Mogu li žene ‘pospremiti’ mostarsku kuću?

Lokalni izbori u Mostaru nisu održani od 2008. godine (Al Jazeera)
Lokalni izbori u Mostaru nisu održani od 2008. godine (Al Jazeera)

Piše: Mladen Obrenović

Na lokalne izbore građani Mostara posljednji put su izašli prije sedam godina. U međuvremenu su ostali bez Gradskog vijeća, dakle bez zakonodavne vlasti na lokalnoj razini, blokirani su mnogi projekti i smanjeni prihodi u proračun koji, umjesto samih Mostaraca, usvaja Parlament Federacije BiH.

I gradonačelnik Ljubo Bešlić, koji je na toj dužnosti 11 godina, svjestan je da „i kada bi želio napustiti dužnost, jednostavno nema kome podnijeti ostavku“. Ukoliko se stvari poslože, Mostarci bi mogli na izbore iduće godine.

Popriličan nered, koji je nastao nakon neprovođenja odluke Ustavnog suda BiH kojom je naložena izmjena Statuta grada Mostara i Izbornog zakona, zbog čega nisu ni mogli biti održani izbori prije tri godine, konačno bi time mogao biti riješen, a korisnici proračuna i gradska poduzeća početi raditi.

Očito je da su cijeli taj kaos u funkcioniranju lokalnih vlasti „zakuhali“ muškarci, dakle političari koji su i u poratnim godinama nastavili tradiciju po kojoj Mostarom nikad nije upravljala žena. Stoga se opravdanim postavlja pitanje – mogu li mostarsku kuću puno bolje, savjesnije i učinkovitije pospremiti žene?

‘Žene bi sve bolje riješile’

Poznata mostarska odvjetnica Nada Dalipagić, ujedno i jedna od najuspješnijih u tom poslu u BiH, ali i njezina sugrađanka – uspješna poduzetnica i aktivistica Amna Popovac, vjeruju da je to itekako moguće.

Amna Popovac [Al Jazeera]

„Spominjanje Mostara kao nenormalnog grada, odnosno grada slučaja ili podijeljene sredine jednostavno ne mogu podnijeti zato što to nije točno. Sve to neki koriste u svoje osobne svrhe, u neke podjele koje su meni apsolutno nerazumljive, a to ni u kom slučaju zaista ne odgovara pravom stanju. Mostar živi svojim životom i teško mogu izgovoriti ono ‘na dvije obale’. Doista to ne mogu prihvatiti, jer imam prijatelje i normalno se krećem po cijelom gradu. Stvarno mislim da ta podjela u glavama ljudi koji vole ovaj grad ne može postojati“, odlučna je Dalipagić.

U tom smislu priča o Šantićevoj ulici, po njoj najljepšoj ulici u gradu, kojom se svakoga dana do rata znala šetati s obitelji, poći prema Starom mostu, pa ukrug. I danas prolazi istu rutu, a šetnja joj ne predstavlja samo kretanje koje je korisno za zdravlje.

„Šetnja je i susretanje ljudi, to su razgovori, poseban način komuniciranja koji je vrlo pozitivan. Nisam nikad prestala šetati, izuzev ratnih godina kad je to bilo nemoguće, i tako uspostavljati komunikaciju sa svojim sugrađanima“, navodi Dalipagić.

Disfunkcionalnost jednog grada

No, Amna Popovac ipak ukazuje na brojne nelogičnosti i disfunkcionalnosti, kako ih naziva, u mostarskoj svakodnevici.

„Mostar je samo na papiru ujedinjen, a u suštini postoje dva Mostara. Postoje istočni i zapadni Mostar koji su podjednako siromašni. Ovaj grad je toliko mali da, i kad bi se i sastavio, kad bi profunkcionirao kao jedno, ostaje opet mali. Kad govoriš o Mostaru, moraš znati gdje ko živi, u kojoj ulici, da bi nazvao Eronet ili BH Telecom i dobio broj telefona te osobe. Računi za struju nam dolaze od dva odvojena preduzeća. Na papiru imamo jedan vodovod, a u stvarnosti imamo dva vodovoda, čak pijemo različitu vodu – zapadni Mostar pije Radobolju, a istočni neku drugu vodu sa nekog drugog vrela na svojoj strani. Zaista šizofrena situacija“, upozorava.

Nabrajajući, pak, pozitivne stvari o Mostaru govori kao o jako bogatom i lijepom gradu, ističe postojanje i sveučilišta, i univerziteta na kojima je jako puno studenata.

„U Mostaru para ima, samo se ne troše kako treba. Jednostavno treba uvesti transparentno trošenje sredstava. Jako puno radim sa studentima i na motivacionim govorima po Šantićevoj ‘Ostajte ovdje! Sunce tuđeg neba neće vas grijat ko što ovo grije’ objašnjavam kako je moguće i zašto ostati ovdje, kakav je to Mostar moguć. Samo treba vrednovati ono što imamo“, smatra Popovac.

Kao u živom pijesku

I jedna, i druga vjeruju u svoj grad. Amna Popovac cijelu situaciju uspoređuje sa potonućem u živi pijesak koje traje već 20 godina.

„Vrijeme je da se malo smirimo, razmislimo i smislimo plan kako ćemo se izvući iz tog živog pijeska. Niko nas neće izvući, nego mi sami. Čini mi se kao da živimo na infuziji koja nam ne da umrijeti, ali nikad nećemo stati na noge. Možda je došlo vrijeme“, zaključuje Popovac.

„Kao što je u pravosudnom sustavu najbitnije poštivanje procedure, tako je i u funkcioniranju bilo koje obitelji, a jedan grad je ujedno jedna velika obitelj u kojoj sve mora biti ustrojeno kako treba. Građani su apsolutno spremni imati svog gradonačelnika, svoje Vijeće i donositi odluke koje su u interesu svih kako bi grad funkcionirao u komunalnom, gospodarskom sportskom, kulturnom i svakom drugom smislu“, dodaje Dalipagić.

Još samo da odgovorni izglade svoje nesporazume i raspišu izbore, a Mostarci konačno dobiju priliku izabrati vlast koju konačno i s pravom zaslužuju.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO