Rat u Gazi gura burne izraelsko-turske odnose u ‘duboko zamrzavanje’

Rastući broj ubijenih u Gazi doveo je do toga da turski političari, posebno predsjednik Recep Tayyip Erdogan, postaju sve direktniji u svojoj kritici Izraela.

Erdogan je nedavno rekao da je u potpunosti prekinuo veze s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom zbog izraelskog napada, iako nije snizio nivo komunikacije između vlada.

“Netanyahu više nije neko s kim možemo razgovarati. Izbrisali smo ga i bacili”, rekao je predsjednik novinarima po povratku sa prekookeanskog putovanja 3. novembra.

Zamrzavanje na nekoliko frontova

Erdoganovi komentari sugeriraju da je “bacio u duboko zamrzavanje, ako ne i potpuno odbacio, približavanje koje su Turska i Izrael težile”, rekao je Wolfango Piccoli, kopredsjednik savjetodavne grupe za politički rizik Teneo.

Ti napori na popravljanju veza uslijedili su poslije desetljeća tenzija, nakon što su izraelski komandosi upali na Mavi Marmara, turski humanitarni brod, 2010. godine, ubivši 10 turskih aktivista. Brod je pokušavao probiti izraelsku blokadu i isporučiti humanitarnu pomoć u Gazu.

Tursko ministarstvo vanjskih poslova opozvalo je 4. novembra svog ambasadora u Tel Avivu, navodeći kao razlog odbijanje Izraela da prihvati primirje, “nastavak napada na civile” i uskraćivanje slobodnog ulaska humanitarnoj pomoći.

Bila je to kulminacija oštrog poniranja odnosa od 7. oktobra.

Erdogan je 20. oktobra rekao da operacije Izraela predstavljaju “genocid”. Na skupu 28. oktobra, Erdogan je nazvao Izrael “ratnim zločincem” zbog njegovog bombardovanja Gaze nakon Hamasovog prekograničnog napada tri sedmice ranije.

Istog dana, izraelski ministar vanjskih poslova Eli Cohen izdao je službeni opoziv svih izraelskih diplomata iz Turske. Obim trgovine između dvije zemlje također je pao za 50 posto od 7. oktobra, rekao je turski ministar trgovine Omer Bolat na konferenciji za novinare u Kuvajtu prošle sedmice.

Ovo je najnovija eskalacija u često burnim, ali općenito korisnim odnosima Turske s Izraelom od njegovog uspostavljanja kao države 1948. godine.

Rano priznanje Izraela

Odnos između Turske i Izraela od njegovog formiranja općenito je karakteriziran toplijim vezama.

Turska je bila prva zemlja s muslimanskom većinom koja je priznala suverenitet Izraela 1949. godine, manje od godinu dana nakon što je proglasio nezavisnost. Ankara je zvanično otvorila svoju prvu diplomatsku kancelariju u Izraelu 1950. godine.

Kontinuirana podrška Palestincima

Ipak, podrška Turske palestinskom samoopredjeljenju bila je konstantna sve vrijeme, čak i dok je pokušavala da održi odnose sa Izraelom.

Tokom Šestodnevnog rata 1967. godine, Ankara se pridružila pozivima Izraelu da se povuče sa palestinske zemlje koju je okupirao – Zapadne obale, Istočnog Jerusalema, Pojasa Gaze i Golanske visoravni – ali se odupirala zahtjevima arapskih država da prekinu diplomatske veze s Tel Avivom.

Godine 1979, Yasser Arafat je otputovao u Ankaru da otvori ured Palestinske oslobodilačke organizacije. Sljedeće godine, odnosi s Izraelom ponovo su bili zategnuti zbog, kako je Turska nazvala, “nepomirljive” politike Tel Aviva, koja je uključivala odluku Izraela da potvrdi Jerusalem kao glavni grad.

Ali kada je Turska 1988. priznala Palestinu kao državu, postavši prva zemlja s diplomatskim vezama s Izraelom koja je to učinila, odbila je palestinskom izaslaniku dati puni diplomatski status, nakon izraelskih pritužbi.

