Žile, čovjek koji je kao moj stariji brat – a njemu su brata ubili Albanci 1999. godine, kad su ga kidnapovali ispred neke pekare – zvao me prije neki dan i pitao me da ga vodim do Prištine. U Prištini nije bio 16 godina.

Idro Seferi je albanski novinar i pisac sa Kosova. Bavi se civilnim društvom i novinarstvom od 2002. godine. Iz Prištine je došao u Beograd 2007. godi... ne, odakle kao dopisnik za nekoliko kosovskih i albanskih medija prati događaje iz zemalja bivše Jugoslavije. Saradnik je švicarskog javnog servisa SRF i magazina Newsweek Srbija.
Žile, čovjek koji je kao moj stariji brat – a njemu su brata ubili Albanci 1999. godine, kad su ga kidnapovali ispred neke pekare – zvao me prije neki dan i pitao me da ga vodim do Prištine. U Prištini nije bio 16 godina.
Katarza je kad svi shvate svoju odgovornost – a sve dok ne bude bilo pravde, neće biti ni društva.
Ima mnogo ljudi sa Kosova koji zovu Srbiju i obrnuto, ali košta ih kao da zoveš putem satelita iz svemira.
Ono što treba uraditi je napraviti prostu računicu – da ratujemo ne možemo, a mirni nismo.
Nakon incidenta u Kumanovu, mnoge naslovnice u Srbiji pune su ratne retorike i nacionalizma.
Na Kosovu nas ljudi dočekuju otvorenih vrata, pokazuju nam hranu, mjesta, muziku. Željni su da znaju šta se dešava u Beogradu. Šta sve njih veže je ritam koji se sada nigdje ne čuje.
Promjena svijesti, koju zagovara Vučić, važna je kad se kaže cijela istina, koja može da boli, ali da pravda zadovolji porodice svih žrtava, ma koje nacionalnosti one bile.
Uvek je bolje imati dva pasoša – nikada ne znate ko će koga mrzeti i koji će vladar sa kojim pravom blokirati ljude i postaviti se kao vlasnik njihove sudbine.
Egzekucija trojice braće Bitići 1999. je politička stvar, a srpske vlasti ne žele predati ‘velike ličnosti’, kaže Fatos Bitići, dok SAD apeluje na Srbiju da reši slučaj.
Azilanti iz Sirije i Afrike borave u šumi pokraj prepunog centra Bogovađa, gde nema mesta za desetine ljudi koje pristižu.