Šta Rusija želi od izraelsko-iranske eskalacije: Haos im odgovara, ali ne i rat

Rusija zavisi od Irana za vojnu podršku u Ukrajini, ali ima složene veze sa Hezbollahom.

Ruski predsjednik Vladimir Putin, lijevo, i sekretar iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Ali Akbar Ahmadian
Ruski predsjednik Vladimir Putin i sekretar iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Ali Akbar Ahmadian na marginama sastanka BRICS-a u Sankt Peterburgu (Kristina Kormilitsyna / Sputnik via AP)

Anna Levina, ruska istraživačica i fotografkinja-dokumentaristica koja živi u Bejrutu, skladišti zalihe pripremajući se za izraelski napad na Liban. Još ima nekvarljive namirnice u svojoj kuhinji od prošlog oktobra, kada su Hezbollah i Izrael počeli ispaljivati ​​rakete jedni na druge.

“Osjećaj je, naravno, neugodan, ali čekala sam ovaj trenutak godinu dana”, rekla je Levina, govoreći o dramatičnoj eskalaciji izraelskih raketnih napada na mnoge dijelove Libana, uključujući Bejrut, tokom posljednje dvije sedmice, u kojima je više od 2.000 ljudi poginulo. U utorak je Izrael takođe pokrenuo kopnene operacije na jugu Libana, gdje su se njegove snage od tada sukobile s borcima Hezbollaha.

Levina je govorila o tome kako je Izrael “bombardovao stambene zgrade, a upravo sada dogodio se još jedan zračni napad tri kilometra od mene na neki medicinski centar.”

“Teško je nositi se s tim na ljudskom nivou,” rekla je.

Za Rusiju, njenu domovinu, širenje rata između Izraela i njegovih susjeda takođe je teško na strateškom nivou, kažu analitičari.

Ruska vanjska politika pod predsjednikom Vladimirom Putinom vrti se oko “multipolarnog svijeta”, alternative svjetskom poretku pod vodstvom SAD-a. S povećanim šansama za direktnu konfrontaciju između Izraela i Irana i ratom koji se takođe širi na Liban, šta najnovija kriza znači za ruske interese kao globalne sile?

“Trenutna eskalacija arapsko-izraelskog konflikta ozbiljno zabrinjava Rusiju”, kaže Alexey Malinin, osnivač Centra za međunarodnu interakciju i saradnju i član istraživačkog centra Digoria Expert Club, za Al Jazeeru napominjući ponovljene ruske pozive za diplomatsko rješenje.

“Međutim, ti napori stalno nailaze na opoziciju, koja se izražava u želji Sjedinjenih Američkih Država da podrže Izrael u gotovo svakoj situaciji, prvenstveno u vojnom smislu. A ta podrška, koja se naknadno koristi za pretvaranje Libana u bojno polje, poništava sve izjave o američkoj želji da osigura mir u ovoj regiji.”

Za razliku od Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika koji čvrsto podržavaju Izrael, rusko Ministarstvo vanjskih poslova osudilo je ulazak izraelskih trupa u Liban, pozivajući Izrael da povuče vojnike. Ranije je Rusija takođe osudila ubistvo vođe Hezbollaha, Hasana Nasrallaha, rekavši da Izrael “snosi punu odgovornost za naknadnu eskalaciju”.

Ipak, kako se konflikt širi, posebno na Iran, ciljevi Rusije nisu zasnovani samo na većim principima vanjske politike, ističu analitičari.

‘Padanje u iransku orbitu’

Rusija je dobila značajnu iransku pomoć za svoju invaziju na Ukrajinu, vežući se za interese Teherana u regiji.

“Rusija blisko sarađuje s Iranom posljednje dvije i po godine, ali isključivo u vojnoj sferi”, kaže Ruslan Sulejmanov, nezavisni ruski stručnjak za Bliski istok sa sjedištem u Bakuu.

“Iransko oružje je veoma traženo. Nikada nije bilo ovako traženo i Rusija je postala ovisna o iranskom oružju.”

Iranski vojni instruktori, kaže Sulejmanov, sada posjećuju Rusiju i pomažu u izgradnji fabrike za proizvodnju Shahed dronova unutar Rusije.

“Kao rezultat toga, Rusija je prisiljena podržavati saveznike Irana na Bliskom istoku – kao što je pokret Hezbollah”, smatra Sulejmanov.

Dok Malinin krivi Washington za otežavanje mirovnih napora, prema Sulejmanovu, ruska politika u regiji je direktni rezultat “padanja u iransku orbitu.”

Pozdravlja haos, ali ne želi rat

I Malinin i Sulejmanov, međutim, slažu se da Rusija ne želi još jedan rat.

