Raketiranje Irana postalo je evropski ‘prljavi posao’ koji drugi radi, Trumpov rat u stilu američkih neokonzervativaca koje prezire, kao i rusko-kineska izdaja navodnih saveznika.


Nenad Radičević je vanjskopolitički komentator i dopisnik iz Njemačke za brojne medije na Balkanu. Kao dugogodišnji novinar i urednik beogradske 'Poli... tike' izvještavao je iz brojnih konfliktnih i postkonfliktnih društava u Evropi i Aziji, specijalizujući se za teme koje se tiču EU, Balkana i Bliskog istoka. Osim međunarodnih odnosa, proteklih godina u sferi njegovih istraživanja su krajnje desničarske grupe, širenje dezinformacija i ekstremistička propaganda.
Raketiranje Irana postalo je evropski ‘prljavi posao’ koji drugi radi, Trumpov rat u stilu američkih neokonzervativaca koje prezire, kao i rusko-kineska izdaja navodnih saveznika.

Generalni sekretar alijanse učinio je sve da i prije dolaska predsjednika SAD-a na samit u Hagu bude jasno da svi prihvataju njegov zahtjev da ubuduće troše pet posto BDP-a na odbranu.

Washington Evropljane čas uključi u pregovarački proces oko mira u Ukrajini, čas ih odgurne od pregovaračkog stola, dok Moskva nastoji da obesmisli Zapadnu alijansu.

Uprkos brojnim spoljnopolitičkim izazovima – od rata u Ukrajini do odnosa prema Trumpovoj Americi i Kini – vlast Friedricha Merza očigledno će biti u sjenci njemačkih domaćih problema.

Ideološko-politički rat između tvrdih konzervativaca i liberalnih progresivaca prenio se i na Rimokatoličku crkvu i predstojeću konklavu.

Evropa je pred dilemom hoće li se prikloniti američkoj ili kineskoj orbiti, ali i kako da iznađe zajednički odgovor na novu američku trgovinsku, bezbjednosnu i ekonomsku politiku.

Prije nego što je postao novi kancelar, Friedrich Merz je promijenio svoju politiku koja se odnosi na ustavna ograničenja na zaduživanja države.

Evropski lideri i dalje računaju na Washington iako govore o ‘strateškoj autonomiji’ i što bržem postizanju ‘nezavisnosti od SAD-a’.

Nakon pet mjeseci i nekoliko neuspjelih pregovora o formiranju vladajuće koalicije, novu austrijsku vladu formirali ‘gubitnici’ izbora – narodnjaci, socijaldemokrate i liberali.

Da kod mnogih njemačkih glasača raste strah, kao i nepovjerenje u etablirane stranke bliske centru, svjedoči i uspjeh dvije ideološki suprotstavljene stranke s margine – AfD-a i Ljevice.
