Može li Evropska unija samo debatama promijeniti sebe i prilagoditi Evropu za nove teške izazove – za doba krcato realnim strahom i još realnijim neizvjesnostima?
Od dva zla izabrati manje je plemenito, ali time se niste odrekli zla. Kao što je i put do pakla, kaže se, popločan dobrim namjerama.
U nedostatku valjanijih argumenata za diplomatske progone po uzoru na SAD, svjedoci smo posezanja za kojekakvim eksplozijama po vojnim fabrikama i skladištima municije.
Institucije EU su već godinama svjesne da uzroci svih problema u BiH ne leže u narodima, već u vođama i etnonacionalizmu sistemske (dejtonske) naravi.
Dok zapadni saveznici smatraju da je proces proširenja NATO-a ‘prirodni proces koji pridonosi miru i sigurnosti u Evropi’, ruska strana je uvjerena u suprotno.
O Blinkenovom pismu koje je u Sarajevo pristiglo 1. aprila, ni u zemlji na koju se odnosi ni u regionu nije se govorilo i pisalo duže od jednog dana.
Sjeverni tok 2 je u svojoj završnici postao glavni kamen spoticanja i prvorazredno političko pitanje američko-evropskih, njemačko-ruskih i unutarevropskih odnosa.
„Zli“ i „dobri momci“ se ne prestaju međusobno optuživati vjerovatno zato što se jedni vrlo lako prepoznaju u drugima!
U sjedištu Sjevernoatlanstkog saveza u Briselu podsjećaju da ‘nediplomatski ispadi’ predstavnika ruske diplomatije u Sarajevu nisu slučajnost, niti su rijetki.
Zabrinjavajuća pojava unutar Evropske unije je sve očiglednija naklonost njenih lidera i čelnika zajedničkih institucija ka kršenju međunarodnih normi i vlastitih polustoljetnih tekovina.