Tiha pandemija odnosi milione života, a najveći krivac smo mi

Pandemija korona virusa, koja je paralizirala cijeli svijet, u svijest ljudi usadila je, sasvim opravdano, strah od svih velikih epidemija. Zbog toga i ne čudi što se sa zebnjom primaju vijesti o svim novim ili novijim zaraznim oboljenjima koja se pojave na drugoj strani planete. To je pokazala i zabrinutost od ptičije gripe, čiji razvoj i širenje je izazvao strah da će taj virus preći barijeru između vrsta i postati nova globalna prijetnja ljudskom zdravlju.

I dok je čovječanstvo u dobroj mjeri svjesno ovih “opipljivih” epidemija, jedna druga je već godinama prisutna među nama, a za nju smo u dobroj mjeri krivci mi sami.

Antibiotska rezistencija je jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova s kojim se čovječanstvo suočava, što je pokazalo i nedavno istraživanje u kojem se navodi da je više od tri miliona djece u svijetu umrlo 2022. godine zbog infekcija koje su bile otporne na antibiotike.

Stručnjaci su istaknuli da je to više nego deseterostruko povećanje broja infekcija otpornih na antibiotike kod djece u samo tri godine.

Dr. Maja Ostojić, specijalista medicinske mikrobiologije s parazitologijom i voditeljica Odjela za humanu mikrobiologiju Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine za Al Jazeeru kaže da su te smrti posljedica infekcija izazvanih rezistentnim mikroorganizmima, zbog čega se ovaj problem sve češće opisuje kao tiha pandemija.

Ovaj problem je posebno izražen među djecom u jugoistočnoj Aziji i Africi, dodaje. Ipak napominje da antibiotska rezistencija ne poznaje granice, te da se lako širi putovanjima, trgovinom i migracijama ljudi, što dodatno naglašava potrebu za hitnim globalnim i regionalnim djelovanjem u jačanju sistema nadzora, prevencije i u dosljednoj primjeni protokola liječenja.

Pogrešna upotreba lijekova

Pojašnjava da je antibiotska rezistencija prirodni proces, kojim se bakterije prilagođavaju uvjetima okoliša.

“Postoji više mehanizama stjecanja rezistencije bakterija na antibiotike, ali sve ih možemo svesti pod zajednički nazivnik da bakterije promijene svoju strukturu i antibiotici više ne djeluju na njih. Međutim, pogrešnom upotrebom antibiotika, ovaj prirodni proces se znatno ubrzava. Ljudi na različite načine pogrešno koriste antibiotike, ili ih koriste kad uopće nisu potrebni, ili se koriste prekratko vrijeme, u premaloj dozi…”

Svakako nije dobro koristiti antibiotike ni premalo, a niti previše, dodaje.

Evropski ogranak Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ranije je upozorio da pretjerano uzimanje antibiotika opasno potkopava njihovu efikasnost i povećava otpornost koja bi mogla biti odgovorna za 10 miliona smrti godišnje u svijetu do 2050. godine.

Iako se čini da je ovo problem koji možda više zahvaća zemlje u razvoju ili zemlje “koje su daleko”, činjenica je da države našeg okruženja nisu izuzete od antibiotske rezistencije.

Dr. Ostojić navodi da je u južnim evropskim zemljama, kao i u zemljama u razvoju, antibiotska rezistencija još veći problem nego na sjeveru Evrope i u ekonomski razvijenim zemljama.

“Razlog je u tomu što su kod nas antibiotici puno lakše dostupni, u nekim sredinama ih je moguće i kupiti u ljekarni bez liječničkog recepta. Osim toga, kod nas pacijenti nerijetko vrše pritisak na liječnike da im propišu antibiotik kad on uopće nije potreban, a i sami liječnici ga propišu nekada u strahu da nešto ne propuste”, navodi voditeljica Odjela za humanu mikrobiologiju Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH.

Sporni recepti

WHO je ranije objavio da je istraživanje provedeno u 14 zemalja regije, smještenih u istočnoj Evropi i centralnoj Aziji, pokazalo da su razlozi koji se navode kao opravdanje za uzimanje antibiotika u 24 posto slučajeva prehlada praćena simptomima gripe (16 posto), bolovi u grlu (21 posto) i kašalj (18 posto).

“Ta je situacija zabrinjavajuća jer su ti simptomi često uzrokovani virusima protiv kojih antibiotici ne djeluju”, naveo je WHO Europe.

Glavni izvor zabrinutosti zdravstvenih vlasti su ljekarski recepti. Po izvještaju koji je objavljen krajem 2023. godine, trećina osoba u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Albaniji, Turskoj, Armeniji, Azerbejdžanu, Bjelorusiji, Gruziji, Kazahstanu, Kirgistanu, Moldaviji, Tadžikistanu i Uzbekistanu uzima antibiotike bez recepta.

