svaka od njih ima svoje interese, planove i želje“, zaključio je Barić.

Izvor: Al Jazeera

Reklama