Sankcije Srbiji i prekid transporta preko Ukrajine: Gasa će biti, ali skupljeg

Snabdijevanje energentima je za zemlje Zapadnog Balkana redovna tema svake zime. No, agresijom Rusije na Ukrajinu, te istekom ugovora za transport ruskog gasa preko Ukrajine gasovodom „Bratstvo“, komplikuje se situacija i za ostale zemlje Istoka i Centralne Evrope. Gasovod na ruti Urengoj – Pamari – Užgorod je potpuno zaustavio snabdijevanje ovim energentom za Moldaviju, a ruski gas ne može više doći ni do Slovačke i Mađarske, koje su ga dalje transportovale i to naplaćivale za Austriju, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu… U međuvremenu su uvedene i sankcije Naftnoj industriji Srbije.

Ako je Ukrajina zarađivala milijardu dolara od transportnih naknada za tranzit preko njene teritorije, mogu se spoznati mjere propuštene prilike za sve pomenute zemlje – plus nedostatak jeftinog gasa. To je izazvalo oštre političke reakcije slovačkog premijera Roberta Fica i mađarskog mu kolege Viktora Orbana. U Austriji se svakako mijenja sastav vlade i na čelu bi trebao biti njima politički blizak Herbert Kickl. Krug se zatvara Srbijom u kojoj Rusija ima u vlasništvu kompletnu naftnu industriju.

Pomenutim gasovodom je zastavljen transport u Evropu, ali i godišnja zarada od 6,5 milijardi dolara Gazpromu, ruskoj državnoj gasnoj kompaniji. Odlukom neće u konačnici potpuno biti obustavljena dostava ovog energenta u Evropu, s tim da će on sada biti mnogo skuplji. Prvo od samog Gazproma, preko berzi do dužih transportnih ruta.

Hoće li biti gasa i nakon najave sankcija?

Uz pomenuto zatvaranje gasovoda, u međuvremnu je objelodanjena odluka Sjedinjenih Američkih Država o uvođenu sankcija Naftnoj industriji Srbije. S obzirom da u Bosnu i Hercegovinu gas dolazi isključivo preko Srbije, logična je bojazan za ugrožavanje jedine rute snabdijevanja.

„Ne postoji mogućnost da BiH ostane bez sadašnje rute snabdijevanja gasom uslijed sankcionisanja NIS-a“, mišljenja je Semin Petrović, projekt menadžer u  Istraživačko-razvojnom centru za gasnu tehniku u Sarajevu.

“Vlasnik rute snadbijevanja gasom kojom se BiH snabdjeva gasom, takozvani ‘Turski tok’ je Gazprom i za sada nema sankcija prema toj firmi. EU je ranije postavio rok 2027. godinu kada bi mogla imati potpunu neovisnost od ruskog gasa i izgledno je da bi se barem do tada moglo vršiti snabdijevanje gasom BiH i EU ovom rutom. Uostalom, to je sada jedina ruta kojom se EU snabdijeva ruskim gasom cjevovodima, prije svega Mađarska”.

Po riječima Petrović, postoje različiti scenariji u budućnosti za snabdijevanja BiH i Evropske unije ruskim gasom. Ti scenariji se kreću od jednog ekstrema – neće biti snabdijevanja iz Rusije niti jednom rutom, do drugog ekstrema – sve će biti kao prije rata u Ukrajini.

„Vjerovatno će nakon završetka rata u Ukrajini biti neki srednji scenarij, ali je i vjerovatno da ništa više neće biti potpuno isto kao prije februara 2022. U svakom od tih scenarija naš uticaj će biti ravan nuli“, kaže Petrović.

Dakle, sankcionisanje NIS-a može imati uticaja samo na poremećaj snabdijevanja naftnim derivatima, i to prije svega u Srbiji. Ne toliko u regionu, pa ni u BiH (možda djelimično u entitetu Republika Srpska), zbog postojanja velikog broja rafinerija i lanaca snabdijevanja u okruženju i na Mediteranu. I Srbija i BiH su na vrijeme zatvorili ugovore sa Mađarima i prebacili se na Turkstream ili Turski tok.

‘Turski tok dobra alternativa’

„Srbija uglavnom kupuje plin od Rusije preko Turkstreama, ali ima dogovor o kupnji s Azerbejdžanom preko TANAP-a, te ima pristup LNG terminalu u Aleksandropoulosu. Bosna i Hercegovina uvozi plin iz Rusije, ali se zajedno sa Srbijom s ukrajinske rute prije nekoliko godina prebacila na Turkstream. Makedonija uvozi plin iz Rusije, preko Bugarske, ali se prebacila na Turkstream kad i Bugarska. Albanija koristi azerbejdžanski plin, koji dolazi TANAP-om i TAP-om. Crna Gora i Kosovo ne koriste plin“, kaže Neven Duić, profesor Odsjeka za energiju Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.

