Siguran sam, već te 1992. godine u našim rukama htio je vidjeti knjige umjesto oružja.
Otvorim Facebook, redaju se smrtovnice…i lica mojih drugova…kao onda na zadnjim stranama novina.
Kada je znameniti historičar preselio na bolji svijet, tadašnja država je htjela otkupiti biblioteku, a njegova supruga je rekla: Imam osjećaj da bi mi Hamdija drugi put umro.
Ako iz ovoga izađemo barem trun bolji nego što jesmo… onda ima nade.
‘Samo da ovaj rat stane…Ustvari, stao je, al’ ne znam šta bih drugo rek’o.’
Otvorio sam knjigu i s mnogo ljubavi sjetio se rahmetli dede Kasima.
Skijašima i onima koji će to tek postati, sretna Nova 2020. i da nam bude puna inicijative ljudi koji rade za društveno dobro, što je u današnje doba posebno veliko.
Liječim sebe, bez ikakve namjere spram ostalih, bez ikakve iluzije da ijedan tekst može mijenjati druge.
Stiže nam Italija, kao 1996. godine, u onoj prvoj utakmici poslije nove ere, kada su nam čehre blistale optimizmom.
Vodio je ranjene na rehabilitacije putevima kuda se malo ko usuđivao.