Piše: Idro Seferi
Po običaju kad se nešto dešava u regionu, kada su u pitanju Albanci, neprekidno mi zvoni telefon. Neke kolege iz Beograda zovu da traže izjave, a drugi traže nacionaliste po Albaniji, Kosovu ili Makedoniji. Mora to malo da se doda i da se napravi neka atmosfera, onako patriotska, da bi se ljudi koji čitaju te novine osećali malo ugroženim i padali jedan drugom u zagrljaj. I eto, osvanuše tekstovi i naslovi.
Mogu zamisliti bilo kojeg ozbiljnog profesora novinarstva koji bi na fakultetu ovim studentima novinarstva, odnosno profesionalnim novinarima, mogao ocenjivati tekstove i šta bi bilo. Možda šestica, onako čisto da ne bude da su uzalud došli na faks. Nema izvora, nema konsultacija, relevantni sagovornici su irelevantni i tome slično.
I nisu krivi oni koji se ne trude da rade priču. Šta ćeš, to je novinarski život. Malo plaćaš kredit za bilo šta, malo pokušavaš da preživiš i naročito možda juriš negde na svadbu, kod frizera, na piće sa nekim da bi zaboravio svoj užasni dan na poslu. Kritikuješ to što radiš i samog sebe, ali laka je forma za priču.
Zoveš nekog tamo ko može reći to što ti želiš. I to je najlakše, publika ne mora da misli, nego potvrđuje predrasude koje ima. I novinarstvo ima te trenutke, najlakše je napasti tog nekog ko je protivnik. Niski troškovi proizvodnje, a potrošnja ogromna. I zna se da mi u tom stanju tako živimo. Jeftino.
I eto ti naslova uz golu ženu koja, recimo, rekorde obara non-stop. To je ona varijanta boratskog novinarstva, ili ekremjevrićski: eto, šta znam, ništa ne znam, kuća-pos'o, pos'o-kuća. I nek’ crknu dušmani.
Širenje panike
Misleći da pomažu otadžbini, Srbiji, kojoj zapravo samo odmažu, drage kolege ne mozgaju uopšte, nego ”bam” na facu.
Konflikt u Kumanovu, kao jedan strašan i ozbiljan događaj, pokazao je da “šiptari”, mora da su teroristi. I ne daj Bože da se dalje malo pitamo ko su ljudi koji pričaju drugačije. Mora da ih ima makar malo. Makar onih poštenih Albanaca koji nose keču za druga Slobu kao statisti iz nekog jeftinog filma.
Ali ne, oni svi sad misle drukčije, a oni koji bi malo, ne smeju od ovih. I eto tako – Makedonijo, oseti, oseti bol koju smo i mi osetili. I tako utovarimo sve u zaborav i vraćamo se na staro. Brate, hoćemo li u rat više?
“Pretnje iz Tirane: Dajte jug Srbije ili vam preti masakr”. To je naslov neke “dizajner mape”, velike Albanije i teksta o istoričaru koji iz Tirane tvrdi da je Albanija šira. Neki lik kojeg tamo niko ne citira, pa ga to nervira. Ali, hvala Bogu, ima srpske medije.
“Počeo rat za veliku Albaniju!” Ponedeljak: “Haradinaj vodio napad u Kumanovu!” Utorak: “Ramuš naredio, Rama odobrio!”
Svima je poznato da Albanci funkcionišu po plemenskim zakonima. I to ovako – poglavica naredi, onda drugi odobri, a treći to uradi. Ali oni su pošteni, odnosno poštuju datu reč. I tako su organizovani kao jedna velika mafijaška grupa koja može svugde da stigne. To smo već videli i jasno je. Samo Evropa to ne vidi. Ali to je zbog njihovog lobija.
Od ovih krajnje profesionalnih naslova i informacija, ja bih kao čovek hteo u rat i to odmah jer šta oni misle, tako da se šire, a niko im ništa ne može.
Nedelja: “Velika Albanija kuca na vrata!”. Sreda: “Haradinajev brat sprema napad na Mitrovicu”.
Kuc kuc, i eto ti ”velike Albanije”, koja je oživela kao projekat i svi Albanci maštaju o tome, samo se tu nešto dešava pa ne mogu da to sasvim učine, ali kako to da do sada nije ipak proglašen rat?
