Od čega strahuju Rusi: Crna udovica, Zmaj i Neptun

Bit će to lagan posao, vjerovatno je mislio ruski predsjednik Vladimir Putin kada je odlučio krenuti sa invazijom na Ukrajinu 24. februara 2022. godine.

Prve bitke susjeda koji su ne tako davno bili dio iste države, bile su gotovo rutinski zadatak za rusku vojsku, koja je uz pomoć proruskih snaga sa istoka i juga Ukrajine zauzela dijelove Donbasa i strateški važan ukrajinski poluotok Krim. No, stvari su se od tada promijenile.

Poučena lekcijama iz 2014. godine, kada je izgubila kontrolu nad dobrim dijelom svoje teritorije, Ukrajina je sada pružila mnogo žešći otpor, koji je borbe otegao na više od dvije i po godine, bez naziranja kraja krvoproliću.

Kijev je za to vrijeme dobio milijarde i milijarde dolara vrijedno moderno naoružanje sa Zapada koje je pomoglo da se invazija zaustavi, tako da se rat praktično doveo do rovovskih borbi u kojim se broji svaki milimetar osvojene teritorije.

No, pored HIMARS-a, zapadnih tenkova, protivzračnih sistema, bespilotnih letjelica, oklopnih vozila i ostalog naoružanja i vojne opreme koje su SAD i njegovi saveznici iz NATO-a poslali Ukrajini, Kijev je svo vrijeme radio na jačanju i modernizaciji svojih odbrambenih proizvodnih pogona, kako bi se što manje oslanjao na zapadnu milost, te stvorio bazu za odbranu sopstvenim resursima i oružjem.

Treba reći da je Ukrajina, dok je bila u sastavu bivšeg SSSR-a, bila važna proizvodna baza ruskih oružanih snaga. Oko 30 posto kapaciteta vojne industrije i istraživačkih centara bilo je na tlu Ukrajine. Recimo, sovjetski interkontinentalni balistički projektili proizvodili su se u fabrici Južmaš u Dnjepru. Iz Ukrajine je zaplovio i jedini ruski nosač aviona, kao i brojni drugi ruski ratni brodovi. Iz Ukrajine potiče i čuveni avion Antonov.

Višecjevni bacači i haubice

Ukrajina je od SSSR-a praktično naslijedila 750 kompanija i 140 institucija, no, nakon što je 1991. dobila nezavisnost, načinila je, kako se ispostavilo, kardinalnu grešku – odrekla se svog dijela sovjetskog nuklernog arsenala u zamjenu za rusko poštivanje ukrajinske nezavisnosti. Također je značajno smanjila proizvodnju protivtenkovskog i protivpješadijskog naoružanja.

No, ruska invazija donijela je velike promjene u ukrajinskoj odbrambenoj industriji. Samo u prvih šest mjeseci ove godine, ukrajinske oružane snage su, prema Ministarstvu odbrane te zemlje, na raspolaganju imale čak 480 komada različitog oružja i vojne opreme, od čega su 60 posto proizvele domaće kompanije. Samo u 2023. godini, Ukrajina je proizvodila tri puta više oružja i opreme nego godinu prije.

Nije samo da se radilo o povećavanju postojeće, već i o razvoju, testiranju i početku masovne proizvodnje potpuno novih borbenih sistema, što je Kijev uspio i pored čestih prekida u napajanju električnom energijom, ruskih napada, nedostatka kvalificirane radne snage i manjka novca, jer ukrajinski budžet pokriva svega trećinu maksimalnih proizvodnih kapaciteta zemlje.

Šta to sada proizvodi Ukajina?

Jedno od oružja koje se pokazalo jako učinkovitim u odbrani od ruske agresije je višecjevni bacač raketa Vilkha-M, koji ima domet od 130 kilometra i koji prema nekih karkteristikama nadmašuje rakete GMLRS čuvenog američkog sistema HIMARS, čiji je domet 77 kilometara. Ukrajinski Forbes je još u martu 2023. izvijestio da su rakete Vilkha-M korištene u napadima na okupirana ukrajinska područja, te da je plan da se počnu proizvoditi i verzije koje će moći dobaciti i 150 kilometara.

Također, Ukrajina proizvodi i samohodnu haubicu 2S22 Bohdana sa projektilima od 155 milimetara, koja sa svojim karakteristikama ide rame uz rame sa francuskim Caesarom.

Ova haubica sa ukrajinske teritorije može dobaciti do ruskih vojnih i proizvodnih ciljeva, a košta upola manje od Caesara, oko 2,5 miliona dolara. U ovoj godini, Ukrajina je imala kapacitet proizvodnje od osam primjeraka mjesečno.

Bohdana, koja koristi municiju po NATO-ovim standardima, 2022. je korištena za odbijanje ruskih tropa sa Zmijskog otoka, važne strateške pozicije u Crnom moru.

Dalje, projektil R-360 MC Neptun, koji je u osnovi zapravo protivbrodski projektil razvijen između 2010. i 2020. godine, 2023. je osposobljen da gađa i kopnene mete.