Zajednički interesi sa Izraelom

Do 1980-ih, trgovina i turizam između Turske i Izraela su rasli. Državni Turkish Airlines započeo je direktne letove za Izrael 1986. Turski ministar vanjskih poslova posjetio je Izrael po prvi put 1993.

Od sredine 1990-ih postojala je bliska saradnja u oblastima odbrane i obavještajnih službi između dvije države. Obje su bile blisko podržane od Sjedinjenih Američkih Država i dijelile su zabrinutost zbog potencijalnih prijetnji od susjeda kao što su Sirija, Irak i Iran.

Dva sporazuma o odbrani potpisana su 1996. godine, čime je otvoren put za strateško vojno partnerstvo koje je uključivalo nadogradnju mlaznih aviona F-4 i F-5, tenkova M-60 i helikoptera.

Turska, Izrael i SAD učestvovali su u zajedničkim zračnim i pomorskim vježbama u istočnom Mediteranu do 2009. godine.

Erdoganovo balansiranje

Turska je nastavila sa svojim vezama s Izraelom nakon uvjerljive pobjede na izborima Erdoganove Partije pravde i razvoja 2002. Erdogan je tri godine kasnije posjetio Tel Aviv kao premijer, predstavljajući se kao mogući posrednik između Izraelaca i Palestinaca.

Erdogan je 2004. godine osudio izraelsko ubistvo vođe Hamasa Ahmeda Yasina kao “terorizam koji sponzorira država”, što odražava širu tursku podršku Palestincima, a posebno Hamasu.

Ipak, tokom posjeta na visokom nivou 2006. i 2007, Turska je radila na rješavanju tenzija između Sirije i Izraela, zbog umiješanosti Sirije u Libanu i podrške palestinskim grupama i Hezbollahu.

Turski ministar vanjskih poslova Abdullah Gul je 2007. godine ponudio pomoć u oslobađanju tri zarobljena vojnika: Gilada Shalita, kojeg je Hamas držao od 2006. do 2011, te Ehuda Goldwassera i Eldada Regeva koje je Hezbollah držao od 2006. do vraćanja njihovih tijela u Izrael 2008. Izraelski predsjednik Shimon Peres je tada zahvalio Turskoj, kao i Egiptu i Njemačkoj, što su pomogli u oslobađanju Shalita.

Slom

Napad na turski humanitarni brod Mavi Marmara doveo je do diplomatskog sukoba, u kojem je Ankara protjerala izraelskog ambasadora.

Zvanični odnosi ostali su hladni sve do 2016. godine kada su dvije zemlje pristale na sporazum o odšteti i put ka normalizaciji odnosa.

Ali dvije godine kasnije, dva događaja su zaustavila te napore za normalizaciju: izraelske sigurnosne snage ubile su desetine palestinskih demonstranata na ogradi koju je Izrael izgradio oko Gaze, a SAD su odlučile premjestiti svoju ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalem.

Uprkos ponovnom rasplamsavanju diplomatskih tenzija, poslovna saradnja Turske i Izraela nastavila je da raste. Između 2010. godine, kada se dogodio incident Mavi Marmara, i 2021, obim trgovine se više nego udvostručio sa 3,4 milijarde dolara na 8,4 milijarde dolara.

U posljednje dvije godine Erdogan je nastojao poboljšati odnose s Izraelom u sklopu šire vanjske politike izglađivanja krhkih veza s regionalnim silama kao što su Egipat, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati.

Prošle godine je izraelski predsjednik Isaac Herzog posjetio Ankaru i imenovani su ambasadori u oba glavna grada. Erdogan se u septembru prvi put sastao s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom i obojica su obećali veću saradnju njihovih zemalja.

Međutim, čini se da su užasi trenutnog izraelsko-palestinskog sukoba i Erdoganova čvršća retorika zaustavili te planove.

Prošlog mjeseca je otkazao sve planove da posjeti Izrael. Na početku sadašnjeg rata, Erdogan je razgovarao sa brojnim svjetskim liderima i ponudio da posreduje između Hamasa i Izraela. Čini se da je taj prijedlog, kaže Piccoli, nestao posljednjih dana.