Zašto avioni F-16 neće promijeniti tok rata u Ukrajini?

Američki lovci za kojima Ukrajina mjesecima vapi, dolaze previše kasno i u nedovoljnom broju, tvrde stručnjaci.

Rusi i dalje imaju veću flotu kao i zemaljsku protuzračnu odbranu, što predstavlja prijetnju budućim ukrajinskim F-16 (EPA - Ilustracija)

„Prvi F-16 je stigao u Ukrajinu iz Nizozemske! Odbrojavanje do velikog sokolarstva je počelo!“, napisao je na društvenim mrežama ukrajinski ministar odbrane Oleksij Reznikov, nakon što je objavljen dolazak prvog američkog borbenog aviona na tlo Ukrajine.

Isporuka je uslijedila nekoliko dana nakon što su Danska i Nizozemska prelomile i odlučile poslati američke lovce Ukrajini kao ispomoć u borbi za ukrajinsko nebo i kontraofanzivi Kijeva koja za cilj ima očistiti teritoriju Ukrajine od ruskih snaga.

No, euforična objava Reznikova, iako na prvi pogled djeluje optimistično, prema činjeničnim podacima ne bi trebala predstavljati nikakvu najavu dramatičnog preokreta u ratu u Ukrajini, u kojoj se vodi krvava borba za svaki metar teritorije.

To su konstatovali inostrani vojni stručnjaci koje je kontaktirala Al Jazeera.

„Previše malo“ i „previše kasno“, tvrde, uz opasku da zbog toga F-16, jednomotorni, višenamjenski mlazni avion koji se može koristiti u misijama u zraku i za napade na tlu, koje SAD naziva “relativno jeftinim oružanim sistemom visokih performansi”, vjerovatno neće imati puno uticaja na rat u Ukrajini.

Zašto?

‘Rusi će ih gađati prije nego što se razmjeste’

„Nakon što budu raspoređeni, lovci F-16 imat će određeni uticaj na ravnotežu zračnog rata no oni se ne isporučuju u dovoljnom broju da Ukrajini daju više od lokalne i privremene zračne nadmoći. Štaviše, oni vjerojatno neće značajno uticati na ukrajinski uspjeh protiv ruske odbrane na terenu, posebno kratkoročno“, rekao je Braden Allenby, profesor sa Univerziteta Arizona i ekspert za vojne i sigurnosne tehnologije, kao i ratovanje.

„Djelomično je to zato što u pitanju nije samo obuka pilota, već i integracija sposobnosti koje pružaju avioni F-16, kada budu dostupni, u strukturu upravljanja kombiniranim naoružanjem koju Ukrajina postavlja. To u određenoj mjeri odražava i prirodu sukoba. Rani i značajni ruski neuspjesi u određenoj mjeri su uslovili javnost da očekuje nastavak ukrajinskih spektakularnih uspjeha, ali rat prelazi u iscrpljujući oblik. Da upotrijebimo analogiju: mnogi posmatrači su se donekle navikli na blitzkrieg, dok je ono što sada imamo rovovski rat“, dodao je.

Kako će, pak, reagovati Rusija na dolazak aviona F-16?

Marina Miron, istraživačica sa Odjela za odbrambene studije King's koledža u Londonu, kaže da će ih oni vjerovatno pokušati gađati prije nego što se uopšte razmjeste.

„To znači da će Rusi napasti objekte za skladištenje projektila, pogone za gorivo i aerodrome kako bi što više otežali korištenje aviona. Ako to sve ne uspije, Rusi i dalje imaju veću flotu kao i zemaljsku protuzračnu odbranu, što predstavlja prijetnju budućim ukrajinskim F-16. Sve u svemu, ne očekujem da će Ukrajina uspjeti napraviti paritet, ali ovo je samo procjena. Puno je nepoznanica, kao što je tačan broj F-16 i raspored isporuke“, kaže.

Rusija je od početka invazije superiornija na ukrajinskom nebu. Podatak da je Moskva prije upada u Ukrajinu na raspolaganju imala ukupno 4.441 letjelicu, od čega 751 borbeni avion, a Kijev svega 425, sa samo 35 borbenih aviona, dovoljna je ilustracija neravnoteže snaga, bez obzira na to koliko su se brojke promijenile tokom rata.

Razumljivo, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski mjesecima je vapio za avionima, posebno ovim, kojih, prema podacima Flight Global Air Forcesa, u aktivnoj službi ima više od 2.800, što ga čini najpopularnijim borbenim avionom na svijetu. No, Zapad je oklijevao. Allenby je stava da bi stanje bilo drugačije da su avioni došli ranije.

‘Imati avione ne znači i preokret’

Na pitanje koliko će avioni F-16 uticati na odnos zračnih snaga, odgovorio je da „samo oružje nijednoj strani ne može osigurati zračnu nadmoć“, već je to sklop mnogobrojnih faktora.

„Naprimjer, Rusi još uvijek prave prilično očite operativne greške, što ukazuje na njihovu slabu obuku i stručnost osoblja, dok Ukrajinci pokazuju moćne inovativne sposobnosti u stvarnom vremenu. Štaviše, obje strane postaju prilično vješte u razvoju tehnologija kao što su bespilotne letjelice i protuzračna odbrana, uključujući cyber oružje i alate koji su dovoljno novi tako da je eksperimentiranje, a ne utvrđena doktrina, ustaljeno pravilo“, kazao je.

Avioni F-16 su značajno pojačanje ukrajinske zračne prisutnosti, ali zračni sukob u cjelini je haotičan i složen i malo je vjerojatno da će biti određen samo oružjem, mišljenja je američki stručnjak.

