Šta nas čeka u 2025: Uz Trumpa u Bijeloj kući izvjesna je samo neizvjesnost

Godinu 2024. obilježila su dva krvava rata i pregršt tenzija širom svijeta, vraćajući planetu u mračnu prošlost prepunu ratnih zločina, nepoštivanja međunarodnog prava, patnje i smrti bez kažnjivosti, nečega za šta smo mislili da se nikada neće vratiti iz historije.

Šta će se desiti u 2025. procijeniti ne može niko, kao što niko nije mogao predvidjeti niti Hamasov napad na Izrael 2023, koji je označio početak krvoprolića na Bliskom istoku, niti kontrainvaziju Ukrajine na Rusiju, niti nedavni munjevit pad donedavnog svemoćnog sirijskog vladara Bashara al-Assada.

Činjenica je da je svijet godinama u stanju tenzije, a 2025. donijet će novi, ogroman izazov utjelovljen u još jednom nepredvidivom akteru – Donaldu Trumpu.

Pobjednik novembarskih američkih izbora u januaru će drugi put zakoračiti u Bijelu kuću, a iz svega onoga što je izjavljivao do sada, ne bi nas smjelo iznenaditi ništa što bi najutjecajniji čovjek planete mogao učiniti u narednom periodu.

A poprišta mogućih novih sukoba ne nedostaje, sa naglaskom na Kinu i Tajvan te Korejski poluotok.

‘Manja pomoć Ukrajini i potresi u Evropi’

Da će razvoj događaja na globalnom planu ponajviše zavisiti od Trumpa, slažu se i sagovornici Al Jazeere, koji su pokušali procijeniti šta bi nas moglo čekati u 2025. godini na svjetskoj sceni.

Njihov zajednički zaključak je da se, sa dva rata kojima se ne nazire kraj i dolaskom radikalnog Trumpa, sa sigurnošću ne može reći gotovo ništa.

„Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću je najkonzekventniji događaj za međunarodnu sigurnost i poredak sljedeće godine“, kaže Gorana Grgić, viša istraživačica Centra za sigurnosne studije Univerziteta ETH iz Zuericha.

„Ono na što moramo biti spremni je da sa Trumpovim povratkom dolazi neizvjesnost glede putanje američke vanjske politike, gdje se nekad čine izgledne gotovo oprečne opcije, a njegov unilateralan i transakcijski pristup vanjskoj politici utjecat će na tijek brojnih kriza“, dodala je.

Trump je u predizbornim, ali i postizbornim obećanjima rekao da će završiti rat u Ukrajini „za 24 sata“, no nikada nije rekao kako. Grgić je skeptična da će to i uraditi.

„Unatoč Trumpovim obećanjima o prekidu rata, velike razlike u ciljevima Ukrajine i Rusije, uz nepopustljivost Vladimira Putina, ne isključuju mogućnost daljnje eskalacije, a ne nužno brzog dogovora. Nedavni događaji, poput atentata ukrajinskog operativca na ruskog generala i Putinovih prijetnji balističkim raketama, naglašavaju ozbiljnost sukoba. Jedno je sigurno: Ukrajina neće moći računati na jednako izdašnu i neupitnu pomoć od nove američke administracije, a to se odvija u vrijeme velikih političkih potresa u Europi koja neće moći nadoknaditi smanjenu američku vojnu pomoć u kratkom i srednjem roku“, dodala je Grgić.

‘Evropi hitno treba ozbiljna odbrambena politika’

A šta se može očekivati u Evropi koja je nakon ruske invazije na Ukrajinu i zabrinjavajućeg jačanja desnice u brojnim državama izgubila na harmoniji? Štaviše, blok grca u nesuglasicama, a mogući (i vjerovatni) odmak SAD-a od Evrope s Trumpom na vlasti, najviše po pitanju odbrane i pristupa ratu u Ukrajini, mogao bi budućnost, karakter i ideale Unije dovesti pod znak pitanja, tim prije što u Evropi jačaju snage koje Trumpa smatraju za prijatelja.

Ni za Kurta Bassuenera iz Centra za demokratizaciju politike iz Berlina Evropa nije u sjajnom stanju, a prvo čime bi se u svjetlu Trumpovog dolaska trebala pozabaviti je vlastita kolektivna odbrana.

„Evropa ulazi u 2025. suočena s nepredvidivim Trumpovim predsjedavanjem i dubokim deficitom vodstva na nivou država članica“, kaže Bassuener.

„Njemačka se suočava s izborima za dva mjeseca, a Francuska je, također, duboko podijeljena. To daje prednost i kolektivnim institucijama i onim državama članicama, poput Poljske, koje imaju vodeći potencijal za druge u kontekstu EU-a i NATO-a. No, čini se da je zamah kod reakcionarnih snaga u EU – među njima je mađarski šef Viktor Orban, sa svojim bliskim odnosom s Trumpom, kao i onima u Njemačkoj. Oni mogu biti nadjačani u EU-u, ali samo uz jasno vizionarsko vodstvo i blok solidarnosti koji obuhvata široku grupu članica sa historijski različitim procjenama prijetnji i vizijama za Uniju. Trenutni izazov mukotrpnog rata u Ukrajini – i kako razviti ozbiljnu odbrambenu politiku za Evropu – trebao bi biti na vrhu popisa zabrinutosti“, rekao je Bassuener Al Jazeeri.