Smatra da prekid snabdijevanja preko Ukrajine neće imati značajniji efekat za Zapadni Balkan, ali daje naznake na će eventualni prekid preko Bugarske imati mnogo veći uticaj.

„Prekid opskrbe ruskim plinom preko Bugarske, što je moguće zamisliti u nekoj budućoj iteraciji, ostavio bi zemlje Zapadnog Balkana u problemu. Zato je Srbija sklopila ugovor s Azerbejdžanom i ima pristup LNG terminalu. Bosna i Hercegovina razmišlja o spoju na hrvatski plinski sustav, Sjeverna Makedonija gradi makedonsko-grčki interkonektor na azerbejdžanski plin na TAP.

Kosovo je odustalo od plana plinifikacije preko Albanije azerbejdžanskim plinom, a Crna Gora čeka da li će se dovršiti IAP od Fiera do Dugopolja. Plin je u zemljama Zapadnog Balkana uglavnom sredstvo za brzo gašenje ugljena, čemu se jako protive ugljenarski lobiji u tim zemljama, koji su vrlo uticajni“, navodi Duić.

Vlastita proizvodnja gasa nedovoljna

Manje količine vlastitog gasa se eksploatiše u regiji, ali to nije ni izbliza dovoljno da zadovolji domaće potrebe, a pogotovo da zadovolji potrebe kompletne gasne industrije i njene ogromne zarade.

„Hrvatska ima djelimično vlastite izvore gasa, ali je preko firme PPD uvozila i koristila i ruski gas, ali i iz više zemalja preko LNG terminala na Krku, koji je najviše američki gas”, kaže Petrović.

“Slovenija nema vlastitih izvora gasa. Koristila je ruski, ali može koristiti i gas od bilo kojeg drugog isporučioca zahvaljujući interkonekcijama s Austrijom i Hrvatskom. Istina, te interkonekcije su ograničenog kapaciteta, ali dovoljne samo za Sloveniju. Srbija ima djelimično vlastite izvore gasa, koristi ruski gas preko iste rute kao i BiH, ali je u pregovorima i za kupovinu gasa iz Azerbejdžana. Treba napomenuti, da je Srbija izgradila još jednu interkonekciju s Bugarskom, preko koje može dobijati gas iz bilo kog izvora“.

Prema Petroviću, Sjeverna Makedonija i BiH mogu kupovati gas iz bilo kojih izvora, uz opasku da Crna Gora i Kosovo jedini u regionu nisu korisnici ovoga energenta.

„BiH koristi ruski gas, uslijed povoljnih dugoročnih ugovora, a koji su znatno povoljniji nego sezonska i/ili kratkoročna kupovina gasa na berzi. No, i BiH preko sadašnje rute može kupovati iz skoro svih izvora koji nude gas na tržištu. Naravno, bilo koji drugi gas osim ruskog bi bio skuplji za BiH, a tu postoje i drugi određeni uslovi koji moraju biti ispunjeni, poput zakup kapaciteta kroz druge rute snabdijevanja (neke od njih mogu biti ‘uska grla’), ugovaranje s drugim isporučiocima, eventualni zakup skladištenja… Sjeverna Makedonija koristi ruski gas, ali ima mogućnost korištenja i gasa iz drugih izvora, recimo Azerbejdžana ili širom svijeta preko LNG terminala u Grčkoj i Turskoj“, kaže Petrović.

Alternative postoje, samo su skuplje

Bez obzira na česte medijske spekulacije o zatvaranjima ruta za dostavu energenata, sagovornici su stava da je Evropska unija izgradila mnogo alternativa, koje jesu skuplje za krajnjeg korisnika.

Alternativne rute snabdijevanja, za gas i za naftu i naftne derivate su prilično sigurne. EU je umrežena s više od 100.000 kilometara transportnih gasovoda, a u posljednje tri godine je izgrađeno još nekoliko interkonekcija, ali i potpuno novih LNG terminala za prihvat prirodnog gasa iz svih krajeva svijeta. Ove rute će, kaže Petrović, ostati sigurne, bez obzira na sadašnje geopolitičke trzavice, a potražnja i cijene su uglavnom izbalansirani.

“Prekid ugovora o transport gasa preko Ukrajine je već podigao cijene gasa na evropskim berzama, ali tome je doprinijela i oštrija zima i brže pražnjenje skladišta gasa. Međutim, to nije dovelo niti će dovesti do nestašica gasa na tržištu EU. Nakon grijne sezone, to će se ponovo dovesti u ravnotežu uključujući i niže cijene“, ubijeđen je Petrović.