Ekonomist o bojkotu trgovina: Država može poduzeti mjere, ali i potrošači trebaju mijenjati navike

Pod geslom ‘Bojkot zbog visokih cijena. Jedan dan ne kupuj ništa’, građani BiH su pozvani da u petak, 31. januara ne idu u trgovine, kafiće, restorane, na benzinske pumpe…

Bojkotu trgovina u Hrvatskoj odazvali su se građani u velikom broju (Damir Špehar / Pixsell)

Dok su se zbrajali učinci bojkota trgovina u Hrvatskoj, i u Bosni i Hercegovini rodila se ideja da se tako nešto i ovdje uradi. Pod geslom „Bojkot zbog visokih cijena. Jedan dan ne kupuj ništa“, građani su pozvani da u petak, 31. januara ne idu u trgovine, niti na benzinske pumpe, nego da se obezbijede dan ranije; ne idu u kafiće, nego kafu popiju kod kuće; ne idu u restorane, nego da ručak skuhaju kod kuće.

Tim povodom, sagovornik Al Jazeere Balkans bio je prof. dr. Denis Berberović, vanredni profesor na Katedri za marketing Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Denis Berberović, vanredni profesor na Katedri za marketing Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (Al Jazeera Balkans)
  • Koliko ovakvi bojkoti imaju smisla i kakva je razlika u tome da se ‘namirimo’ dan prije ili poslije a, eto, bojkotujemo trgovine taj dan? Šta se tačno može postići time?

– Potrošački bojkoti mogu imati najmanje dva efekta. Kratkoročni bojkoti, na jedan ili nekoliko dana, šalju povratnu informaciju kompanijama da su potrošači nezadovoljni njihovom ponudom – bilo da su nezadovoljni cijenom, kvalitetom ili bilo kojim drugim aspektom ponude. Povećana kupovina prije ili poslije tog jednog ili nekoliko dana bojkota naravno umanjuje efekat bojkota jer kompanija poraste promet prije ili poslije bojkota, tako da se ukupan promet tih dana zapravo ne mijenja. Dugoročni bojkoti, kao što je bio npr. slučaj sa izraelskim kompanijama i brendovima kada je Izrael brutalno napao Palestinu, imaju naravno znatno veće efekte jer predstavljaju ozbiljnu i dugoročnu reakciju potrošača, što za posljedicu ima dugoročan pad prometa.

  • Šta država jeste ili nije uradila kako bi se cijene proizvoda i usluga svele na neku razumnu razinu? S obzirom da znamo da su u Sloveniji ili Njemačkoj dosta niže, a satnice radnike dosta više, jesmo li mogli očekivati od države ograničenje marže ili neku drugu mjeru, kako bi se zaštitili građani? Koje mjere su uopšte moguće u ovakvom sistemu, a da su demokratske?

– Država može djelovati putem raznih mehanizama. Ograničenje marži u vremenima kada cijene rastu i kada predstavljaju ozbiljan udar na potrošačke džepove je jedan od mehanizama. To je jedna relativno brza i kratkoročna mjera koja se može uvesti. Ograničenje cijena za određene artikle je također jedna od mjera, iako nju trgovci mogu zaobići. Bolje je reagovati bilo kako, nego nikako. Dalje, uvođenje diferencirane stope PDV-a na lijekove i osnovne životne namirnice, predstavlja također jedna od mogućih mjera. Za nju istina treba nešto više vremena i pripreme, ali da se na vrijeme počelo sa radom na toj mjeri, recimo 2022. kada su cijene počele rapidno rasti, danas bismo imali pozitivne efekte te mjere. Država također može intenzivnije kontrolisati kompanije, posebno trgovce i kompanije koje se bave distribucijom nafte i naftnih derivata, kako bi se izbjeglo dogovaranje i cementiranje cijena.

  • Kako bismo se mi građani mogli boriti protiv visokih cijena proizvoda i usluga?

– Obuzdavanjem sebe i potrošačkih navika. Ne moramo sve kupiti, nešto možemo i napraviti. Pokvarene stvari ne moramo odmah zamijeniti novim, ako nisu skroz dotrajale, možda možemo popraviti. Polovnu robu možemo kupiti, jeftinija je i jednako funkcionalna. Podsjećam da živimo u potrošačkom društvu, što znači da prekomjerno trošimo. Kupujemo i konzumiramo više nego što nam treba. Obuzdajmo se i ostaće nam više u novčaniku. Istovremeno ćemo i kompanijama poslati poruku da se i oni trebaju obuzdati.

Izvor: Al Jazeera

Reklama