Gubitak porodice Al Jazeerinog novinara: Kako ne zaplakati pred kamerom
Dok je dopisnik Al Jazeere Arabic iz Gaze prenosio vijesti uživo, primio je poziv kojeg se oduvijek bojao.
Wael Dahdouh je stajao licem okrenut od kamere, naslonjen na zid kako bi sakrio suze.
Bio je u bolnici mučenika Al-Aqsa kako bi se posljednji put oprostio od svoje supruge, sina, kćeri i unuka koji su poginuli u izraelskom zračnom napadu koji je pogodio kuću u kojoj su se sklonili.
Kad se okrenuo prema publici, trebala ga je intervjuirati kolegica, na isti način na koji je on intervjuirao mnoge druge prije toga.
Pribrao se i počeo govoriti, ali kad je trebalo prebrojati ljude koje je izgubio, glas mu je postupno izgubio sigurnost. Onda je puklo. Suze su mu ispunile oči kad je spomenuo svoju sedmogodišnju kćer Sham, drugu najmlađu među žrtvama.
Najmlađi je bio Waelov unuk, Adam, star samo godinu i pol.
“Tamo su bili i moja braća i sestre i rođaci, a kćeri su mi sve ranjene”, rekao je. “Ali pretpostavljam da bih trebao zahvaliti Bogu što je barem dio moje porodice preživio.”
‘Stvarnost života u Gazi’
Dom u kojem je napadnuta Waelova porodica nije bio njihov, njihov dom se nalazio u Tel el-Hawi u gradu Gazi, ali su ga morali napustiti jer je bio preopasan.
Wael (52) je radio noć i dan izvještavajući o vijestima o tome što se događalo u gradu Gazi. Brinuo se za svoju porodicu, s nemilosrdnim bombardiranjem koje se događalo na sjeveru Pojasa Gaze.
Tako su se njegova žena Amna i njihova djeca, neki sa svojim supružnicima i vlastitom djecom, selili od mjesta do mjesta dok nisu završili u izbjegličkom kampu Nuseirat južno od Wadi Gaze s nekim drugim članovima porodice.
Wael je mislio da će tamo biti sigurni jer je to bilo unutar zone u koju je Izrael tražio od Palestinaca u Gazi da se presele.
Wael i Amna imali su osmero djece: Hamza (27), Bissan (25), Sundus (23), Khuloud (21), Batoul (18), Mahmoud (15), Yehia (12), i sedmogodišnja Sham.
Hamza i Bissan nisu bili u kući, ali su požurili na lice mjesta. Njihova majka, Mahmoud i Sham su otišli, Yehia je bila teško ranjena, a ostatak njihove braće i sestara zadobili su povrede različitog stepena. Adam, sin njihove sestre Sundus, također je mrtav.
Prije dvije godine, tokom 11-dnevnog izraelskog bombardiranja Pojasa Gaze, Waelova je porodica preživjela napad na susjednu kuću, a on je tada za AJ+ rekao da se porodica podijelila u domove nekoliko članova porodice “u nadi da da će neki od njih ostati živi jer ovo je stvarnost života u Gazi”.
‘Znao sam veličinu patnje’
Wael je volio biti otac. Pratio bi kako je njegovoj djeci u školi i jurio bi između javljanja uživo obavljajući poslove umjesto njih.
“Znam da jako voli svoju porodicu i da oni zauzimaju veliko mjesto u njegovom srcu, to je drugačije od bilo kojeg drugog očinskog odnosa koji sam primijetio među svojim kolegama”, objasnio je Abdisalam Farah, voditelj Al Jazeere na arapskom u Dohi.
Farah nije mogao suspregnuti suze dok je sa svog telepromptera čitao udarnu vijest o Waelovom gubitku jer, rekao je, “znao sam veličinu tjeskobe koja je stezala srce mog kolege u to vrijeme.”
Wael je zabrinutost koju je osjećao prije izrazio riječima: “Za naše porodice, taj trenutak, onaj trenutak kada vas najviše trebaju, kada trebaju snagu i postojanost oca, taj je trenutak izgubljen za nas palestinske novinare. Najviše im nedostaješ kada te najviše trebaju,” rekao je za AJ+ Arabic 2021.
I, navečer 25. oktobra, njegovi najgori strahovi su se obistinili.
Vijest je čuo uživo: dok je prenosio izvještaje, preživjeli članovi porodice pokušavali su ga dobiti. Na kraju je njegova kći Khuloud uspjela doći do snimatelja Hamdana al-Dahdouha, koji je u eteru proslijedio telefon Waelu.