Uništenje perjanice crnomorske flote

Projektilom Neptun, koji je razvio Luch Design Bureau, izvršen je noćni napad na naftni teminal u luci Kavkaz, u ruskoj regiji Krasnodar, prekoputa Krima, 31. maja ove godine. U zvaničnoj objavi rečeno je da je u napadu korišteno nekoliko protivbrodskih projektila Neptun ukrajinskog dizajna. No, činjenica da su projektili ciljali metu koja je praktično 300 kilometara od najbližeg dijela teritorije koji je pod kontrolom Ukrajine i pogodili terminal, dokaz je njihove značajne modernizacije. Povećani su domet projektila i težina njegove bojeve glave, dok je poboljšan i sistem navođenja. Zbog toga se čini da su meti prišli mnogo kompleksnijom rutom nego što bi, recimo, samo preletjeli teritoriju pod kontrolom Rusije, gdje bi mogli biti mete neprijateljske protivzračne odbrane.

Originalni projektil ima domet od 280 kilometra i brzinu od 900 km/h. Njima je uništena i perjanica ruske crnomorske flote, veliki brod Moskva vrijedan 750 miliona dolara.

Ono što bi trebalo donijeti Ukrajini veliku prednost je raketa dugog dometa koja je u razvoju, a koja bi, prema riječima ministra za ukrajinsku stratešku industriju trebao imati domet od čak 700 kilometara. To bi Ukrajini omogućilo da gađa mete duboko na ruskoj teritoriji, kao i na Krimu, te da više ne čeka zeleno svjetlo Zapada za upotrebu inostranog oružja u tu svrhu.

Ukrajina je također razvila i sopstveni teški protivtenkovski sistem Stugna-P, koji se iskazao u najtežim, prvim mjesecima invazije, uništavajući ruska oklopna vozila. Cijena tog sistema je između 20 i 50 hiljada dolara, dok američki Javelin, primjera radi, košta između 175 i 177 hiljada.

No, ono na šta Ukrajina naročito može biti ponosna su dronovi, čiji je značaj naročito došao do izražaja u ovom ratu. U februaru, Rusi su ih uz podsmijeh zvali „svadbenim“ dronovima. No, sada od njih strepe, jer je rat pokazao da da bespilotna letjelica od svega hiljadu dolara može izvoditi izviđanje i gađati ruske položaje i ostale važne mete.

Nakon što je u početku od komercijalnih dronova pravila borbene, Ukrajina je razvila čitav niz bespilotnih letjelica kako bi ispunila obećanje predsjednika Volodimira Zelenskog o stvaranju armije dronova. Ukrajinski dronovi koji koštaju oko 450 eura po komadu, tokom rata su uništavali mnogo skuplje neprijateljsko artiljerijsko oružje.

Ukrajinske dronove proizvodi čak 200 kompanija, a 2022. bilo ih je svega 35. Godine 2024, kapacitet ukrajinske industrije dronova je čak šest puta veći nego 2023, sa ciljem da do kraja godine dostigne milion.

Danas, Ukrajina koriste dronove koji mogu napasti ciljeve udaljene hiljadu kilometara, o čemu svjedoče mnogobrojni napadi na skladišta nafte, municije i drugih vojnih meta.

Armija dronova

Najnoviji u nizu dronova je „Dragon drone“ (Dron zmaj), sa pirotehničkim punjenjem koje izaziva požar. Na fotografijama i snimcima vidi se kako ova letjelica ispušta nešto što izgleda kao vatrena kiša. To je, zapravo, mješavina aluminijskog praha i željeznog oksida koja po izbacivanju iz drona stvara vatru. Zapaljen smjesa može dostići temperaturu od 2.200 stepeni Celzija i može zapaliti gotovo svaki materijal, pa čak i čelik. Ukrajinske snage koriste ga u ratu i tvrde da može uništiti neprijateljske položaje preciznije nego druga oružja.

“Nažalost, zaista su veoma učinkoviti”, priznao je bivši borac samoproglašene proruske republike Donjeck ruskim novinama Moskovskij Komsomolets.

“Ove goruće smjese doslovno pale položaje i šume.”

Another sighting of a Ukrainian “Dragon Breath” thermite drone seen setting fire to Russian positions in a woodline.

The Russians are trying to shoot it down but don't appear to have any success…#ukraine #russia #war #drone #incendiary #fire #flames #evolution pic.twitter.com/yilco1N0sS

— Mrgunsngear (@Mrgunsngear) September 14, 2024

Osim njega, Ukrajina koristi i još jedna moćan dron – kamikazu “Black Widow” (Crna udovica), čija je upotreba odobrena u septembru ove godine.

Radi se o taktičkom dronu koji iskusni piloti mogu koristiti u svako doba dana i noći. Osmišljen za jednokratnu upotrebu, ovaj dron samoubica nosi teško eksplozivno punjenje, a kretanje i ciljanje omogućava mu “pogled iz prvog lica” (FPV).

