Zašto Izrael taktiku napada na Gazu ponavlja u Libanu?

Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Guterres je na konferenciji za novinare veoma jasno rekao da svijet “ne može dozvoliti da Liban postane nova Gaza”.

Međutim, izgleda da mnogi istaknuti Izraelci žele upravo to, dok povlače paralelu između Hamasa i Hezbollaha kako bi naglasili prijetnju koju oni predstavljaju te opravdali napade na Gazu i Liban.

Jesu li Hamas i Hezbollah isto?

Ne, uopće.

U Libanu, Hezbollah je dio šire tapiserije političkog i vojnog mozaika. Iako ima istaknutu ulogu u zemlji, nema kontrolu nad predsjedništvom ili parlamentom.

Za razliku od Gaze, Liban je dio međunarodnih sistema upravljanja i finansija. Gaza i Hamas su povezani s međunarodnim poretkom primarno putem pomoći koju pružaju organizacije poput UN-a.

Hamas, koji ima efektivno vojno krilo poput Hezbollaha, u potpunosti upravlja Gazom, gdje treba održavati funkcionalno društvo i upravljačku strukturu.

Jesu li blisko povezani sa Iranom?

Da, oni su saveznici.

Izrael ih jednako prikazuje kao “produžene ruke” Irana, kojeg  uglavnom smatra svojim ultimativnim neprijateljem.

Obraćajući se Kongresu Sjedinjenih Američkih Država u julu, izraelski premijer Benjamin Netanyahu je rekao da iza svega stoji Iran i da njegove “posredničke” snage – Hamas, Hezbollah i jemenski Husi – predstavljaju jednaku prijetnju Izraelu i Zapadu.

Obje grupe su u snažnom savezništvu sa Iranom, ali se značajno razlikuju i njihov odnos sa Iranom je promjenjiv.

Hezbollah je više povezan s iranskim regionalnim ciljevima, dok Hamas koristi iransku podršku, ali je nezavisniji.

Hamas je 2011. prekinuo savezništvo s Iranom na tri godine zbog njegove podrške sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu, a izgleda i da nije unaprijed upozorio Iran na napad na Izrael 7. oktobra.

Ali kažu da obje grupe koriste ljudske štitove?

Kako bi opravdao ciljanje civilnih područja, Izrael je optužio i Hamas i Hezbollah da tamo “kriju” svoju vojnu opremu.

Izrael tvrdi da se Hamas krije u ili u blizini škola, bolnica i kuća, pokušavajući time opravdati uništenje Gaze.

Također tvrdi da Hamas koristi objekte UN-a u vojne svrhe, “što je u suprotnosti sa Ženevskom konvencijom”.

Agencija UN-a za izbjeglice (UNRWA) je jedina podrška palestinskim izbjeglicama koje su raseljene tokom Nakbe 1948. godine.

Nedavno je Izrael iznio slične tvrdnje o kućama u južnom Libanu – da ih koristi Hezbollah.

Izrael je u ponedjeljak objavio fotografije koje, kako tvrdi, prikazuju projektil Hezbollaha sakriven na tavanu u južnom Libanu, što je, čini se, pokušaj da preduhitri kritike svojih tekućih napada.

Pokazujući fotografiju, glasnogovornik izraelske vojske je rekao: “Spreman je za lansiranje iz otvora na krovu. Ispod potrkrovlja, na prvom spratu, živi libanska porodica koja služi kao živi štit.”

U vrijeme pisanja ovog teksta, Izrael je izveo hiljade napade na kuće širom Libana.

Ali šta je sa civilima?

Izrael je u Gazi pokazao malo brige za žrtve – bombardujući kuće, kampove za raseljene osobe, bolnice i škole.

U Libanu je poslao “obavijest o evakuaciji” stranim građanima, prije napada na ciljeve za koje ljudi vjerovatno nisu znali da se nalaze u njihovoj blizini.

Izrael je papirna obavještenja, tekstualne poruke i snimljene telefonske pozive naveo kao “dokaz” da pokušava izbjeći civilne žrtve.

Tokom posjete vojnoj bazi u utorak, Netanyahu je rekao narodu Libana da “ne vodimo rat s vama, vodimo rat s Hezbollahom”, pozivajući libanski narod da ustane protiv grupe.

U vrijeme pisanja ovog teksta više od 600 ljudi u Libanu je ubijeno u izraelskim napadima koji su u toku, a više od 2.000 ih je ranjeno.

Jesu li ljudi u Libanu raseljeni kao u Gazi?

Da.

Imajući na umu rat u Gazi, na hiljade prestrašenih libanskih porodica pobjeglo je iz južnog Libana, pridruživi se procijenjenih 110.000 ljudi koji su ranije pobjegli, tražeći sklonište gdje god je to moguće.

Raseljeno je otprilike 500.000 osoba, rekao je u utorak libanski ministar vanjskih poslova Abdallah Bou Habib.

Neki traže utočište u palestinskim izbjegličkim kampovima u južnom Bejrutu poput Shatile – kampovima u koje su Palestinci bježali od izraelskih napada od 1940-ih.

Drugi se sklanjaju u skloništa od bombi, spavaju u automobilima ili se naguravaju u školama u Bejrutu, koje, za razliku od škola u Gazi kojima upravlja UNRWA, nikada nisu bile projektovane da služe i kao skloništa.

Ako su tako različiti, zašto je izraelska taktika ista?

Zato što Izrael ovo želi brzo završiti i misli da će ovo uspjeti, kaže Yousef Munayyer iz Arapskog centra Washington DC.

Hamas je u Gazi, oslanjajući se na svoju mrežu tunela, preživio godinu dana izraelskih napada.

Hezbollah kaže da u Libanu ima veliku mrežu tunela i da se u njima nalazi velika količina municije, kao što je prikazano na videu kojeg je objavio u augustu.

Izraelu bi bilo teže u Libanu, ne samo zato što je Hezbollah jači.

“I zato koriste istu taktiku koju su koristili u Gazi”, rekao je Munayyer. “Ovo je dio izraelske strategije čiji je cilj izvršiti veliki pritisak na Hezbollah.”

Rekao je da se Izrael nada da će se “izvući iz situacije bez kopnene invazije, bez dugotrajne bitke” – i da će izbjeći da zaglavi u Libanu kao što je to slučaj u Gazi.