Šta je leptospiroza, kako se prenosi i liječi?

Vlasti u Kantonu Sarajevo proglasile su u petak stanje epidemije leptospiroze nakon što je potvrđeno da se ta bolest, koju prenose glodavci, pojavila krajem aprila.

Iz Ministarstva zdravstva KS saopćili su kako stanje epidemije vrijedi za cijeli Kanton Sarajevo iako je bolest ranije potvrđena uglavnom kod stanovnika dva naselja općine Novi grad.

Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo je 29. aprila dobio informacije o mogućoj pojavi zaraze iz ambulante na području općine Novi Grad, a 15. maja stigle su prve laboratorijske potvrde o tri zaražene osobe.

Nakon prve tri prijave, uslijedile su i prijave zaraze iz općina Centar, Ilidža i Hadžići. Do sada su ukupno hospitalizirane tri osobe, iz Zavoda tvrde da nije bilo zdravstvenih komplikacija.

Šta je leptospiroza?

Leptospiroza je zarazna bolest od koje ljudi obolijevaju u kontaktu s izlučevinama ili tkivom glodavaca odnosno stajaćim vodama u koje one mogu dospjeti.

Osim glodavaca ovu bolest na ljude mogu prenijeti i divlje ali i domaće životinje pa se leptospiroza tretira i kao oboljenje povezano s poslovima veterinara, ribara, lovaca, mesara, stočara, šumskih radnika i rudara zbog mogućeg kontakta sa zaraženim životinjama.

Ne prenosi se s čovjeka na čovjeka.

Kako se ljudi najčešće zaraze?

Ljudi se najčešće zaraze indirektnim kontaktom s leptospirama izlučenima u okoliš tokom profesionalnih aktivnosti (poljoprivrednici, vojnici, rudari ili radnici u kanalizaciji) ili tokom rekreativnih aktivnosti (vodeni sportovi, vrtlarenje).

Leptospire mogu ući u ljudsko tijelo kroz ogrebotine ili posjekotine na koži, putem spojnice oka, udisanjem ili gutanjem kontaminiranih aerosola ili vode, a rijetko i ugrizom životinje.

Kakva je klinička slika oboljelih?

Inkubacija leptospiroze je 2-30 dana (prosječno 7-10 dana). Klinička slika leptospiroze je nespecifična i vjerojatno se dosta slučajeva ne dijagnosticira i ne prijavljuje.

Bolest obično počinje groznicom, jakom glavoboljom, bolovima u mišićima, povraćanjem i crvenilom očiju. To je prva, septikemična faza koja traje 4 – 9 dana.

Slijedi pad temperature, a zatim se između 6. i 12. dana javlja druga ili imuna faza bolesti praćena različitim simptomima ovisno o zahvaćenom tkivu. Ponovno se pojavljuju vrućica i raniji simptomi, a mogu se razviti i znakovi meningitisa.

Ako infekcija leptospirom nastane tokom trudnoće, može doći do povećanog rizika od spontanog pobačaja.

Kakve su teške komplikacije?

Moguće su i teške komplikacije.

Težak oblik bolesti je Weilov sindrom (ikterični oblik bolesti) koji se očituje žuticom, krvarenjima, anemijom, poremećajem svijesti, oštećenjem jetre i bubrega, trombocitopenijom, a moguć je i serozni meningitis.

Smrtnost u anikteričnim oblicima bolesti nije zabilježena. U ikteričnih pacijenata stopa smrtnosti je 5 do 10 posto; viša je kod pacijenata iznad 60 godina.

Teže slučajeve oboljelih je potrebno hospitalizirati. Osobe s infekcijom ne moraju biti izolirane, ali treba paziti prilikom rukovanja sa njihovim urinom.

Ovo oboljenje se liječi antibioticima, za Weilov sindrom, moguće su transfuzije krvi i hemodijaliza.

Blage infekcije liječe se antibioticima kao što su amoksicilin ili doksiciklin koji se daje na usta. Za teške infekcije koriste se antibiotici kao što su penicilin ili ampicilin te se daju intravenski.

Dijagnoza se postavlja nalazom hemokulture, serologije ili lančanom reakcijom polimeraze (PCR).

Osobe koje ne razviju žuticu se oporave, a oporavak može potrajati i nekoliko mjeseci. Odgođeni simptomi mogu uključivati hronični umor, paralizu, depresiju i infekcije oka.

Šta doprinosi širenju zaraze?

Topla i vlažna klima pogoduje preživljavanju leptospira. Više srednje godišnje temperature pospješuju rast i aktivnost Leptospira spp., a istodobno produžavaju zaraznu sezonu i proširuju geografsku rasprostranjenost bakterija.

Veće količine padavina i vlažniji uvjeti također su povezani s povećanim rastom i preživljavanjem Leptospira spp. Važan klimatski faktor rizika za infekcije leptospirozom su povećane učestalosti ekstremnih vremenskih uvjeta.

Ove promjene povećavaju opterećenje bolešću.

Šta podrazumijeva prevencija?

Prevencija ljudske leptospiroze započinje sprječavanjem ulaska leptospira u slučajnog domaćina (nošenjem zaštitne odjeće i poboljšanjem skladištenja hrane i vode) te smanjenjem izvora infekcije, a ovo se može postići mjerama kontrole glodavaca i životinjskih stada, poput liječenja i/ili cijepljenja životinja koje su nositelji bolesti.

Prevencija:

• Izbjegavanje ili ograničavanje kontakta s potencijalno kontaminiranom vodom ili zaraženim životinjama
• Zaštitna odjeća, posebno kada je izložena potencijalno kontaminiranoj vodi ili zaraženim životinjama u radnim okruženjima
• Javna sigurnost vode kako bi se izbjegle infekcije tijekom rekreacijskih aktivnosti
• Cijepljenje stoke i kućnih ljubimaca te kontrola glodavaca kako bi se smanjile infekcije između životinja i osoba
• Podizanje svijesti o načinima zaraze

Dodatno učinkovit pristup za smanjenje ljudske leptospiroze jest podizanje svijesti o bolesti i rizicima od zaraze kod kliničara, opće populacije (posebno rizičnih grupa) te donositelja odluka u javnom zdravstvu.

Na nivou pojedinačnog pacijenta, rana dijagnoza i odgovarajuće liječenje slučajeva leptospiroze pokazali su se učinkovitima u smanjenju i obolijevanja i smrtnosti.