Turska želi vlast na nebu: Od dronova do nevidljivog aviona i supersoničnih raketa

Turski avion Hurkus 2 priprema se za ulazak u turske zračne snage, dok je novi dron Akinci na testiranju pogodio pokretnu metu, koristeći domaću raketu Sungur, u novoj demonstraciji ubrzanog razvoja turske odbrambene industrije.

Dok Turska užurbano radi na razvoju svih svojih odbrambenih segmenata – brodova, podmornica, tenkova…, njena zračna moć je pod posebnom lupom, zahvaljujući već proslavljenim dronovima koji su, kako tvrde mnogi, u Ukrajini srušili konvencionalne metode ratovanja i postavili nove standarde.

Veoma je važno istaći da Turska želi neovisnost u razvoju i proizvodnji svojih aviona, dronova, helikoptera, kao i municije za njih, pa je u tom cilju već završila nekoliko projekata, koristeći isključivo domaće kapacitete.

Prema podacima iz septembra 2026, Turska ima vrlo širok domaći zračni i raketni program. Anadolija i TRT navode više od 4.500 kompanija, više od 1.400 projekata i domaći sadržaj veći od 85 posto.

Šta je to Turska uradila vlastitim kapacitetima kada je riječ o zračnoj moći kako bi dostigla svoje najveće regionalne rivale, prije svih, Izrael i Grčku?

Avioni: Nacionalni ponos Turske

Kada govorimo o borbenim avionima, Turska je zbog blokade isporuke američkog F-35, za koji je proizvodila određene dijelove, u zabrinjavajućem zaostatku za ostalim silama regije, pa je u posljednje vrijeme postavila fokus upravo na razvoj vlastitih letjelica.

Borbeni avion KAAN iz radionice Turkish Aerospace Industriesa (TUSAS) najavljen je kao turski nacionalni ponos. Riječ je o „nevidljivom“ višenamjenskom borbenom avionu pete generacije, koji bi trebao zamijeniti pomalo zastarjelu flotu F-16. Taj avion uspješno je izveo svoj prvi let 2024. godine, čime je Turska postala među rijetkim zemljama koje posjeduju tehnologiju za razvoj borbenih letjelica pete generacije.

Avion je još u fazi razvoja i testiranja, a TUSAS kao njegove najjače osobine navodi smanjenu radarsku uočljivost, unutrašnje spremnike za naoružanje, naprednu avioniku, radare i fuziju senzora.

No, taj avion nije u potpunosti turski u smislu komponenti, jer još nije proizveden domaći motor, već je taj proces u fazi razvoja (TF6000/TF10000), pa je za pogon, kako je naveo Reuters, zadužen američki GE.

U poređenju s F-35, KAAN je veći avion koji za primarni zadatak ima zračnu nadmoć, dok je američki F-35 fokusiran na informacijsku dominaciju i napade na ciljeve na zemlji.

Prve isporuke planirane su za 2028. godinu.

Hurjet je avion koji je Turska razvila te ga serijski proizvodi i isporučuje, ali opet bez vlastitog motora, nadzvučni mlazni trenažni i laki borbeni avion za određene misije.

U sličnoj kategoriji je i Hurkus, turbopropelerski školski i laki borbeni avion koji je u upotrebi i koji se izvozi. U osnovi je trenažni avion, ali je razvijena i borbena verzija Mission Aircraft za lake jurišne operacije i naoružano izviđanje. Može nositi laserski vođene rakete i drugo naoružanje.

Bespilotne letjelice

Dronovi su područje u kojem je Turska napravila strahovit iskorak i nametnula se kao sila koja osvaja zrak, takoreći, bez ljudskog prisustva.

Najpoznatiji je Bayraktar TB2, simbol turske odbrambene industrije. Proizvođač Baykar navodi da je imao više od 1,25 miliona sati leta, a posebno se proslavio u ratu u Ukrajini. Autonomijom do 27 sati, ovaj naoružani dron omogućava izviđanje, nadzor i precizne napade.

Bayraktar Akinci je veći i sposobniji dron od TB2, nosivosti od gotovo 1.500 kg. U njega su integrirani domaći radar i veliki broj sistema naoružanja razvijenih u Turskoj. Za razliku od TB2, može nositi ozbiljno raketno naoružanje, kao i bombe.

Ove godine testirani su i Sungur i UAV-300.

Bayraktar TB3/Akinci ima drugačiju namjenu. Može poletjeti i sletiti na kratku pistu ili s broda TCG Anadolu, što je ojačalo pomorski segment turskog ratovanja dronovima.

