Toveri: Rusija je preslaba za novi rat, ali je Finskoj stalna prijetnja

General-major Pekka Toveri za Al Jazeeru govori o ruskoj invaziji na Ukrajinu, spremnosti finskih oružanih snaga, te utjecaju Kremlja na Balkan gdje je služio kao oficir.

Finske oružane snage su dobro opremljene, no problem je što su većinom vojnici u rezervnom sastavu, navodi sagovornik Al Jazeere (Reuters)

Ukoliko Zapad podrži Ukrajinu da se ona odupre ruskoj invaziji i pobijedi u ratu protiv susjeda, Balkan će se sigurno odreći Rusije i okrenuti se Zapadu, smatra general-major Pekka Toveri, nerezidentni saradnik Finskog instituta za vanjske poslove u programu finske vanjske politike, sjevernoevropske sigurnosti i NATO-a.

Dodaje kako Rusija nema snage za novi rat i da je Ukrajina iznenadila svojim odgovorom na početku invazije, te kako Finskoj predstavlja problem činjenica da je većina njenih oružanih snaga u rezervi i da Moskva samo odgovara na silu.

Toveri je služio u finskim oružanim snagama više od 35 godina. Trećinu tog vremena je proveo u vanjskim angažmanima, a jedno vrijeme je bio i u Bosni i Hercegovini. Posljednji raspored mu je bio na poziciji direktora finske obavještajne odbrambene službe i sa te pozicije se povukao u penziju. U sferi njegove ekspertize, između ostalog, su teme poput finske odbrambene i sigurnosne politike, vojna dinamika na Baltiku, ruske oružane snage i hibridno ratovanje…

Ako se vratimo u historiju odnosa ove dvije države, Finska je, prije nego što će ući u sastav Ruskog carstva, dugo bila dio Kraljevine Švedske. No, nakon što je Petar Veliki početkom 18. vijeka porazio Šveđane i izgradio novu prijestolnicu Sankt Petersburg, i teritorija današnje Finske je bila sve više izložena ruskim napadima. Konačno,1808. godine, Finska je ušla u sastav Rusije.

Finska je u okviru Ruske imperije imala određen stepen autonomije koji je varirao tokom više od 100 godina ruske uprave. No, finske težnje za nezavisnošću, u odnosu i na svoje istočne i zapadne susjede, nastavile su rasti.

Povoljna se prilika ukazala tokom građanskog rata u SSSR-u i kraja Ruskog carstva, pa je Finska konačno dobila nezavisnost i 1920. godine je u Tartuu postignut i dogovor sa Sovjetskim savezom. Ipak, kako je vrijeme pokazalo, sporazum nije bio trajnog karaktera. Staljin se nikada nije odrekao toga da povrati rusku vlast nad Finskom i smatrao je da pravo vrijeme za to došlo 1939. kada dolazi do tzv. Zimskog rata.

Iako su Rusi raspolagali sa tri puta većim vojnim snagama, pokazalo se da su Finci tvrd orah, pa je sovjetska vojska pretrpjela teške gubitke. Iako je tim mirom Finska ustupila 10 posto svoje teritorije, rat je ipak bio katastrofa za Staljina jer je pokazao sve slabosti njegove vojske i potakao Hitlera da pokrene Operaciju Barbarossa.

Po završetku Drugog svjetskog rata konačno je potpisan mir 1947. godine kojim je Finska pristala da na ime ratne odštete isplati određenu sumu, a potvrđeni su i teritorijalni dobici Sovjeta. Nakon raspada SSSR-a u finskoj javnosti se mogu čuti zahtjevi za povratak teritorija koje su nekada pripadale Finskoj.

Finska i Rusija dijele približno 1.340 kilometara dugu granicu koja ne prati nijednu rijeku, niti planinu i nalazi se u rijetko naseljenim dijelovima država.

Toveri je služio u finskim oružanim snagama više od 35 godina, trećinu od toga je proveo u vanjskim angažmanima (Wikipedia)
  • Finska je ne tako davno počela graditi ogradu (zid) na granici sa Rusijom. Smatrate li da Moskva ima snage voditi još jedan rat (pored invazije u Ukrajini) i da li bi Finska mogla biti naredna meta Kremlja?

– Rusija je trenutno previše slaba za novi rat protiv spremnog i opremljenog protivnika (kao što je Finska). No, nažalost, Rusija je dugoročna prijetnja za nas i stoga se pripremamo za odgovor na svaku moguću prijetnju koja može krenuti iz tog smjera.

Trenutno nam Rusija ne može prijetiti konvencionalnom vojnom silom, pa bi mogla zato pribjeći korištenju hibridnog ratovanja, na primjer da iskoristi izbjeglice kao rat. U narednim godinama, kada se ruska vojska obnovi i ponovo naoruža, ponovo će postati i vojna prijetnja.

  • Finska je, zajedno sa susjednom Švedskom, aplicirala za članstvo u Sjevernoatlantskoj alijansi (NATO). Očekujete li skori završetak procesa i da Vaša država uskoro postane članica tog vojnog saveza?