Aha. Biće ga.
”Teroristi OVK zapretili: Totalni RAT počinje 12. maja”. ”Dramatična sednica Biroa za koordinaciju službi bezbednosti. ”
”Teroristi prete da će zapaliti Balkan”. I onda ima neki Jusuf Alimi: ”Zapamtite šta sam vam rekao, opšti rat u Makedoniji počinje sutra”.
I eto ga, dalje objašnjenje. ”Analitičari: Turski tok izazvao rat”.
I takve nebuloze koje se nastavljaju tekstovima: ”Nikolić diže Vojsku u odbranu juga Srbije”. To, Tomo, nemoj da im daš da nama oni nešto tu. Bolje im slati vojsku nego ništa.
I tu ne zaostaju ni takozvani ozbiljni listovi: ”ONA preuzela odgovornost”. Dalje se razvijaju BREAKING NEWS ili vesti u razvoju. Stiže ekspertiza.
”Sukobi u Kumanovu deo su većeg Plana”, ”RAT u režiji Amerike”. I kaže: ”Šiptarski teroristi napali po nalogu američkih obaveštajaca. Spremni su i da gurnu
Makedoniju u građanski rat samo da bi obesmislili ruski projekat gasovoda.” Majka Rusija je ponovo tu ugrožena.
I onda se dalje širi panika time kako su Srbi u Kumanovu prestrašeni, porukama MSP-a da se ne ide u Makedoniju i slično. A sve ove informacije su strogo poverljive.
Sem što ih ima u novinama. Beogradski novinari su bolji od CIA-e. I dalje je priča u toku: ”Šiptari koristili taktiku ISIS-a”.
Od ovih krajnje profesionalnih naslova i informacija ja bih kao čovek hteo u rat i to odmah jer šta oni misle, tako da se šire, a niko im ništa ne može.
Pa to je sve od droge, od organa i oružja i kriminalnih radnji koje čitav narod radi. Pa oni su tu umreženi. I tu se zna ko sve šta kaže i odgovara i ko gde treba da radi.
Uspevaju jer su poslušni, nisu kao mi.
E sad, ko hoće i zašto ovim nešto da dobije? Ali, najbolje je kad privatno kažu, ”e, pa nismo mi mislili ništa lično, takav je posao”. E pa jeste, ali propaganda. Bitange.
I eto šta se desilo u Makedoniji, od toga što može da se razume.
Makedonija je bila dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Prva u regionu. Ali pošto su ovi iz Brisela pospani ljudi koji ništa ne rade, samo su važni, maltene kao starlete na Balkanu, ali bez kojih ne možemo, onda je Balkan ušao u dugu fazu uređivanja, beskonačnog glupiranja, ali sve vreme sa evropskom perspektivom. Tada su svi balkanski narodi ili državice bili u fazi nekog uspeha i građanske orijentacije.
Sve je dugo trajalo, a i pregovori, fensi sastanci, rukovanja, smejanja, upoređivanje znački, tu i tamo pokoja reč na našim jezicima, a onda osmeh sa stranim diplomatama. Oni su malo hteli da stvari urede po svojim interesima i pošto EU nema politiku isključivosti i tako su dolazili i odlazili, Balkan je upao sve dublje u nacionalističku rupu. Zašto? Zato što su snobovi koji su nas vodili, plakali od straha da ne greše i pustili nacionalizam da se vrati samo malo, čisto da ne bude da ga, eto, nema. I hronologija se nastavila korupcijom, aferama privatizacija, upropašćivanjem ekonomija i tako dalje.
I eto nas, tu smo kao nacionalisti, više nego ikad, makar virtuelno spremni da ratujemo protiv nekog. A Makedonija ima još dodatnih problema, čak ne zna ni kako se zove! Tu se pojavljuju mnoge druge stvari i neko je tamo prisluškivao (hvala Bogu što nas ostale zemljice niko ne prisluškuje) i shvatili su ono što svi mi znamo, a to je da je većina korumpirana. To jest i opozicija.
Šta nismo vidjeli
Ali još ne razumem zašto je većina medija u Srbiji, recimo 75 posto, bila ostrašćena i izostavila činjenice koje su važne.