Treba još istaći Baykarov dron Bayraktar Kizilelma, koji je zapravo kombinacija aviona i bespilotne letjelice. Taj mlazni bespilotni borbeni avion predviđen je za borbe u zraku, napade na ciljeve na zemlji, djelovanje u uvjetima jakog elektronskog ometanja i djelovanje s brodova. Letjelica je u prvom testiranju, kako je objavila agencija Anadolija, raketom pogodila cilj s udaljenosti veće od 120 km.

TRT ga opisuje kao dio prelaska Turske s klasičnih UAV sistema prema bespilotnim borbenim avionima.

Dalje, Turska je razvila dron Anka, nosivosti najmanje 350 kg. Verzija Anka 3 je mlazni stealth bespilotni borbeni avion. TUSAS radi na njegovoj serijskoj proizvodnji.

Treba spomeniti i Aksungur, veću verziju TUSAS-ove porodice bespilotnih sistema. Dometom od najmanje 5.000 km može nositi laserski vođene rakete i protivoklopne projektile.

Helikopteri: Prvi potpuno turski proizvod

T625 Gokbey je najbolji primjer turskih ambicija o nezavisnosti od drugih. To je potpuno domaći helikopter višenamjenskog tipa. TUSAS ga je razvio za transport, traganje, spašavanje, medicinske, ali i vojne zadatke.

T129 ATAK, pak, nije potpuno domaći helikopter, već je značajno modificirana verzija italijanske Manguste, s turskom avionikom, senzorima i naoružanjem.

No, može se reći da je modifikacijom italijanskog helikoptera Turska napravila veliki iskorak sa snažnom integracijom domaćih komponenti.

Konačni cilj je napraviti potpuno turski moćniji helikopter, a to bi, kako piše Anadolija, mogli biti T929 Atak 2, teški borbeni helikopter veće nosivosti i T925, teški transportni helikopter. Oba su u fazi razvoja.

Projektili: Od lake municije do supersonične

Turska je značajno napredovala u proizvodnji vlastitih projektila, od onih najmanjih, pa do krstarećih i balističkih raketa (Bora i Tayfun). Posebno se naglašava činjenica da neke rakete mogu biti lansirane s više platformi.

Kada je riječ o onima koji se mogu integrirati u dronove, avione i helikoptere, izdvaja se nekoliko.

SOM je krstareća raketa dometa do 250 kilometara, koja se može lansirati s aviona ili drona. Potpuno je domaći proizvod koji je operativan. Verzija SOM-J predviđena je za borbene avione i kraćeg je dometa, ali još nije operativna.

Cakir je krstareća raketa dometa od gotovo 150 kilometara, koja može biti lansirana s broda, kopna, aviona ili drona. Ona se tek testira i uvodi u turske snage.

U fazi razvoja je i raketa zrak-zrak Gokbora, namijenjena avionima i dronovima.

Protivoklopna raketa Umtas razvijena je primarno za helikoptere (T129 Atak) i ima domet od osam kilometara. Isti helikopter koristi i laserski vođenu protivoklopnu verziju L-Umtas sa istim dometom, kao i Mizrak-U, također protivoklopni projektil dometa od osam kilometara.

Protivoklopnu raketu produženog dometa Umtas-GM koriste helikopteri i dronovi, a Cirit, 70-milimetarski laserski vođena raketa, predviđena je za helikoptere.

Verzije Umtasa i Cirita helikopteru T129 Atak dale su širok izbor moći različitih turskih projektila.

Sungur, raketa zrak-zrak, može biti integrirana na helikopterske i platforme dronova.

Kada je riječ isključivo o dronovima, u upotrebi za TB2, Anku i druge su mala precizna municija kratkog dometa MAM-C, kao i MAM-L s nešto dužim dometom. Moguća je i intergracija Cirita.

MAM-T je veća precizna municija za Akinci i TB3 s većim dometom i bojevom glavom od MAM-L.

U fazi testiranja i uvođenja je još nekoliko vrsta projektila, ali ono na šta posebno treba obratiti pažnju su supersonične rakete zrak-zemlja za dronove, IHA-122 i IHA-230, koje su u fazi testiranja i uvođenja, dok su neke operativne.

Za dron Kizilelma testirana je supersonična raketa zrak-zemlja, JET-230. Upravo je ta raketa korištena u testiranju Kizilelme, u kojem je pogodila cilj udaljen više od 120 kilometara.

Govoreći isključivo o avionima, Turska ima mnogo vlastitog razvijenog naoružanja, krstareće rakete SOM za napade na kopnene ciljeve, te krstareće SOM-J za stand-off napade. Za borbe s drugim letjelicama Turska ima širok raspon raketa zrak-zrak – Gokdogan za borbu s drugim avionima na većoj udaljenosti, Bozdogan za bliske borbe, dok je u toku razvoj rakete Gokbora.