Njegov kolega, Hisham Zaqout, radio je izvan bolnice i čuo je novosti, ali kada ga je Wael nazvao da mu kaže da dolazi direktno tamo, Hisham mu je rekao da umjesto toga ode do kuće.
“Pretpostavljam da sam htio učiniti to manje bolnim za njega. A timovi civilne zaštite ponekad ne mogu svugdje stići noću u Gazi, pa je možda bio potreban da pomogne u kopanju ruševina”, rekao je Hisham.
Kada su Wael i Hamdan stigli na mjesto događaja, odmah su golim rukama počeli kopati po ruševinama. Uspjeli su spasiti Waelova sina Yehia, koji je bio teško ranjen, i njegovu kćer Batoul. Također je uspio izvući svog unuka Adama. Ali bilo je prekasno da ga se spasi.
‘Ona je bila sve u tom domu’
Wael nije vidio svoju suprugu u ruševinama, jer je njezino tijelo već bilo prebačeno u bolnicu, gdje su je on i njegov najstariji sin Hamza mogli vidjeti.
Hamza je bio jako vezan za svoju majku, a čim je dobio poziv da je kuća pogođena, povikao je kako se brine za nju, kaže njegov kolega Bilal Khaled koji je te noći bio s njim.
“Um Hamza, pokoj joj duši, bila je sve u toj kući Hamzi, Hamzinom ocu, cijeloj porodici. Njihova privrženost njoj, kako su pričali o njoj. Ona nije bila samo majka, ona je za njih bila sve u tom domu”, rekao je Bilal za Al Jazeeru.
“Neposredno tog dana Hamza je razgovarao s njom, pitao je kako je, provjeravao jesu li uspjeli pronaći hljeba taj dan. Provjeravao je svoju ženu i svog nećaka, malog Adama,” nastavio je Bilal.
U bolnici Wael nije mogao privatno tugovati i odlučio je svoju bol i gubitak svoje porodice predstaviti gledateljima kao dio boli koju svakodnevno osjećaju ljudi u Gazi.
Kamere su ga pratile dok je ulazio u područje gdje su tijela koja nisu mogla stati u bolničku mrtvačnicu bila poredana na podu.
Izgledao je pogubljeno dok je povlačio improvizirani pokrov koji je pokrivao njegovog sina Mahmouda i dodirivao mu lice i torzo, šokiran jer je njegovo dijete „otišlo“.
Mahmoud je bio “dječak koji je tek procvjetao u svojoj muškosti. Često se družio s nama, uvijek sa šalom ili nekom zadirkujućom primjedbom za nekoga iz novinarskog tima”, rekao je Hisham.
“I njegova kći, mala Sham od samo sedam godina, koja nije počinila nikakav zločin osim što je kći Waela Dahdouha”, nastavio je, dodajući da je Wael to opisao kao “pokušaj osvete ciljajući djecu”.
‘Porodica divova’
Počasti koje su pljuštale odražavale su ljubav i poštovanje koje su svi oko Waela osjećali prema njemu, i šok koji su svi podijelili nakon vijesti o njegovom gubitku.
Ahmed Ashour, jedan od Waelovih kolega u Dohi, opisao je kako je na kraju “dugog, traumatizirajućeg dana” kada su “naša srca bila isparana vijestima o njegovoj porodici”, otišao kući i “čudno, shvatio da sam gladan”. Dok je otvarao kuhinjski ormarić u potrazi za nečim za jelo, ugledao je bocu palestinskog maslinovog ulja koje mu je poslao Wael. “Bio je to tako srceparajući trenutak”, prisjetio se.
Za Hamdana, koji je bio s Waelom kad je saznao vijest i koji je zajedno s njim pomagao u kopanju po ruševinama, “to je veliki gubitak”. No, objasnio je, Wael je “također div i dolazi iz porodice divova”. Opisujući ga kao starijeg brata i izvor snage i strpljenja, dodao je: “Neka ti Bog podari strpljenja i snage velike kao ljubav prema tebi koju je usadio u srca ljudi širom svijeta.”
Asef Hamidi, voditelj arapskih TV vijesti Al Jazeere, opisao je kako je “Wael pokrivao i nastavlja izvještavati o životu u Gazi kako bi stanje pokazao svijetu”. “Čineći to, svima nam je pokazao koliko je ovaj čovjek snažan i koliko je sposoban prevladati svoju bol. Tu bol neće zaboraviti, ona će ostati u njemu, jer je izgubio i ženu, i sina, i kćer, i unuka.”
Međutim, dodao je, Wael je “gledao dalje od katastrofe koja ga je zadesila kao da nam govori da je tragedija palestinskog naroda ono što treba biti prikazano.”