Ne možeš kao novinar da se ne pitaš par stvari. Šta se desilo pre nekog vremena – prisluškivanja koje je objavio ”makedonski leaks”, Zoran Zaev, gde su svi uhvaćeni.
Dogovori, manipulacije, dogovori opozicije i vlasti, nameštene stvari. I naravno, svi koji su na snimcima, oštro su negirali da je to pravedno raditi. Ne kriminal, nego snimati ljude dok to rade.
I onda su se tenzije podigle više nego ikad, pa su bili protesti.
Zašto nema nijednog teksta o tome kako Albanci i Makedonci zajedno protestuju, ili o toj građanskoj Makedoniji?
Srpski mediji u Makedoniji su, recimo, izostavili činjenicu da su i Albanci na vlasti, odnosno Ali Ahmeti. Totalno nerelevantan tip za priču, ali hajde.
Ahmeti, nekadašnji vođa Oslobodilačke narodne vojske, posle političar i vođa DUI ili BDI, koja je deo koalicije uz stranku sa najdužim i najdrevnijim imenom u istoriji, VMRO-DPMNE.
Zašto je Ahmeti na vlasti i nije u ONA-i. E posle 2001, kad su se Albanci stvarno naoružano pobunili, bili su izbori i na tim izborima je Ahmeti bio važan faktor, kao i na svakim posle toga.
Sve je krenulo kad Vlada Makedonije nije imala pojma šta da kaže sad kad je uhvaćena. Desio se napad na policijsku karaulu gde su neki ljudi slali poruke Gruevskom i Ahmetiju. A vidiš, teroristi i zaboravili ceo tekst. Nisu tu spominjali veliku Albaniju. I to je onako, kaubojski, bilo upozorenje.
I naravno, makedonska policija je efikasna i sazna da su tu ovi sa Kosova, koji, čini mi se, uglavnom imaju makedonske pasoše i razne političke veze. Policija efikasno reaguje i sruši čitavo naselje i ljudi moraju da napuste kuće i mnogi poginu. I završena akcija.
Neki srpski mediji su slučajno izostavili i građane koji su tamo pričali, kao i gradonačelnika i još mnogo toga. Izostavili su celu pozadinu okolnosti u kojima se događaj dešavao. Onako nekako kao da se Zimske olimpijske igre dešavaju leti, a mi se bavimo rezultatom takmičenja, a to što je leto nije nam zanimljivo.
Nego, Albanci. To je, bre, jedan narod nemiran, koji u ovom trenutku nema druga posla sem nemira, i šta ćeš. Ali je sad situacija u etničkom smislu samo malkice drugačija.
Ne daj Bože, Kosovo je proglasilo svoju nezavisnost, pa ima neke političke procedure u interesu, Albanija je kandidat za Evropsku uniju i tome slično. I šta će da se umeša u projekte ”velike Albanije”. Ali lažem, svi misle da to treba.
Ali još ne razumem zašto Srbija pravi sebi problem kad ga ona uopšte nema. Možda je pametnije baviti se, recimo, integracijom ili ekonomijom i izveštavati o tome kako treba.
Na primer, snimak ALSAT-M, dvojezične privatne televizije, uglavnom albanske, na kojem Albanac na trgu u Kumanovu na makedonskom jeziku pita zašto političari tamo ne dolaze, a kad spomene imena albanskih lidera, svi viču ”au, au”. Pored njega je komšija Makedonac.
Ili, zašto nigde nema snimka Zaeva na trgu u Kumanovu gde žive sve nacije?! I zašto nema nijednog teksta o tome kako Albanci i Makedonci zajedno protestuju, ili o toj građanskoj Makedoniji, ili nešto opipljivo o atmosferi u gradu, u Skoplju ili drugde?
Dokle više dok ne shvatimo da imamo potrebu za konstruktivnim novinarstvom i takvom politikom. Kriminalci – zbogom, bre. Pa manimo se ratnog izveštavanja.
Pustimo ljude da sami rešavaju probleme.
P.S. ‘Alo bre, nemojte me pitati za nacionalističke osobe, stvarno nisam pouzdan izvor!
Izvor: Al Jazeera