Kraj velikog savezništva: Čovićeva konačna ili samo privremena distanca od Dodika

Višegodišnje partnerstvo čelnika Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZBiH) Dragana Čovića i predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorada Dodika čini se da je došlo do zida, u razvoju događaja koji bi za BiH mogao imati višestruki značaj – ne samo za rješavanje možda i najteže krize u državi od završetka rata, već i za budućnost zemlje.

Još otkako je počeo sudski proces protiv Dodika, koji je rezultirao prvostepenom presudom i kaznom od godinu zatvora i šest godina zabrane obavljanja funkcije entitetskog predsjednika, čelnik RS-a je iz dana u dan zaoštravao retoriku do neprihvatljivih razmjera, prenoseći je i u konkretne poteze namijenjene cijepanju države.

Sve što se radilo, rezultiralo je centralnom potjernicom u BiH te zahtjevom za izdavanje potjernice Interpola.

Dok je Dodik s govornice Narodne skupštine RS-a prkosio državi BiH, Čović je mudro šutio, pažljivo odmjeravajući riječi kojima bi komentirao novonastalu situaciju da bi proteklog vikenda prelomio i okrenuo leđa Dodiku – i verbalno, i praktično, obavljajući razgovore s njegovim oponentima u RS-u.

Dodik je, kako je rekao, bio „razočaran“.

‘Čović nije imao drugu opciju’

Obje strane, one u RS-u koje su krenule ka rušenju državnih institucija te one u Federaciji BiH koje ih nastoje sačuvati, čekale su da vide na koju će stranu skrenuti Čović, neosporni lider bh. Hrvata i čovjek bez kojeg entitet Federacija BiH, ali i država Bosna i Hercegovina, teško da mogu normalno funkcionirati. U trenucima kada Dodik, lice s potjernice, postaje sve nepoželjnija osoba za saradnju, Čoviću, čini se, nije preostalo ništa nego se udaljiti od njega, ostavljajući ga bez ijednog saveznika na bh. političkoj sceni.

„Iskreno govoreći, to u načelu jeste iznenađujuće“, kaže Dragan Markovina, historičar i politički komentator.

Zašto baš sada? Čović je čak i nakon izricanja presude Dodiku primio čelnika Republike Srpske u Mostaru, što je signaliziralo da bi mogao ostati uz njega čak i u tim okolnostima. Čak je u jednom momentu rekao da „neće okrenuti leđa Dodiku“.

„Čović bi po pravilu branio Dodika sve do posljednjeg momenta koji bi se mogao nazvati racionalnim za tu podršku. No, Dodik je napravio ne jedan, nego čitav niz koraka da nedvosmisleno krene u secesiju i uništavanje ustavnog poretka BiH. Kakav god bio Čović, jednostavno nije imao ništa drugo za napraviti, jer sve drugo bi se kosilo sa njegovom proeuropskom retorikom, čuvanjem ustavnih vrijednosti, dijalogom i svemu o čemu to ‘onako lijepo’ govori u svakoj prilici“, dodao je Markovina.

‘Preuranjeno ih otpisati’

Analitičar Srećko Latal, pak, tvrdnju da je Čović okrenuo leđa Dodiku ne uzima zdravo za gotovo. Smatra da to partnerstvo može ponovno oživjeti unutar trenutnih kompleksnih odnosa u Bosni i Hercegovinu, a to će, kako kaže, zavisiti od ishoda pregovora o formiranju nove koalicije u kojoj bi bile stranke Trojke, HDZBiH i opozicija iz RS-a.

„Ne bih baš odmah izvodio zaključak da je Čović definitivno okrenuo leđa Dodiku. Mislim da je odnos između njih dvojice puno kompleksniji i da će u velikoj mjeri zavisiti od rezultata pregovora koji se očekuju između Trojke, HDZ-a i opozicije u RS-u. Ono što će biti ključno pitanje je svakako Izborni zakon, koji će vjerovatno biti glavni uslov HDZ-a za ulazak u novu koaliciju. Ukoliko HDZ ne dobije zadovoljavajuće rješenje, veliko je pitanje kako će se dalje postaviti u ovako komplikovanoj situaciji“, smatra Latal.

Zato je, prema njegovom mišljenju, „preuranjeno otpisati saradnju Čovića i Dodika“.

Iako, praktično, još ništa nije gotovo, jer niko ne može procijeniti kako bi mogla izgledati nova vlast i da li će SNSD, koji je još prisutan na državnom nivou, blokirati bilo šta što ga isključuje iz donošenja odluka, Markovina kaže da je u svakom slučaju savezništvo Čovića i Dodika postalo „neodrživo“.

„Da li je Čović dobio sugestiju od (hrvatskog premijera Andreja) Plenkovića ili od nekog drugog iz Europske unije, ne znam, ali pretpostavljam da jeste. Došao je do zida i ovo mu je bila jedina logična odluka“, dodaje Markovina.

