Dizač tegova iz Gaze nije otišao u Pariz, sada sanja novi olimpijski san – Los Angeles 2028.

Prije svakog takmičenja u dizanju tegova, Mohammed Hamada misli na Gazu.

Razmišlja o uništenju svog doma i naroda ili o masovnoj grobnici koju je iskopao za stanare susjedne zgrade.

Takve okolnosti stvorile su posebnu vrstu sportiste koji je morao jesti stočnu hranu da bi preživio, izgubivši pritom 18 kilograma, i onog koji je u konačnici morao izaći iz Gaze i ostaviti porodicu tamo, kako bi se pokušao takmičiti na Olimpijskim igrama u Parizu.

„Izašli smo iz Gaze ne da bismo utekli smrti“, priča ovaj 22-godišnji Palestinac, dizač tegova. „Otišli smo iz Gaze da bismo ispunili svoje pravo da branimo Palestinu.“

Karijera u usponu

Mohammed potječe iz porodice dizača tegova.

Svi njegovi nećaci i nećakinje se bave ovim sportom, a stariji brat Hussam ga je trenirao godinama kao palestinski nacionalni trener u dizanju tegova.

Kada je imao samo 18 godina, Mohammed je ušao u historiju kao prvi palestinski dizač tegova na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020.

Potom je osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu za juniore, koje je organizovala Međunarodna federacija za dizanje tegova 2022. u Grčkoj.

Mohammedova karijera je krenula uzlaznom putanjom, ali izraelski rat u Gazi, koji je počeo 7. oktobra, nakon napada na jug Izraela koji je predvodio Hamas, bacila ga je ravno na zemlju.

Palestincima je fokus bio na preživljavanju, dok je Izrael nemilosrdno bombardovao tu enklavu, ubivši gotovo 40.000 ljudi.

Usred svega toga, Mohammed je, ipak, ostao posvećen svom cilju da nastupi na Olimpijskim igrama.

Prva prepreka: bijeg iz Gaze.

‘Put smrti’

Čak i kada su rakete i projektili zasipali naselje Tuffah u Gazi, Hussam je nastavio trenirati svog brata.

Podižući šipke za trening unutar oštećenih zgrada, ovaj dvojac se snalazio kako je umio.

„Šampion se ne postaje zbog resursa. Okolnosti su te iz kojih se rađa šampion“, kazao je Mohammed.

Iako su se rano počeli pripremati, braća Hamada su tek početkom 2024. odlučili da će pokušati otići na Olimpijske igre.

Otac im je predložio da pokušaju izaći iz Gaze te su Hussam i Mohammed krenuli put graničnog prijelaza Rafah s Egiptom.

Hussam, koji je s bratom pješačio tri dana, opisuje to putovanje kao „put smrti“.

„Otišli smo iz kuće kao da idemo na sahranu“, priča Hussam koji je u Gazi ostavio suprugu i trojicu sinova od 13, 11 i šest godina.

„Tareq me zagrlio i nije me htio pustiti“, priča Hussam za svog najmlađeg sina. „Jude i Khamis su plakali.“

Iako je odluka da ode bila teška za Hussama, to što zna da ima podršku porodice mu je olakšalo.

„Loše se osjećam i volio bih da ih nisam ostavio, ali oni su vjerovali u ovo što radimo, u olimpijski san i u Mohammeda“, ispričao je Hussam.

„Putovanje na Olimpijske igre nije samo Mohammedov san, nego san cijele porodice“.

Braća Hamada su gotovo mjesec dana čekala u Rafahu na vijesti koje bi ih učinile korak bliže ostvarenju sna – odobrenje Egipatske vlade da napuste ratom razorenu Gazu.

Nakon 23 dana čekanja, potvrda je stigla.

Početkom aprila, s nešto više od odjeće u ruksacima, Mohammed i Hussam su se pozdravili s Gazom i otputovali na Tajland, da se takmiče na Svjetskom prvesntvu u organizaciji IWF-a na otoku Phuket.

Bio je to posljednji kvalifikacijski turnir prije Olimpijskih igara 2024.

Kvalifikacije za Olimpijske igre

Kada je Mohammed uspio izaći iz Gaze, kvalifikacije za Pariz bile su teške.

Da bi dobio odobrenje da nastupi u disciplini dizanja tegova, Mohammed je morao prisustvovati na dva kvalifikacijska takmičenja, uključujući Svjetsko prvenstvo IWF-a 2024. na Tajlandu.

Ali, Mohammedove pripreme, i bez rata u Gazi, pune su izazova.

„Dizačima tegova potrebni su suplementi važni za izgradnju snage“, kazao je Mohammed.