“Moskva nije zainteresovana za ogromnu vatrenu oluju”, kaže Sulejmanov.

“Vidjeli smo to u aprilu. Kada je izgledalo da Iran i Izrael već ulaze u veliki rat, Rusija nije nedvosmisleno stala na stranu Irana. Rusija je pozvala i Iran i Izrael da pokažu suzdržanost”, rekao je, pozivajući se na tenzije koje su eruptirale nakon što je Izrael napao iranski konzulat u Damasku u aprilu, ubivši visoke iranske vojne zapovjednike, a Iran odgovorio ispaljivanjem raketa na Izrael prvi put ikad.

Istovremeno, dodaje Sulejmanov: “Rusija ima koristi od haosa na Bliskom Istoku”.

“Amerikanci su sada odvraćeni od rata u Ukrajini, jer moraju provesti puno vremena rješavajući situaciju na Bliskom Istoku. U isto vrijeme, Kremlj ne bi volio vidjeti [još jedan] veliki rat”, naglašava.

Rusija i Iran dijele međusobni antagonizam prema Sjedinjenim Američkim Državama. Takođe dijele zajedničkog saveznika u sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu, intervenišući tokom građanskog rata u njegovoj državi. Ruski ratni avioni bombardovali su gradove pod kontrolom pobunjenika, dok se Hezbollah žestoko borio na terenu. Rusija ima strateške interese u Siriji, uključujući vojne baze kao i nalazišta nafte i gasa.

Kako bi smanjila napetosti s Izraelom, Moskva je koristila svoj utjecaj s Teheranom da uvjeri Hezbollah da se povuče s sirijsko-izraelske granice.

Levina, ruska istraživačica sa sjedištem u Bejrutu, rekla je da među posmatračima postoji mišljenje da je između Izraela i Rusije postojao prešutni dogovor oko Sirije. Navela je izraelsku nevoljnost za isporuku vojne opreme Ukrajini u njenom ratu protiv Rusije, te rekla da kada Izrael napada Hezbollahove položaje u južnoj Siriji, gdje su prisutne ruske trupe: “Rusija ne radi ništa, samo ih pušta.”

Kompleksna historija Rusije s Libanom i Hezbollahom

Što se tiče Libana, ruski interesi su prilično ograničeni. Tokom sovjetskog perioda, libanski studenti, posebno članovi Komunističke partije, bili su pozivani da pohađaju Univerzitet Patrice Lumumba u Moskvi i neka simpatija prema savremenoj Rusiji ostala je, oličena putem billboarda Putina povremeno prikazivanih u šiitskim i pravoslavnim kršćanskim područjima.

“SSSR je bio veoma aktivan sa komunističkim partijama ovdje i imali su zajedničke interese”, kaže Levina, uključujući i one oko Palestine i Armenaca koji žive u Libanu.

Danas, odnosi Rusije s Libanom nisu tako opsežni, kaže. A kada je u pitanju Hezbollah, dugo su bili komplikovani.

Tokom libanskog građanskog rata, koji je trajao između 1975. i 1990. godine, Hezbollah je navodno uzeo tri sovjetska diplomata za taoce kao sredstvo pritiska na Moskvu da iskoristi svoj uticaj nad Sirijom kako bi zaustavila granatiranje položaja u Tripoliju. Nakon što je jedan talac pogubljen, KGB je navodno odgovorio kidnapovanjem i kastriranjem rođaka jednog Hezbollahovog lidera i dostavljanjem njegovih genitalija. Ostali taoci su brzo pušteni. Ovo nije zvanično potvrđeno ni od strane Hezbollaha ni Kremlja.

Ovi de facto saveznici nisu posebno bliski, i prijavljene su napetosti zbog nastavka prisustva Hezbollaha u Siriji.

Ovih dana, ruski avion za hitne slučajeve evakuisao je 60 članova porodice diplomatskog osoblja iz Libana, ali više od 3.000 ruskih državljana ostaje u zemlji. Isti avion je dostavio 33 tone humanitarne pomoći, uključujući hranu, medicinske zalihe i agregate za struju. Daljnje evakuacije bi mogle uslijediti.

Levina se, u međuvremenu, nada da će Hezbollah zaustaviti izraelsko napredovanje.

“To je, naravno, bilo veoma neprijatno, ali kopnena invazija je, da se usudim reći, bila dobra vijest jer je ovo treći put da Izrael pravi ovu grešku”, kaže Levina, referišući se na izraelsku invaziju i okupaciju Libana 1982. godine i rat 2006. godine.

“I ništa ne uče.”

Izvor: Al Jazeera

Reklama