U nekim zemljama, više od 40 posto antibiotika dobijeno je bez ljekarskog mišljenja što je pet puta više od prosjeka u EU iz studije provedene 2022.

Znatan broj građana Sarajeva s kojim smo razgovarali navodi da često “samostalno sebi prepisuju” antibiotike, bez konsultacije s ljekarima, što je u skladu sa navedenim istraživanjima.

Primjer koji uveliko oslikava stav i drugih njenih sugrađana je onaj od penzionerke Raze Balić, koja kaže da “sebe dobro poznajte”, kao i da “zna šta joj od lijekova treba kad se ne osjeća dobro”.

Prema njenim riječima, odlazak ljekaru znači nekad i višesatno čekanje u ambulantama, u dugim redovima i sa građanima koji možda imaju i ozbiljniji, zarazniji problem od njenog.

“Ovako ne trošim vrijeme doktora, ne brinem se hoće li me neko zaraziti”, kaže. Dodaje i kako lijekove dobija od “svoje apotekarke ili od kolegica koje imaju neke zalihe”.

Neučinkovito liječenje

Isto tako, pojedini građani su priznali da često prijevremeno prekinu propisanu terapiju nakon što se počnu osjećati bolje. Najčešće obrazloženje se može sumirati riječima: “Što bih se trpao/la tabletama i stomak kvario/a kad mi više ne trebaju”.

A takve prakse dovode do sve veće otpornosti bakterija na postojeće antibiotike.

I dok često prevladava stav “moje tijelo, moje zdravlje, moj problem”, stvarnost je značajno drugačija.

Dr. Ostojić navodi da su najvažnije posljedice antibiotske rezistencije to da infekcije koje su se nekad lako liječile postaju teže ili čak nemoguće za liječenje, a kako standardni tretmani više ne djeluju, to povećava rizik od komplikacija i smrti.

Pacijenti zaraženi rezistentnim mikroorganizmima često ostaju duže u bolnici, te su potrebna skuplja, toksičnija i manje efikasna alternativna liječenja, dodaje.

“Duže liječenje, skuplji lijekovi i češće komplikacije znače veće finansijsko opterećenje za zdravstvene sisteme.”

Prema nekim istraživanjima, antimikrobna rezistencija košta Evropsku uniju više od 11 milijardi eura godišnje, a procijenjeno je da će zdravstvene sisteme na globalnom nivou godišnje koštati još milijardu dolara do 2050.

Isto tako je navedeno kako je u Evropi svaka peta bakterijska infekcija otporna na antibiotike, dok u nekim državama članicama EU-a ta brojka iznosi 40 posto.

Dr. Ostojić napominje da od ‘80-ih godina prošlog stoljeća niti jedan novi antibiotik nije otkriven, što dodatno stvara probleme u liječenju i zahtijeva čuvanje postojećih antibiotika.

AI u farmaciji

Ono što daje nadu da bi se mogli izboriti s tihom pandemijom jeste primjena vještačke inteligencije u medicini, prije svega u farmakologiji.

Prije dvije godine je objavljeno da su naučnici upotrijebili vještačku inteligenciju kako bi otkrili novi antibiotik koji može ubiti smrtonosnu vrstu superbakterije.

AI je pomogao hiljade potencijalnih hemikalija suziti na svega nekoliko za testiranje u laboratoriji, navedeno je tada, a rezultat je ispao potentni, eksperimentalni antibiotik zvan abaucin, kojem će trebati dalja testiranja prije nego što se počne koristiti.

Brojni naučnici širom svijeta navode da će AI moći da uveliko ubrza otkriće novih lijekova.

Ipak, dok ne budemo sigurni da smo našli siguran način da se izborimo sa antibiotskim rezistencijama, treba primjenjivati danas dostupne metode da se izborimo sa ovom tihom epidemijom.

“Jedna od mjera, koja bi se svakako trebala poduzeti je redovito cijepljenje, koje ima utjecaj na smanjenje obolijevanja od infektivnih bolesti i posljedično njihovih komplikacija, a samim tim i smanjenu upotrebu antibiotika. Osim toga potrebna su nova i održiva ulaganja u istraživanje i razvoj novih antibiotika, te alternativnih medicinskih intervencija, kao što su liječenje monoklonskim protutijelima, bakteriofagima ili mikrobiotom”, kaže dr. Ostojić.

Zaključuje i kako ne postoji jedinstveno rješenje za ovaj problem, već je potrebna globalno integrirana strategija za efikasno suzbijanje antibiotske rezistencije.