„Njih u Gazi nema.“

Kada je učestvovao na trening-kampu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Mohammed je kupio suplemente da održi težinu i očuva snagu.

„Kasnije smo otkrili da suplementi nisu bili originalni i da su sadržavali zabranjene sastojke koji nisu bili navedeni na pakovanju“, ispričao je.

„Platio sam cijenu za potez koji sam napravio nesvjesno“, kaže on. „Na kraju su to nazvali ‘nenamjernom upotrebom’ nedozvoljene supstance.“

Mohammed je privremeno suspendovan.

Svjetsko prvenstvo na Tajlandu bilo mu je prvo takmičenje u više od dvije godine.

Iako je osjetio olakšanje što je ponovno na međunarodnoj sportskoj sceni, ratne rane bile su vidljive kao i uvijek.

Njegov znatni gubitak kilograma prepreka je u sportu koji se oslanja na mišiće i snagu.

„Izašli smo iz Gaze prije svega deset dana i nisam imao dovoljno vremena da vratim snagu“, ispričao je Mohammed između treninga u teretani.

Okružen muškarcima i ženama na vrhuncu fizičke kondicije, Mohammed se prisjećao šta je morao jesti da preživi.

„Gotovo 164 dana jeli smo hranu koja nije prikladna za ljude […] uključujući stočnu hranu.“

Na dan takmičenja Mohamedov izazov bio je vidljiv.

Podigao je 100 kg u trzaju i 120 kg u izbačaju. Njegov lični rekord mnogo je veći – 2021. godine podigao je 141 kg u trzaju i 171 kg u izbačaju.

Mohammed i Hussam su znali kada su krenuli na takmičenje da se on nikad neće kvalifikovati samo na osnovu nastupa.

Umjesto toga, pobjeći iz Gaze i stići do Tajlanda značilo je učešće u završnim kvalifikacijama za Olimpijske igre.

Uprkos tome što je imao samo jedan kvalifikacijski događaj, Mohammeda su podržala velika sportska tijela.

„Vjerujemo da će napraviti izuzetak za Mohammeda na Olimpijskim igrama“, kazao je Nader Jayousi, tehnički direktor Palestinskog olimpijskog komiteta.

Jayousi, koji ga godinama poznaje, kazao je da vjeruje u Mohammedov izuzetni sportski talenat.

„Ali, kada imamo takve okolnosti – glad, izgladnjivanje, smrt … Mislim da se tu ne primjenjuju strogi kriteriji pri izboru“, kazao je.

„On predstavlja cijeli jedan narod.“

Dugo čekanje

Nakon Svjetskog prvenstva na Tajlandu, braća Hamada otputovala su u Dohu, u Katar.

Uz podršku Palestinskog, Katarskog i Međunarodnog olimpijskog komiteta, Mohammed je počeo dobijati na težini i vraćati snagu.

Uprkos strogom režimu treninga, Gaza im je i dalje bila uvijek na umu.

Napadi na njihovo naselje Tuffah su se nastavili, dok su pristizale vijesti od roditelja i Hussamove djece.

Hussamovi sinovi su slali snimke na kojima stoje ispred svog razorenog naselja.

Čuli smo kako 13-godišnji Khamis na jednom snimku govori: „Ne brini se, dobro smo nakon granatiranja džamije“.

„Istina je da je situacija teža nego što sam zamišljao“, kazao je Mohammed. „Od prvog trenutka kada sam izašao iz Gaze, postao sam opsjednut strahom da ću izgubiti bližnje.“

„Tokom turnira, utjecaj nije bio tako snažan – ali sada osjećam strah, tjeskobu i tugu“, dodao je.

Braća Hamada su žrtvovala blizinu porodice za Mohammedovo olimpijsko zlato.

Ali, nije tako bilo.

Šestog juna, IWF je objavio spisak sportista koji su dobili pravo na učešće na Olimpijskim igrama.

Sjedili su jedan nasuprot drugog u hotelskoj sobi u Dohi i Hussam je otvorio web-stranicu i otkrio da Mohammeda nema na spisku.

„Sve je uredu“, izustio je trener tiho.

Nakon što su nekoliko minuta sjedili u tišini, Mohammed je najzad dodao: „Ovo je samo početak za nas.“

Iako se Mohammed nije takmičio u dizanju tegova na Olimpijskim igrama, smatra da je ovo razočaranje samo još jedna prepreka.

Braća Hamada sada su u Bahreinu i nastavljaju trenirati pet dana sedmično, s narednim Ljetnim olimpijskim igrama na umu.

„Pred nama su Olimpijske igre u Los Angelesu 2028“, kaže Mohammed. „Vratit ćemo se jači nego prije.“