Bliski istok, trajno trusnu regiju, u 2024. godini je osim užasnih izraelskih zločina u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali, obilježio izraelski napad na Liban, ali i jemenske Huse, dok je budućnost Sirije nakon pada Al-Assada još teško predvidjeti. Također, Izrael i Iran razmijenili su nekoliko direktnih masovnih raketnih napada.

Nestabilni Bliski istok

Govoreći o ovoj temi, Grgić je konstatirala da je Bliski istok regija koju je Trumpova prethodna administracija priorizirala, ali da je teško procijeniti kako bi se stvari tamo mogle odvijati.

„Ključna pitanja su: kako će Iran odgovoriti na smanjenje svog regionalnog utjecaja, vojne neuspjehe i kolaps nekih od svojih glavnih saveznika? Hoće li se odlučiti na neke ustupke prema SAD-u ili će ubrzati svoje nuklearne ambicije, tražeći bližu suradnju s Rusijom i Kinom? Kako će Izrael, osnažen nedavnim vojnim uspjesima, pristupiti mirovnim pregovorima o budućnosti Gaze i oblikovati svoju politiku prema palestinskom pitanju? Hoće li Sirija nakon Assada uspjeti ujediniti podijeljenu oporbu ili će pod trenutnim vodstvom islamista nastaviti sa sukobima? Odgovor na ova pitanja odredit će i stabilnost regije“, rekla je.

Osim Bliskog istoka, Ukrajine i Evrope, još jedno žarište sigurno će biti u centru pažnje u 2025. godini – Tajvan.

„Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću donosi i prilike i rizike za Tajvan, iako je Trump obećao jačanje američkog strateškog natjecanja s Kinom – što bi po definiciji značilo veću solidarnost sa Tajvanom. Dok je Joe Biden nagovijestio mogućnost vojne intervencije u slučaju kineske invazije, Trump naginje ekonomskim mjerama, poput nametanja carina Kini“, rekla je Grgić.

„Sve veću zabrinutost izaziva kinesko djelovanje u Južnom kineskom moru, koje se sve više ističe kao potencijalno žarište sukoba u Indo-Pacifiku. Tu se nameće pitanje Trumpovog odnosa prema Filipinima kao američkom vojnom savezniku, te općenito njegovog pristupa prema raznim diplomatskim inicijativama jačanja međusavezničkih odnosa koje je počela Bidenova administracija”, dodaje.

„Sve ove geopolitičke izazove dodatno će komplicirati zabrinjavajuće skretanje ka protekcionizmu. Ponovno uvođenje carina Kini, ali i saveznicima i partnerima, kao i moguće protumjere prijete globalnoj trgovini i medudržavnim odnosima. A tu je i sukob između Trumpa i Federalnih rezervi, koji bi mogao eskalirati zbog pitanja inflacije i kamatnih stopa“, kaže Grgić.

Stabilni jedino dugoročni trendovi

Braden Allenby, profesor na Arizona State University, naglašava da “u ovoj mećavi fantazije treba zapamtiti nekoliko dugoročnih trendova koji će vjerovatno ostati stabilni”.

“Naprimjer, može pouzdano predvidjeti da će se prijelomne točke – temeljne promjene u ključnim institucijama i sistemima – umnožiti. Međutim, ne mogu se sa sigurnošću predvidjeti određene promjene ili razvoj događaja. Razmotrite, naprimjer, Bliski istok, koji je doživio potpuno neočekivani i uspješan napad Hamasa na Izrael u oktobru 2023, što je dovelo do smrtonosnog sukoba u cijeloj regiji, i noviji pad Assada u Siriji. Bilo je potpuno predvidivo da će se važne prekretnice dogoditi na Bliskom istoku, ali ne i specifičnost onoga što se zapravo dogodilo”, rekao je.

Allenby je, ipak, istakao ono što je, prema njegovom mišljenju, najvjerovatnije u 2025. godini.

“Uzimajući širu perspektivu, može se pouzdano predvidjeti da će se svijet nastaviti udaljavati od onoga što se zove zapadni univerzalizam, ideje da su zapadne ideje o ljudskim pravima i vrijednostima jedine ispravne. Ovu perspektivu sve više odbacuju mnoge kulture, naročito Kina, Rusija i sve više afričkih zemalja. U skladu s tim, može se očekivati ​​sve veći geopolitički sukob i složenost budući da Zapad nastavlja insistirati na tome da su njegove vrijednosti zaista univerzalne, dok drugi odbijaju ono što vide kao duboko imperijalistički pristup”, objašnjava.

“Ključ za razumijevanje našeg vrlo složenog i brzo razvijajućeg svijeta u nadolazećoj godini, dakle, nije fiksiranje na određena predviđanja, već uvježbavanje fokusiranja na šire trendove, koji su stabilniji i predvidiviji, kao i razvijanje sposobnosti agilnosti i prilagodljivosti u suočavanju sa sveprisutnim, nepredvidivim i ubrzanim promjenama”, zaključio je Allenby.