Palestinac koji je bio živi štit opisuje ‘100 minuta bez daha’ u zarobljeništvu Izraela

Tridesetšestogodišnji Bahaa el-Din Abu Ras je smeđokosi muškarac koji nosi bradu i ima pokoju sijedu, za koje nije siguran kada su se tačno pojavile, ali misli da se to dogodilo prije dvije sedmice.

Iako su prošle dvije sedmice od nemilog događaja i premda se nalazi u poznatom okruženju, u svojoj radnji s mobitelima, izgleda uznemiren dok prepričava kako je bio živi štit izraelskim vojnicima.

U ponedjeljak, 15. janura 2024, u 13:30, izraelska vojska upala je u Duru, južno od Hebrona, raspoređena u desetak vojnih vozila, zaustavivši se u centru grada, blizu Bahaaine radnje i tada je njegova muka počela.

Ispitivanje

„U centru grada je užurbano u podne, ali vojska se zaustavila i počela bacati suzavac, prilično žestoko. Zatvorili smo vrata i ja i kolege smo razmišljali kako otići.“

Potom je grupa maskiranih vojnika došla na vrata i naredila mi da otvorim. Govorio je arapski, pa sam ga upitao zašto im treba moja radnja i rekao je da trebaju provjeriti prodajem li dronove za nadziranje. Rekao sam da ne prodajem, ali su ušli i počeli pretraživati.

„Mi smo bili vani i mogao sam čuti buku koju su pravili unutra, razbijajući stvari. Vojnici koji bili vani su me upitali jesam li ja vlasnik i kada sam potvrdno odgovorio, nasrnuli su na mene. Tukli su me rukama, nogama, verbalno me vrijeđali. Bacili su me na tlo, licem prema dolje, i napali dvojicu mladića koji su radili sa mnom, dvadesetpetogodišnjeg Musaaba Shawamru i sedamnaestogodišnjeg Mahmouda Hamdana.“

Dok se ovo događalo, nastavlja Bahaa, došla je još jedna grupa vojnika i pridružila se ostalima, te se tako odjednom više od 20 vojnika našlo u njegovoj radnji, a ispostavilo se da je jedan od njih zapovjednik.

„Bilo je to nešto poput ispitivanja. Ja sam bio bačen na tlo ispred svoje radnje, gdje su me ispitivali. Vratio se na pitanja o dronovima za nadziranje – rekao sam da ih ne prodajem i, oni, naravno, nisu našli ništa u radnji osim mobitela i opreme za njihov popravak.“

„Vojnik ih je pozvao da odu nakon što su pretraživali pola sata, ali nije mi dozvolio da ustanem dok drugi vojnik nije došao i udario me nogom, a potom rekao meni i momcima da ustanemo.“

Zastrašivanje

Bahaau su natjerali da s njima ide u ulicu gdje su Palestinci pružali jedini mogući otpor: bacali su kamenje na teško naoružane vojnike. Zapovjednik je poslao Musaaba i Mahmouda kući i natjerao je Bahaau da ide ispred njega, uz riječi: „Idi ispred mene. Vidjet ćemo hoće li se iko sada usuditi bacati kamenje na nas.“

Trenuci koji su uslijedili dok je stajao usred tržnice, štiteći teško naoružane vojnike svojim tijelom, bili su neopisivi, kazao je ovaj otac četvero djece.

U trenucima užasa, dok su mu fijukali meci pored glave i pucnjava odzvanjala u ušima, sjetio se desetogodišnje Aseel, osmogodišnjeg Bilala, šestogodišnje Lin i malog Shahma, koji ima samo godinu, pitajući se hoće li njih i suprugu ikada vidjeti.

„Razna pitanja su mi se vrzmala po mislima: Hoću li se vratiti porodici? Hoće li me upucati ili će me kamen pogoditi? Hoće li me ovi vojnici uhapsiti zbog ko zna kojeg razloga? Kada ili kako mogu biti pušten, usred ove ratne zone?“

„Imao sam priliku vidjeti kako izraelski vojnici pucaju na mnoge Palestince. Tada je upucana i Ahed Emtair, mlada majka. Vojnici koji su me koristili kao živi štiti premještali su me lijevo i desno, pokušavajući me držati između sebe i kamenica koje su još bacali na njih, iz svih smjerova.“

„Zbog velike količine suzavca, bilo je teško disati. Proveo sam tako nekih sat i po, ne znajući kada će me ubiti i hoću li ikada više odmoriti. Ali, sve vrijeme sam se podsjećao da je to što ja proživljavam ništa u usporedbi sa onim što doživljavaju naši nepokolebljivi ljudi u Gazi.“

Namjera

Aktivista Imad Abu Hawash iz Palestinskog centra za ljudska prava, kazao je da korištenje Palestinaca kao živih štitova politika koju Izrael često koristi na palestinskog teritoriji, iako je to zločin zabranjen međunarodnim pravom i Ženevskom konvencijom i kršenje svih normi.

Zapravo, grupe za ljudska prava zabilježile su brojne slučajeve, a Defense for Children International – Palestine je kazao da je Izrael koristio petero palestinske djece kao živi štit samo u prvoj polovini 2023.

Hazem Masarwa, 43-godišnji volonter u Centru za hitnu pomoć Ibn Sina u Jeninu, kazao je Al Jazeeri kako su on i dvojica kolega isto korišteni kao živi štitovi prošle godine.

Izraelska vojska je četvrtog jula upala u izbjeglički kamp Jenin koji je napadala nekoliko dana i počeli su sukobi sa Palestincima koji su pružali otpor. Hazem i kolege su krenuli da evakuišu povrijeđene iz okolice džamije Abdullah Azzam kada su izraleske snage pucale prema sanitetskom vozilu da bi stalo, a potom im naredile da izađu.

„Koristili su nas bolničare hitne pomoći kao živi štit duže od pola sata, iako smo imali palestinske bolničke uniforme. Pucali su iza nas, a palestinski napadači su uzvraćali, kako strašni, užasni trenuci.“

Zabrana upotrebe nenaoružane civilne populacije kako bi se zaštitili vojnici pod punom opremom jasno je istaknuta u prvom dopunskom protokolu Ženevske konvencije iz 1949, što je izričito i jednostavno navedeno, kazao je Aseed al-Awawda, profesor ustavnog prava na Univerzitetu u Hebronu.

Činjenje takvih djela otvara mogućnost da se vojnicima i oficirima sudi i da se kazne na Međunarodnom krivičnom sudu ako se podnese zahtjev za tužbu.

Međutim, ostaje da se vidi hoće li takve pravne radnje biti pokrenute.