Demokrate su republikancima preotele kontrolu nad američkim Kongresom, osvojivši većinu i u Zastupničkom domu i u Senatu, čime su zadale upečatljiv udarac predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država Donaldu Trumpu.

Demokratski kandidati za Senat oborili su decenijama stare izborne rekorde širom tradicionalnih republikanskih uporišta, preokrenuvši ključna mjesta posebno u Kansasu, Teksasu i Južnoj Karolini.

Koliko je, dakle, velik poraz republikanaca na međuizborima? I ima li ikakve utjehe za tu stranku?

Evo šta znamo:

Koliko je velik poraz Republikanske stranke?

Republikanska stranka pretrpjela je historijski poraz, teži od očekivanog, izgubivši kontrolu i nad Zastupničkim domom i nad Senatom u korist Demokratske stranke.

Prema rezultatima, demokrate su u Zastupničkom domu dosad osvojile 228 mjesta, dok su republikanci osvojili njih 139.

Demokrate također vode u još 34 utrke za koje rezultat još nije proglašen. Osvoje li sve, mogle bi na kraju imati više od 260 mjesta u Zastupničkom domu, što bi bila najbrojnija većina te stranke od 1990. godine, kada su demokrate u donjem domu osvojile 267 mjesta.

Demokrate su veliku većinu u Zastupničkom domu imale i 2008. godine, sa 257 mjesta, dok su republikanci tada imali 178.

U Senatu, gornjem domu Kongresa, demokrate su pobijedile s većinom od 54 mjesta, dok su republikanci osvojili 44. Tako jasnu većinu u Senatu nisu imale od 2008. godine, kada je stranka osvojila 56 mjesta na krilima historijske prve predsjedničke pobjede Baracka Obame.

Iako je Trump pozivao birače da zamisle kako se on nalazi na glasačkom listiću, mnogi republikanski kandidati koje je podržao u ključnim državama sa uobičajeno izjednačenom podrškom za dvije stranke, takozvane “države bojišta”, poraženi su od demokrata.

U Južnoj Karolini, koja od 1998. godine nije birala demokratskog senatora, Trump je podržao Darline Graham. Pobijedila je, međutim, demokratkinja Annie Andrews.

U Sjevernoj Karolini Trump je podržao bivšeg visokog dužnosnika nacionalne republikanske kampanje Michaela Whatleyja, kojeg je porazio demokratski guverner Roy Cooper.

U Teksasu je Trump promovirao državnog tužitelja Kena Paxtona. Utrku je, međutim, dobio demokrata Talarico.

A u Michiganu je bivši američki kongresmen Mike Rogers, Trumpov izbor u toj državi, poražen od demokrate Abdula el-Sayeda.

Koliko su ovi gubici značajni za Republikansku stranku?

Uobičajeno je da vladajuća stranka na međuizborima izgubi dio mjesta, ali ne u ovom razmjeru.

Jedan član Republikanske stranke kazao je Alanu Fisheru, dopisniku Al Jazeere iz Washingtona, da su rezultati mnogo lošiji od očekivanih.

“Njihova interna istraživanja sigurno su im govorila da bi mogli zadržati Senat. To je očigledno bilo potpuno promašeno”, izvijestio je Fisher.

Chris Featherstone, politolog s Univerziteta York u Ujedinjenom Kraljevstvu, rekao je da rezultati međuizbora predstavljaju “seizmički poraz” za republikance.

Istakao je da su brojni kandidati koje je podržao Trump izgubili širom zemlje, i to i od progresivnih i od centrističkih demokratskih kandidata.

“Teksas je odličan primjer razmjera poraza, gdje je [James] Talarico osvojio [senatsko mjesto] s prednošću od gotovo 10 bodova. Teksas je dugo bio republikansko uporište i blizak intelektualnom i emocionalnom središtu stranke”, kazao je. Dodao je da je pobjeda demokratkinje Gine Hinojose nad teksaškim guvernerom Gregom Abbottom “došla kao ogroman šok”, naročito nakon prekrajanja izbornih jedinica provedenog uoči izbora, kojim su se republikanci nadali da će osvojiti pet dodatnih mjesta.

“Rezultati će promijeniti odnos između Kongresa i Bijele kuće, uz veliku vjerovatnoću značajnih istraga i mogućih opoziva više članova administracije”, rekao je Featherstone. “Promijenit će i strukturu demokrata u Kongresu, pojačavajući apetit za agresivnom opozicijom Trumpu.”

Sudha David-Wilp, potpredsjednica za vanjske odnose u Njemačkom Marshallovom fondu Sjedinjenih Američkih Država, kazala je da se međuizbori obično doživljavaju kao referendum o vladajućoj stranci. Dodala je da “plavi val nije bio izvan domašaja mogućeg”.

Za Al Jazeeru je navela da demokrate nisu samo preokrenule mjesta u državama poput Teksasa, Iowe i Južne Karoline, gdje je Trump izrazito popularan, nego su možda i “uvele novu političku epohu” nakon ovih izbora.

“Predsjednik Trump i dalje ima lojalne pristalice, ali MAGA [njegova biračka baza] se rascijepila i bit će teško Republikanskoj stranci da 2028. izađe na izbore s njegovim brendom”, dodala je.

Postoji ikakav tračak nade za republikance?

Ipak, nije sve tako crno za republikance, koji su na ovim izborima ostvarili i određene pobjede.

Na Floridi, državi u kojoj je Trump veoma popularan, republikanska senatorka Ashley Moody porazila je demokratsku državnu zastupnicu Angie Nixon. Republikanac Byron Donalds pobijedio je demokratu Davida Jollyja u utrci za guvernera Floride. Donalds će biti prvi crni guverner te države.

U Wyomingu je republikanka Harriet Hageman osvojila senatsko mjesto, a u Alabami je Tommy Tuberville dobio utrku za guvernera države, porazivši demokratu Douga Jonesa.

Republikanci su pobijedili i u Idahu, Arkansasu, Louisiani, Južnoj Dakoti, Nebraski, Kentuckyju i Zapadnoj Virginiji, između ostalih.

Stranka je kroz slične scenarije prolazila i ranije u historiji američkih izbora.

Godine 1992, naprimjer, dok je predsjednik bio George H. W. Bush, republikanci su u Kongresu osvojili tek 176 mjesta, naspram demokrata koji su učvrstili svoju većinu osvojivši 258 mjesta.

Čak i 2008. godine, kada je predsjednik bio George W. Bush, ali je Barack Obama izabran za narednog predsjednika, republikanci su osvojili samo 178 mjesta, naspram 257 mjesta demokrata.

U oba slučaja, međutim, republikanci su uspjeli preokrenuti stanje u roku od dvije godine.

Godine 1994, dok je predsjednik bio Bill Clinton, republikanci su povratili većinu u oba doma Kongresa. Godine 2010. demokrate su pod Obaminim vodstvom nakon međuizbora zadržale kontrolu nad Senatom, ali su izgubile Zastupnički dom.

Ove godine stvari bi mogle biti drugačije, i to iz jednog ključnog razloga. Laurel Rapp, direktorica Programa za SAD i Sjevernu Ameriku u Chatham Houseu, kazala je da međuizbori rijetko predstavljaju referendum o vanjskoj politici američkog predsjednika, ali da je ove godine, usred rata SAD-a i Izraela protiv Irana, upravo Trumpova vanjskopolitička agenda bila glavni izvor nezadovoljstva američkih birača.

Istakla je da birači sve više povezuju vođenje međunarodnih poslova Trumpove administracije s rastom cijena goriva i hrane.

“I uputili su predsjedniku prilično odlučnu poruku da bi željeli vidjeti promjenu”, rekla je za Al Jazeeru.

Rapp je navela da bi se Trump u naredne dvije godine mogao suočiti s određenim ograničenjima u vođenju globalnih poslova, ali da će i dalje imati velike ovlasti.

“Predsjednik i dalje zadržava široku slobodu da jednostrano pristupa odnosima sa stranim zemljama, da nastavi slati američke vojnike gdje god poželi i da nastavi voditi ratove”, kazala je.