Izrael ljut zbog direktnih razgovora Trumpove administracije s Hamasom

Izrael je s velikom zabrinutošću dočekao razgovore Washingtona s Hamasom, što nameće pitanja o razlozima te zabrinutosti, pogotovo u kontekstu bliske koordinacije između izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Stručnjak za izraelska pitanja Muhanad Mustafa smatra da je jedan od razloga za izraelsku zabrinutost taj što se razgovori vode direktno, a ne uz posrednike, što Hamasu daje politički legitimitet.

Tokom gostovanja u Al Jazeerinoj emisiji „Tok događaja“, Mustafa je izjavio da bi ovi razgovori mogli biti i alternativni put, jer Izrael ne želi dugotrajno primirje, već produženje prve faze i oslobađanje nekih svojih talaca i tijela poginulih.

Također, ti razgovori su u suprotnosti s izraelskom političkom vizijom sudbine sporazuma u Gazi, s obzirom na to da Izrael želi vremenski ograničeno primirje, a potom nastavak rata ili ulazak u drugu fazu pod njegovim uvjetima.

Direktni pregovori bez presedana

Ovo je uslijedilo nakon što je američki portal Axios otkrio da se u Kataru vode direktni pregovori bez presedana između Washingtona i Hamasa o „oslobađanju američkih talaca u Gazi i da se raspravlja o širem sporazumu za okončanje rata i postizanje dugoročnog primirja“.

Prema navodima portala, u razgovorima koji su vođeni proteklih sedmica sudjelovao je američki izaslanik za pitanja talaca Adam Boehler, ali da još nije postignut nikakav dogovor.

Izraelski Kanal 14 prenosi, pozivajući se na izvore, da razgovori Trumpove administracije s Hamasom nisu promijenili stav pokreta o ratu.

Hassan Khreisheh, potpredsjednik Palestinskog zakonodavnog vijeća, smatra da su pregovori američke administracije s pokretom otpora, na čijem je čelu Hamas, prirodna stvar. „Svako ko nameće činjenice na terenu može prisiliti drugu stranu na dijalog”, istakao je.

Khreisheh je rekao da Palestinci vode bitku za opstanak, zbog čega „nema prostora za političke luksuze i prepucavanja“. Naglasio je da postoji jasan palestinski stav da se budućnost Gaze ne može planirati odvojeno od Zapadne obale i Jerusalema.

Arapski plan

Govoreći o izraelskom i američkom odbijanju arapskog plana, Liqaa Makki, viši istraživač u Al Jazeerinom centru za studije, objašnjava da su arapske inicijative koje predvode Egipat i Jordan od ključne važnosti za učvršćivanje prava palestinskog naroda i ponovno vraćanje pitanja međunarodnog legitimiteta za pregovarački sto.

Makki je objasnio da je arapski plan alternativni projekat Trumpovoj inicijativi, napomenuvši da izraelsko odbijanje nije iznenađujuće. Istovremeno, Egipat i Jordan trebaju arapsku solidarnost kako bi se suprotstavili ideji raseljavanja.

Makki smatra da Trumpov plan nije izvodiv, ali je istaknuo da se ne može sa sigurnošću tvrditi da je američki predsjednik odustao od svoje inicijative za Gazu ili da još ustrajava na njenoj realizaciji.

Istaknuo je da je Trump nepredvidiv, „jer na plan gleda iz ugla američkih interesa“, dodajući da se „plan može napustiti ako troškovi postanu veći od koristi koju donosi“.

Glasnogovornik Američkog vijeća za nacionalnu sigurnost Brian Hughes rekao je da arapski plan za obnovu Pojasa Gaze „ignorira činjenicu da je područje uništeno i ne uzima u obzir činjenicu da Gaza trenutno nije pogodna za život“.

Prema Hughesu, arapski plan ne rješava osnovni problem, a to je da stanovnici Gaze ne mogu živjeti dostojanstveno u području zatrpanom ruševinama i neeksplodiranim projektilima. Također je naglasio da predsjednik Donald Trump ostaje dosljedan svojoj viziji obnove „Gaze bez Hamasa“.

Odsustvo arapskog pritiska

Viši istraživač Al Jazeerinog Centra za studije smatra da su Arapi odgovorni za izostanak bilo kakvog pritiska na američkog predsjednika, pitajući se postoji li uopće politička volja arapskih država da se nametnu konkretne činjenice koje se tiču budućnosti regije.

Jedna od opcija koje imaju arapske države, smatra Makki, jeste doček Hamasa u arapskim prijestolnicama sa ciljem vršenja pritiska na Netanyahua te kao bi se odvratio od „izraelskih ekspanzionističkih planova zasnovanih na borbi unutar neprijateljskih teritorija, kao što su Sirija, Liban i Zapadna obala, a potencijalno i Jordan“.

Zaključio je da Netanyahu smatra sebe pobjednikom i da ima punu Trumpovu podršku, te kako se neće povući sve dok „ne bude suočen s viskom troškovima svojih postupaka. U suprotnom, arapske zemlje će i dalje snositi posljedice.“

Khreisheh je izraelsko i američko odbacivanje arapskog plana ocijenio kao „omalovažavanje“, iako su rezultati samita u Kairu bili samo ponavljanje prethodnih arapskih i islamskih saopćenja.

Zamjenik predsjednika Palestinskog zakonodavnog vijeća pozvao je Arape da zaprijete prekidom normalizacije odnosa s Izraelom, te da iskoriste svoje instrumente moći, posebno ekonomske, kroz bojkot izraelskih proizvoda i uvođenje sankcija Tel Avivu.

Izrael: Plan duboko uronjen u zastarjela gledišta

U saopćenju Izraelskog ministarstva vanjskih poslova arapski plan je opisan kao „duboko uronjen u zastarjela gledišta“, uz odbijanje mogućnosti da Palestinska uprava i Hamas ostanu na vlasti.

Profesor i stručnjak za izraelska pitanja Muhanad Mustafa smatra da postoje tri ključna razloga izraelskog odbacivanja arapskog plana:

• Izrael vidi sebe kao ključnog aktera na Bliskom istoku i ne prihvata arapski plan koji raspravlja o budućnosti Gaze odvojeno od njega.
• Plan se nije bavio pitanjem razoružavanja otpora.
• Izrael ne želi povratak Palestinske uprave u Gazu i odbija ponovno političko ujedinjenje Pojasa Gaze i Zapadne obale.

Zaključio je da Netanyahu vidi sebe kao pobjednika, jer je uvjeren u to da „bilo koji izraelski ekspanzionistički pristup neće naići na unutrašnje protivljenje, sve dok se za njega ne plaća nikakva cijena“.