Fotoserijal ‘Dim i ogledala’: Skretanje pažnje sa palestinske tragedije

U engleskom jeziku postoji fraza „dim i ogledala“ (Smoke and Mirrors) koja, prema definiciji, znači „nešto što izgleda dobro, ali nije stvarno niti efikasno i ono se po pravilu kreira kako bi se skrenula pažnja sa nečega što je neugodno i ponižavajuće“.

Isto ime nosi i snažna fotografska izložba nagrađivanog irskog fotoreportera Seamusa Murphyja koja sadrži opsežni fotoesej fokusiran na grad Nablus na Zapadnoj obali. Snimljene tokom druge intifade dok je radio na poznatom palestinskom igranom filmu „Paradise Now“ 2004. godine, Murphyjeve fotografije istražuju kako su pažljivo postavljene scene na setu često odražavale stvarne napetosti i rituale koji su se odvijali na ulicama Nablusa.

„Njegove nove fotografije, snimljene ovog proljeća u Nablusu, odražavaju trajnu stvarnost okupacije te snagu i izdržljivost palestinskog naroda“, navodi se u najavi izložbe.

Murphy je dokumentarni fotograf i filmadžija. Kao fotograf osvojio je sedam nagrada World Press Photo, dvije za portrete, za svoj rad u Afganistanu, Gazi, Libanu, Sijera Leoneu, Peruu, Velikoj Britaniji i Irskoj. Bavi se dugoročnim dokumentarnim projektima te je objavljivao i izlagao brojne radove. Nalazi se u zbirkama Muzeja Getty, Kraljevskog ratnog muzeja (Imperial War Museum) i FRAC-a u francuskom Auvergneu.

Tuga i nada koje je sve manje

Za Al Jazeeru Balkans kaže kako je dva puta bio na Zapadnoj obali, prvi put 2004., a zatim nedavno u maju 2025. godine.

„Radio sam u Gazi 2004. godine, snimio sam priču o krijumčarskoj ekonomiji tunela 2005. i bio sam tamo nakon što je Hamas došao na vlast 2007.“, govori naš sagovornik i dodaje kako je njegovo iskustvo na palestinskim teritorijama uvijek dvostruko.

„Sa jedne strane postoji izvanredna velikodušnost i ljubaznost palestinskog naroda. Ali s druge strane, postoji očajan osjećaj nepravde i okrutnosti koji trpe pod izraelskom okupacijom. Uvijek odlazim s tugom zbog situacije, a ipak postoji nada jer su ljudi toliko otporni. Ali na ovom posljednjem putovanju, i s onim što se događa u Gazi, taj osjećaj nade je teško pronaći.“

Zanimljivo poređenje je napravio fotografijama između segmenata života u Sjedinjenim Američkim Državama i Ruskoj Federaciji…

„Da, upravo sam objavio knjigu pod nazivom ‘Čudna ljubav’, fotografsku knjigu koja pokazuje kako dvije država, dva sistema i sile, nisu toliko različite jedna od druge koliko nam se govori. I s Donaldom Trumpom koji odaje poštovanje Vladimiru Putinu i ponekad govori o nekoj povezanosti s njim.“

Neočekivane sličnosti dvije sukobljene sile

U izdavačkom uvodu u knjigu se navodi kako „Murphy otkriva neočekivane sličnosti između dvije nacije. Tjera nas da preispitamo svoje pretpostavke i preispitamo geopolitičke podjele, potičući temeljno pitanje: jesu li životi oblikovani takvom ogromnom moći zaista toliko različiti? Možemo li ih uopće razlikovati u nizu fotografija? Svojim namjernim nizom – SAD, Rusija, SAD, Rusija – Murphyjev rad dezorijentira i angažira gledatelja, te postaje lako izgubiti orijentaciju“.

„Gledajući knjigu, koliko često ćete pogriješiti? ‘Čudna ljubav’ služi kao pravovremena refleksija o krhkoj, ponekad nerazlučivoj liniji koja razdvaja dvije države. Dok se moćnici bave političkim igrama s visokim ulozima, Murphyjeva kolekcija fokusira se na zanemarene živote radnih ljudi – onih koji uvijek plaćaju cijenu. Ovo je fotoknjiga koja ne samo da redefinira granice, već i preoblikuje naše razumijevanje ljudskog iskustva s obje strane ove duboko problematične i posljedične podjele.“

Tokom razgovora dotakli smo se činjenice kako je moderna tehnologija omogućila ogromnu količinu fotografija i ogromnu brzinu dijeljenja, pa se postavlja pitanje: Da li je to pomoglo radu fotografa i fotoreportera ili je pak umanjilo njihov rad?

„Da, postoji mnogo više fotografija, ali postoji i puno buke, a ponekad je teško koncentrirati se na ono što je vrijedno – ili čak istinito. Kako sve više fotografija kruži, vrijednost onoga što fotografija može predstavljati može se izgubiti. To je problem i naravno, imate i pitanje što je istina – i najveće i najopasnije pitanje od svih – je li istina uopće više važna?“

Moć jedne slike još uvijek postoji

Kad je takvo stanje, onda se postavlja pitanje: Mogu li danas istinite fotografije spasiti barem sjećanje na nekoga ili neki događaj, iako smo preplavljeni medijskim materijalom?

„Mislim da moć jedne slike još uvijek postoji. S vremena na vrijeme dogodit će se da jedna određena slika zaokupi maštu javnosti – i predstavlja širi problem ili istinu. Ali naravno, ključno je znati da je fotografija originalna i autentična – ne lažna ili generirana umjetnom inteligencijom, ne nešto što je stvoreno samo za promicanje jedne osobe ili ideologije ili za usađivanje mržnje prema skupini ljudi.“

„I tu staromodno novinarstvo, sa svim svojim manama, još uvijek može igrati ulogu, pružajući širi kontekst ili barem predstavljajući gledište koje je vidljivo i transparentno. Možda se neko ne slaže sa onim što BBC ili Al Jazeera predstavljaju ili čine, ali barem su prepoznatljivi i odgovorni kao entitet i svoje izvještavanje objavljuju. Opasnost je što ljudi dobijaju informacije s društvenih mreža gdje niko ne zna ko stoji iza toga – čovjek ili mašina, ili vlada ili politička frakcija sa ličnim interesom“, odgovara sagovornik Al Jazeere.