– Vjerujem kako će Finska biti nova članica NATO-a prije samita Alijanse u Viljnusu narednog jula. Sa druge strane, švedsko članstvo bi moglo biti odgođeno na određeno vrijeme.

  • Finsko-ruski odnosi imaju dugu i jako nasilnu historiju. Da li se iz te historije mogu izvući lekcije koje danas mogu biti od koristi u slučaju da se pažnja Moskve i njene vojske okrene ka Vašoj državi?

– Ono što smo svi naučili je to da Moskva poštuje samo silu. Ako ste dovoljno jaki, Rusija će vas ostaviti na miru. No, ako spustite gard, Moskva će to odmah iskoristiti u svoju korist.

  • Koje su najveće prednosti modernih odbrambenih snaga Finske, da li postoji neka njihova strana za koju bi mogli reći da je slabost?

– Mi imamo nešto što nazivamo ‘finskim modelom’. To znači kako imamo veliki rezervni sastav što nam daje mogućnost da se borimo na cijeloj teritoriji naše prilično velike države, plus nam daje kapacitete da nastavimo borbu i ako rat traje dugo i ako bilježimo gubitke.

Istovremeno, imamo neke ‘kopljaničke’ kapacitete koji su svjetske klase i daju nam mogućnost da nanesemo velike gubitke bilo kojem agresoru. To su kapaciteti kao što su mlazni borbeni avioni F-18 opremljeni zrak-zemlja naoružanjem JDAM, JSOW i JASSM (to će u budućnosti biti avioni F-35), lanseri raketa MLRS sa projektilima GMLRS koje imaju domet do 150 kilometara, potom tu su tenkovi Leopard 2A6, oklopljene haubice K9 sa navođenim projektilima, mornarički Gabriel SSM, i tako dalje.

Naša najveća slabost je to što je većina snaga u rezervnom sastavu što znači da moramo imati strateško upozorenje o mogućim prijetnjama kako bi imali vremena za mobilizaciju. Zbog toga smo značajno razvili kapacitete vojne obavještajne službe u prošloj godini.

  • Prema Vašem mišljenju, šta je ruska invazija na Ukrajinu otkrila o obje vojske i da li ste očekivali ovakav scenarij? Da li će ukrajinska odbrana biti uspješna i šta treba biti urađeno da se okonča ovaj rat?

– Lično sam očekivao da slabe rezultate ruskih snaga na taktičkom nivou borbe i da njihove zračne i pomorske snage nisu toliko jake. Očekivao sam da su bolji na operativnom nivou ratovanja. Slabo operativno planiranje i činjenica da nisu mogli vršiti združene operacije između vojnih rodova je bila iznenađenje.

Sa druge strane, Ukrajinci su imali problema sa taktičkim vještinama i opremom, što je bilo sasvim za očekivati, no sve su to nadomjestili svojim moralom i spremnošću na borbu. Oni su se pokazali jako vještim na operativnom nivou ratovanja i jako brzim u učenju korištenja moderne zapadnjačke tehnologije.

Očito je da Rusija ne može pobijediti. Maksimalno što oni mogu postići jeste da zadrže neka od područja koja su do sada uspjeli osvojiti. Kako bi se ovaj rat završio, Zapad Ukrajincima treba osigurati više opreme i obuke kako bi mogli uništiti rusku vojsku u Ukrajini i protjerati je nazad u Rusiju. Zapad Ukrajini mora osigurati dodatne moderne tenkove, borbene avione, projektile dugog dometa i municiju, između ostalog.

  • Prisutne su brojne priče o mogućem raspadu Ruske Federacije. Da li mislite da je to izgledan scenarij koji bi, možda, mogao donijeti nove probleme sigurnosti Finske, ali i Evrope?

– Disolucija Rusije bi stvorila veliku opasnost za Evropu, naročito zbog toga što ne bismo znali ko ima pristup nuklearnom naoružanju. No, ne vjerujem u takav scenarij. Ruske manjinske nacionalne zajednice su preslabe, a ruske unutrašnje snage sigurnosti prejake da bi se tako nešto desilo.

  • Imate iskustva na Balkanu, a tokom karijere ste bili i u Bosni i Hercegovini. Kako komentirate trenutni ruski utjecaj u ovoj regiji i da li se on može eliminirati ili će doći do eskalacije situacije?

– Rusija je bila značajno umiješna u korištenju svojih starih ‘slavenskih’ konekcija na Balkanu. Oni su daleko sposobniji u domeni prikupljanja i korištenja informacija nego Zapad i bolje prosljeđuju svoje ideje i planove javnosti. No, mlađe generacije nemaju interesa niti želje da se povežu sa Rusijom, jer oni žele integraciju sa Zapadom koja donosi više sloboda i bolje ekonomske prilike. Čak i lideri iz redova starijih generacija vide kako je Rusija sila u opadanju. Ukoliko Zapad podrži Ukrajinu u toj mjeri da ona pobijedi u ovom ratu, Balkan će se sigurno odreći Rusije i okrenuti se Zapadu.

Izvor: Al Jazeera