Dron Paljanicija, također razvijen u Ukrajini, opisuje se i kao raketni dron, no, pojedini eksperti tvrde da se zapravo radi o lakom krstrećem projektilu sa mlaznim motorom. Relativno je mali, ali može nositi nekoliko desetaka kilograma eksploziva, mnogo manje od krstarećeg projektila, no, i dalje je veoma učikovit i sposoban uništiti krupne mete.

Vojni eksperti su se za Kyiv Independent složili da tehnologija korištena u razvoju Paljanicije nije ništa novo, ali da je Ukrajina uspjela uspješno kombinirati postojeće poznate tehnologije kako bi stvorila novo oružje koje bi bilo efikasno za napade duboko na ruskoj teritoriji. I to je učinila jako brzo.

“Tehnologija sa podizanjem krila, tehnologija elektronskog upravljanja i motor na mlazni pogon prisutni su već dugo vremena. Sve te tehnologije kombinirane su kako bi se stvorio inovativan proizvod,” rekao je Oleksandr Dmitriev, savjetnik za bespilotne automatizirane sisteme i IT komandanta Kopnenih snaga vojske Ukrajine.

Paljanicija se lansira sa platforme na kopnu, a ne sa broda ili aviona. U tajnosti se drži podatak koji je njen domet, ali prema objavljenim video snimcima, čini se da unutar dometa ima 20 aerodroma duboko u Rusiji.

Borba na moru

Ukrajina je također pionir u stvaranju flote pomorskih dronova. To oružje, poput Magure V5, pokazali su se efikasnim u borbi, promijenivši ravnotežu snaga u Crnom moru i prisiljavajući Rusiju da smanji prisustvo u Crnom i Azovskom moru.

Magura V5, višenamjensko bespilotno površinsko vozilo sposobno za izviđanje, patroliranje, traganje, spašavanje, deminerske aktivnosti i borbene misije, odgovoran je za uništavanje više ruskih brodova, baš kao i plovilo „Sea Baby“, multifunkcionalni površinski dron koji može nositi eksploziv za pogađanje mete, ili služiti u druge specijalizirane svrhe. Ovi mali dronovi sa bojevim glavama, ponekad teškim i nekoliko hiljada kilograma, mogu preći do hiljadu kilometara pri brzini od 50 do 70 km/h, te neprimijećeno doći do ruskih baza ili brodova, naročito u slučajevima kada ih u napadu istovremeno učestvuje nekoliko, što otežava odbranu mete.

Dakle, Ukrajina već ima temelj da postane jedan od vodećih svjetskih proizvođača dronova čije su sposobnosti testirane u uslovima pravog ratovanja.

Ukrajina također proizvodi granate od 155 milimetara prema standardima NATO-a, koje se mogu koristiti kao municija za oružje zapadne proizvodnje. Ranije, proizvodila je samo granate od 152 milimetra, što je bio sovjetski standard.

Ukrajinske fabrike počele su serijsku proizvodnju minobacača iz sovjetske ere, od 82 i 120 milimetara, artiljerijsku municiju od 122 milimetra i municiju od 125 milimetara za tenkove T-64, T-72 I T-80.

Povećana je i proizvodnja oklopnih vozila. U decembru 2023, američka Fondacija Jamestown objavila je da se proizvodnja pješadijskih oklopnih vozila u Ukrajini između 2022. i 2023. godine povećala za 3,4 puta. Njihovu proizvodnju preuzeli su deseci privatnih kompanija, koji prave oklopna vozila različitih tipova i klase.

No, proizvodnja kompletnih tenkova u Ukrajini još nije moguća, ali se procjenjuje da su do sada popravljene i oposobljene hiljade ruskih tenkova i drugih oklopnih vozila zarobljenih ili oštećenih u ratu.

Ukrajina je također radila na proizvodnji jeftinog projektila zemlja – zemlja pod nazivom Trembita, sa dometom od 140 kilometra. Sličan je njemačkoj letećoj bombi V-1 korištenoj u Drugom svjetskom ratu. Koristi rijedak motor zahvaljujući kojem dostiže brzinu od 400 km/h, ali zbog buke koju stvara (100 dB), nije teška meta za rusku protivzračnu odbranu. No, s obzirom na činjenicu da je jeftin, otprilike kao iranski dron Shahed, projektil ipak može poslužiti ukrajinskoj vojsci.

Osim u proizvodnji dronova, projektila, municije, komunikacione i opreme za deminiranje, Ukrajina je napravila veliki iskorak i u proizvodnji sistema za elektronsko ratovanje (EW).

Ukrajina ima iskustvo u proizvodnji ovih sistema još od 2014, a od početka invazije ulagala je njihov razvoj punim kapacitetom.

Ukrajina trenutno proizvodi nekoliko specijaliziranih EW sistema, iako ne u velikim količinama, od kojih su neki navodno bolji od ruskih sistema. Ukrajina razvija i specijalizirane EW sisteme za zaštitu ukrajinskih snaga od ruskih dronova.