Flota za Gazu: Ratni zločin bez kazne

Piše: Toby Cadman

Tužiteljica Međunarodnog krivičnog suda u Hagu je odbila otvoriti službenu istragu o izraelskom napadu na brod Mavi Marmara koji se desio 31. maja 2010. godine.

Uprkos tome što je odbila istraživati na temelju „težine zločina“, tužiteljica ICC-a, Fatou Bensouda, priznaje da ovako ponašanje izraelskih snaga predstavlja ratni zločin i da to karakterizira stanje u Gazi kao međunarodni oružani sukob.

Jasno je da će ova odluka dodatno naljutiti izraelsku Vladu. Uprkos tome što oni i dalje insistiraju na tome da oni ne okupiraju Gazu, tužiteljica ICC-a se ne slaže sa tim, te navodi razloge svoje odluke.

To je, naravno, razočaravajuća vijest za one koji traže odgovornost za napad na flotu, ali oni mogu naći utjehu u odluci koja se temelji na broju žrtava, a ne na ponašanju izraelskih vlasti kao okupacijske sile.

Također je prilično jasno da tužiteljica ICC-a postavlja temelje Palestinskoj samoupravi da ratificira Rimski statut ICC-a. Iako je broj žrtava u napadu na flotu možda mali da opravda međunarodnu istragu, boj civilnih žrtava za vrijeme operacije ‘Zaštitni rub’ iznosi više od 2.000.

Flota za Gazu

Prisjetimo se detalja napada na flotu za Gazu. Grupa brodova je 31. maja 2010. godine pokušala doći do Pojasa Gaze, ali su ih pripadnici izraelske vojske napali u međunarodnim vodama i prepriječili im put. Devetero ljudi je ubijeno, a dvadeset ih je ranjeno. Jasno je da prema međunarodnom pravu ovi napadi predstavljaju zločine i to je potvrdila i tužiteljica ICC-a. Do danas, izraelsku Vladu niko nije pozvao na odgovornost. Taj dan je sada možda postao sinonim za izraelsko-palestinski sukob.

Grupa od šest brodova u koordinaciji šest organizacija sačinjavala je flotu ”Gaza Freedom”. Flota je imala tri cilja: isporučiti humanitarnu pomoć i građevinski materijal, prekinuti blokadu Gaze, i skrenuti pažnju svijeta na blokadu.

Dok su bili u međunarodnim vodama, gotovo 130 kilometara od izraelske obale, bordove je presrelo najmanje 13 izraelskih komandosa, koji su do brodova došli pomoću glisera i helikoptera. Brod Mavi Marmara je bio najveći i glavni brod u floti. Za vrijeme kasnijeg sukoba na brodu, vojnici su ubili devet aktivista, a značajan broj ljudi je povrijeđen, neki teže. Izraelski vojnici su tvrdili da su reagovali u samoodbrani. To, međutim, ne objašnjava činjenicu što su u većinu civila više puta pucali, čak i u leđa, sa male udaljenosti.

Težina zločina

Međunarodni krivični sud otvorio je istragu po zahtjevu države Komori, u kojoj je registrovan jedan od brodova, što je omogućilo da se zahtjev uputi Uredu tužiteljice (OTP). Komori, za razliku od Turske i Izraela, su ratificirali Rimski statut ICC-a.

Tužiteljica ICC-a je sada donijela svoju odluku, odbivši da istraži incident na temelju „težine žločina“. Odluka je u tom pogledu razočaravajuća; međutim, odluka se mora gledati u pozitivnom svjetlu uzimajući u obzir zaključke odluke.

Prvo, u odluci se navodi da postoji opravdana osnova da se vjeruje da su pripadnici IDF-a počinili ratne zločine. Ovaj zaključak je sam po sebi pozitivan i na njega se može pozvati u slučaju koji se trenutno nalazi pred istanbulskim Visokim sudom u vezi sa incidentom na Mavi Marmari.

Drugo, na njega se može pozvati u kasnijim prijavama ICC-u ukoliko Palestinska samouprava postane potpisnica Rimskog statuta, kao što su i zaprijetili, ukoliko Vijeće sigurnost UN-a ne usvoji rezoluciju kojom se, između ostalog, zahtjeva povlačenje Izraela i prekid blokade Gaze.

Pitanje okupacije Gaze je pitanje u kojem se nedvojbeno nalazi najvažniji zaključak odluke. Tužiteljica ICC-a, u svojoj odluci je zaključila da je Izrael i dalje okupacijska snaga u Gazi. Zaključak se temelji na činjenici da Izrael ima potpunu kontrolu nad graničnim prijelazima, zračnim prostorom i morskom obalom.

Izrael određuje područja unutar Gaze, u blizini granice, u koja se ne smije ući, reguliše lokalno monetarno tržište na temelju izraelske valute, te kontroliše poreze i carine.

Poznato je da se IDF povukao iz Gaze 2005. godine. Međutim, argument da Izrael nije okupacijska sila je jednostavno upitan i tužiteljica ICC-a ga je odbila. Od velike važnosti je da ono što su relevantni članovi međunarodne zajednice tvrdili sada podržava i tužiteljica ICC-a.

To je od posebne važnosti kada uzmemo u obzir da će se podnijeti još zahtjeva ukoliko Palestinska samouprava ratificira Rimski statut i ukoliko se pozove na mnoge optužbe u vezi sa operacijom ‘Zaštitni rub’.

Iako incident flote za Gazu možda ne spada u nadležnost ICC-a jer se incident dogodio prije ratifikacije, zaključci koji se odnose na okupaciju će sigurno podržati temeljitu istragu o napadima koji su trajali 50 dana.

Nema opravdanja

Vrlo je vjerovatno da će Izrael negativno reagovati na ovu odluku, uzimajući u obzir da on uporno tvrdi da je, kao prvo, IDF reagovao u samoodbrani na brodu Mavi Marmara, i drugo, da oni više nisu okupacijska sila. Izrael, međutim, mora prihvatiti da međunarodni zakon nije na njihovoj strani.

Oni nemaju nikakvo opravdanje za svoje postupke na brodu Mavi Marmara; oni nemaju nikakvo opravdanje za svoje postupke za vrijeme operacije ‘Zaštitni rub’; i oni blokadom, a prema tome i okupacijom, namjerno tlače palestinski narod.

Potrebno je da neko preuzme odgovornost za Gazu. Izrael je predugo izbjegavao odgovarati za okupaciju Gaze.

Ostaje da se vidi da li će izraelske vlasti biti prisiljene da odgovaraju pred Međunarodnim krivičnim sudom. Čini se da Izrael u potpunosti ovisi o predstojećoj UN-ovoj rezoluciji, na koju će SAD najvjerovatnije staviti veto, uzimajući u obzir njegovu nepokolebljivu podršku Izraelu.

Međutim, ako se rezolucija ne usvoji, Mahmoud Abbas mora ispuniti svoje obećanje i ratificirati Rimski statut. Predugo je pravda izbjegavala palestinski narod, a isto tako, Izraelu se predugo dopuštalo da djeluje bez ikakve kažnjivosti.

Slučaj broda Mavi Marmara možda neće dospjeti na međunarodni sud. Međutim, presuda je od velikog značaja i ona podržava tvrdnju da se status quo ne može održati.

Vjetar promjena možda konačno dobije na brzini.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera