Tabak: Odbrambena saradnja Hrvatske, Kosova i Albanije nije izvor prijetnji nikome

Hrvatskoj je u interesu da cijelo područje bude stabilno, kao i da proširi svoje tržište za vojnu industriju, kaže vojni analitičar Igor Tabak.

On je za Al Jazeeru komentirao nedavno potpisanu Deklaraciju o jačanju odbrambene saradnje između Hrvatske, Kosova i Albanije. Potpisnice ovim potezom, kako se navodi u tekstu deklaracije koji je objavilo Ministarstvo odbrane Hrvatske, žele povećati sigurnost u Jugoistočnoj Evropi i povećati spremnost za sadašnje i buduće prijetnje.

Potpisnice su potvrdile “namjeru jačanja trilateralne sigurnosne i odbrambene saradnje radi poboljšanja sigurnosti i stabilnosti u jugoistočnoj Evropi i Jadransko-jonskoj regiji” te su naglasile “važnost zajedničkih napora u odgovoru na nove sigurnosne izazove, hibridne prijetnje i druge rizike koji mogu ugroziti regionalnu, evropsku i međunarodnu stabilnost”.

“Odlučni smo osigurati spremnost za suočavanje sa sadašnjim i budućim prijetnjama te ostvariti naše odbrambene i sigurnosne ciljeve”, naglašava se u deklaraciji koju su u Tirani potpisali ministri odbrane tri države – Ivan Anušić, Pirr Vengu i Ejup Maqedonci.

U deklaraciji su izdvojena četiri područja saradnje – promocija odbrambenih sposobnosti i industrijske saradnje; unaprjeđenje interoperabilnosti kroz obrazovanje, obuku i vježbe; borba protiv hibridnih prijetnji i jačanje otpornosti te pružanje podrške euroatlantskim integracijama.

Kad je riječ o podršci evropskim integracijama, Hrvatska, Albanija i Kosovo su dogovorile “bližu saradnju i koordinaciju radi potpune integracije Kosova u regionalne sigurnosne i odbrambene inicijative” te podršku “euroatlantskoj perspektivi Kosova kroz zalaganje za njegov status u NATO-vom Partnerstvu za mir”.

“Zajednička deklaracija izrađena je u duhu prijateljstva, solidarnosti i međusobnog povjerenja. Ona odražava zajedničke strateške vizije Republike Albanije, Republike Hrvatske i Republike Kosova. Ona ne stvara nikakve nove međunarodne ili međuvladine pravne obveze između država niti utječe na postojeće obveze s drugim državama”, navodi se u zaključku deklaracije.

Jačanje saradnje sa partnerima

Tabak kaže kako, na osnovu ranijih iskustava, ne bi pretjerivao u očekivanjima od ove Deklaracije o jačanju odbrambene saradnje „koja nije ni sporazum, a još je manje ikakav savez ili vojni pakt“.

„Uostalom, Republika Hrvatska ima s mnogim zemljama sklopljene sporazume o obrambenoj suradnji (uključivo i s Republikom Srbijom), pa to u pravilu nije bio problem ili izvor ikakvih prijetnji ikome“, ističe naš sagovornik.

„No, naravno, suradnja u vojnom obrazovanju, vojnoj industriji ili po pitanju hibridnih i kibernetičkih prijetnji uvijek je dobrodošla – posebno s državama koje su EU ili NATO članice, ili to tek nastoje postati. Hrvatskoj je u interesu da čitavo šire susjedstvo bude stabilno, da surađuje i po mogućnosti se okupi u krugu EU/NATO članica“.

Ovakvi dokumenti jačaju komunikaciju i saradnju s partnerskim državama, ističe.

„Oni općenito stabiliziraju širu regiju, a potencijalno otvaraju i dodatna tržišta te opcije suradnje za hrvatsku vojnu industriju. Budući da je Republika Hrvatska mala, s malom vojnom industrijom, domaće tržište je tu također vrlo malo. Dakle, izvoz je bitan, a ovo je još jedna mogućnost da se u tome pomogne.“

O Bugarskoj i BiH

Poslije objave potpisivanja Deklaracije, pojavili su se komentari i spekulacije kako bi i druge države mogle pristupiti ovom dogovoru, u prvom redu Bugarska.

„Bugarska je također članica i EU i NATO, jednako kao i Grčka, Rumunjska i Mađarska. Sve te zemlje u NATO formatu redovito surađuju i razmjenjuju obrambene informacije s ostalim članicama (pa time i s Albanijom, Hrvatskom, Crnom Gorom i Sjevernom Makedonijom)“, ukazuje Tabak.

„Dakle, teško je tu sagledati neku posebnu novu prijetnju ili obrambeni odnos kojeg se inače ne bi viđalo. No, od nabrojenih država, Bugarska, Mađarska, Crna Gora i Sjeverna Makedonija su također priznale Kosovo pa bi s tom državom mogle, po želji, uspostaviti i intenzivnije obrambene odnose“.

Bosna i Hercegovina se ne spominje u ovom sporazumu niti o mogućem širenju.

„S obzirom da BiH nije priznala neovisnost Kosova, teško mi je zamisliti obrambenu suradnju koja bi pretpostavljala suverenost ove države. Hrvatska ne smatra Kosovo ikakvim dijelom Republike Srbije i zato ne smatra potrebnom ikakvu dozvolu službenog Beograda za svoje odnose s tom državom. No, Hrvatska i nadalje podupire normalizaciju odnosa između te dvije države, pa onda, vjerojatno, i vezanu normalizaciju odnosa Kosova s Bosnom i Hercegovinom“, zaključuje Tabak.