„Čović jeste bio uz Dodika i možda bi i ostao da se ovaj zaustavio. No, on je nastavio, pa su se ljudi u BiH i šire počeli plašiti novog rata. Da je Dodik stao nakon presude, možda bi bilo drugačije, ali ovako, Čoviću nije ostalo mnogo izbora. A onda je još (portparol SNSD-a) Radovan Kovačević, koliko god bilo nevjerovatno, ‘zakucao’ ciničnim pozivom Hrvatima da odustanu od Sarajeva, pa je uz to još Dodik rekao da u koaliciji sa HDZ-om nije zato što voli Hrvate, već iz vlastitog interesa“, podsjetio je Markovina.

‘Zbližavanje hrvatske i bošnjačke politike’

No, ovaj događaj je istovremeno dodatno zakomplicirao ionako zamršenu političku situaciju u BiH, sa ključnim pitanjima: Je li moguće formirati novu vlast bez SNSD-a? Šta bi Čović mogao tražiti zauzvrat za novu koaliciju? I šta će biti ako ne bude moguće sačiniti koaliciju bez SNSD-a?

Na pitanja kako bi očiti raspad koalicije HDZ BiH – SNSD mogao utjecati na opštu političku sliku BiH, Markovina je odgovorio da očekuje formiranje novog ustroja „dva protiv jedan“, te je prokomentirao i moguće buduće bošnjačke ustupke lideru HDZ-a (najviše oko izmjena Izbornog zakona, kojem Čović i hrvatski političari već godinama teže) za njegovu jaču naklonost na nivou BiH.

„Bojazan bošnjačke desnice je hoće li biti novog izbornog zakona po Čovićevoj želji. Očekujem neko približavanje hrvatske i bošnjačke politike, kako to obično bude kada imamo tri različita faktora. Uvijek su dva naprema jedan u nekoj koaliciji protiv trećeg. Vjerovatno će ići k tome, mada se to trebalo davno desiti, jer ne vidim logiku o upornom Čovićevom nastojanju da spriječi izbor (člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Željka) Komšića, kada HDZ ionako drži ogroman dio važnih pozicija i bez njega se praktično ne može ništa“, kazao je Markovina.

„I pored Komšića, Čović uživa najluksuzniju poziciju u BiH. Preživio je sve pravne procese, svaki put se odazvao pozivu Suda BiH i oslobođen je svega. Uz to, nije ni na kakvoj crnoj listi, kao recimo, njegov stranački kolega Marinko Ćavara. Premoćan je u hrvatskom biračkom tijelu i praktično upravlja Federacijom BiH. Njemu bi, zapravo najbolje bilo da ne dođe do izmjena Izbornog zakona, iako bi ispunjenje tog cilja mogao pobjednički predstaviti svom biračkom tijelu“, tvrdi Markovina.

Šta je preostalo Dodiku?

A šta je preostalo Dodiku? Čak i ako HDZ formalno dogovori saradnju s njegovim protivnicima iz RS-a, nije bez opcija.

Govoreći o njegovim mogućim daljnjim potezima, Latal je rekao kako tek treba vidjeti njegovu reakciju, no zaključuje da čak i u slučaju definitivnog razlaza sa HDZ-om još nije „razoružan“ na nivou BiH.

„Dodiku je sa jedne strane bliska saradnja sa HDZ-om odgovarala dok je on koliko-toliko bio uključen u dešavanja na državnom nivou, ali imajući u vidu ovo što on radi u posljednjih nekoliko sedmica, evidentno je da se povlači iz toga. Moguće je da će prije ili kasnije povući predstavnike RS-a sa svih državnih pozicija. Jedino je pitanje Doma naroda, u kojem SNSD ima mogućost blokade bilo kakvih odluka. Da li će zadržati tu mogućnost ili povući svoje ljude, vidjećemo. No, evidentno je da je njegov politički fokus prije svega [entitet] Republika Srpska i da ga državni nivo sve manje interesuje“, kazao je Latal.

Opozicija iz RS-a, koja se protivila radikalnim Dodikovim potezima narušavanja državnog integriteta, spremna je ući u državnu vlast, ali – hoće li to biti izvodivo?

„Teoretski, može biti, ali nisam siguran koliko je to dobro za BiH. Nisam siguran da treba gurati opoziciju RS-a u vladajuću koaliciju, gdje će onda ona ući u sasvim druge vode u odnosu i prema SDA-u, HDZ-u i DF-u te pružiti Dodiku dodatne mogućnosti da ih razvlači po medijima u Republici Srpskoj. A dalje, SNSD ima mogućnost blokade svih ključnih odluka.

Ovo je definitivno najkomplikovanija kriza od kraja rata i otvara mnoga pitanja koja su naši političari izbjegavali otvoriti. U svemu tome, mislim da je najveća odgovornost na bošnjačkim političarima, jer ne možemo očekivati da će bosanski Hrvati i Srbi održati BiH, no pri tome trebaju uzeti u obzir i realne zamjerke koje Srbi i Hrvati imaju i ponuditi neka dugoročnija rješenja za građane BiH“, zaključio je Latal.