„Iz ukrajinske perspektive bilo bi daleko bolje da su avioni nabavljeni ranije. Mogli su izvršiti značajan uticaj ranije u sukobu, kada je bojni prostor bio puno fluidniji i prije nego što su Rusi imali priliku izgraditi čvrstu odbrambenu infrastrukturu. Također treba imati na umu da je jednostavno preuzimanje sistema naoružanja samo prvi korak. Dalje imate obuku na sistemu, njegovu integraciju u postojeće borbene snage, uspostavljanje logistike i podrške održavanju, učenje kako najbolje koristiti sposobnosti sistema… Sve to zahtijeva dodatno vrijeme i resurse“, govori Allenby.

Suprotno mišljenju koje prevladava u javnosti, imati avion ne znači i dramatičan preokret u ratu. Njegov razvoj i kraj zavise od mnogih drugih okolnosti, dodaje američki profesor.

„Civili će, sa svojim očekivanjima oblikovanim filmovima i video igricama, vjerovatno pogrešno zamijeniti spori, mukotrpni tempo ove vrste sukoba za neuspjeh, umjesto da shvate da prava temeljna dinamika sukoba zavisi od pitanja kao što je ono hoće li Rusi i dalje trpjeti ne samo gubitke na bojnom polju, već i značajnu štetu svojim dugoročnim ekonomskim i geopolitičkim izgledima, te može li se na kraju pronaći neka vrsta političkog rješenja prihvatljivog i za Ukrajince i Ruse“, stava je Allenby.

Obuka osoblja može trajati duže od obuke pilota

Njegove riječi o cjelokupnom procesu koji slijedi nakon same isporuke aviona, potvrđuju i drugi stručnjaci.

Iako je velika prednost ovih aviona njihova pouzdanost i dostupnost rezervnih dijelova, mana može biti to što obuka osoblja za održavanje ovih aviona može trajati i duže od obuke pilota koji će letjeti u njima, tvrde.

Obuka osoblja „može trajati mjesecima ili godinama, u zavisnosti od željenog nivoa stručnosti“, piše u izvještaju američke Kongresne službe za istraživanje. Na jedan sat leta treba odvojiti 16 sati održavanja, navodi se.

Sve to, navodi Miron, stvari čini komplikovanijim nego što javnost misli.

„Općenito govoreći, Ukrajina bi svakako imala koristi od isporuke F-16, ali treba shvatiti da pritom mnoge varijable treba uzeti u obzir. Kao i kod svake vojne tehnologije, to je alat, a način na koji ga ukrajinske zračne snage koriste odredit će učinkovitost ovih borbenih aviona“, kaže Miron.

Avioni F-16 su značajno pojačanje ukrajinske zračne prisutnosti, ali zračni sukob u cjelini je haotičan i složen (Reuters)

Ističe da Ukrajina mora imati odgovarajuću infrastrukturu za postavljanje ovih letjelica.

„Ono što će također biti ključno je imati ne samo pilote obučene za korištenje aviona, već i posade na zemlji. Zemaljska posada i inženjeri za održavanje trebaju puno više vremena za obuku od pilota“, dodala je.

„Još jedan važan faktor bit će to koja će municija biti isporučena Ukrajini za korištenje s ovim F-16, čiji je broj još uvijek nepoznat. Ako Ukrajina ima F-16, ali ne i projektile potrebne za napad na neprijateljske ciljeve, to bi uvelike potkopalo kapacitete ukrajinske zračne moći. Ukratko, ostaje za vidjeti kako će F-16 utjecati na situaciju. U ovom trenutku, naravno, za Ukrajinu je bolje da ih ima nego da ih nema, ali koliko će ih doći i kako će se koristiti, s kojim projektilima, ostaje nepoznato, pa je nemoguće napraviti projekciju“, kaže Miron.

Plemenit, ali zakašnjeli gest

Značaj riječi ukrajinskog ministra sa početka teksta, prema svemu rečenom, ne treba preuveličavati.

Jer, kako kaže Miron, Ukrajina je avione trebala dobiti ranije, jer bismo tada „vidjeli drugačiju sliku na ratištu“, pošto su Rusi tokom rata „učili“ i „prilagođavali se“.

„Zauzeli su odbrambene položaje u Zaporožju dok su pokušavali prenapregnuti ukrajinske snage. Ukrajinska vojska pokušava izvući najbolje iz loše situacije, a s obzirom na raspoloživu opremu, situacija ostaje napeta jer Zapad očekuje povrat svojih ulaganja dok vojna situacija trenutno nije naklonjena Ukrajincima što stvara veliki politički pritisak na vojsku da pokaže rezultate“, govori Miron.

Zbog toga, dodaje, spora kontraofanziva koja već izaziva skepsu Zapada u konačan ishod, prijeti da odvrati saveznike Kijeva od daljnjih ulaganja.

„Uspjeh ili neuspjeh Ukrajine zavisi i od volje zapadnih zemalja da nastave pružati finansijsku i vojnu podršku. Drugim riječima, Rusi nastoje nadživjeti one koji podržavaju Ukrajinu. (Generalni sekretar NATO-a) Jens Stoltenberg je priznao da se NATO-ove zalihe moraju obnoviti i da će to trajati godinama. Sva oprema koju je Ukrajina mogla dobiti (osim borbenih aviona) je uglavnom tamo. Politički osjećaji u nekim zemljama poput SAD-a također su klimavi u pogledu podrške Ukrajini. Ako se SAD povuče ili smanji pomoć, to bi moglo uvelike potkopati sposobnost Ukrajine da se odupre Rusima, a kamoli da postigne svoje političke ciljeve ponovnog preuzimanja svih teritorija koje je Rusija okupirala“, priča Miron.

„Općenito, mislim da bi isporuka F-16 – iako plemenit gest – mogla biti prekasna“, zaključila je Miron.

Izvor: Al Jazeera