Inovacije za održivi razvoj: Kako tehnologija može spasiti planetu

Dr. Sandra Hasanefendić je voditeljica grupe Breakthrough Tech Innovation na Prirodno-matematičkom fakultetu Vrije Univerziteta u Amsterdamu. Jedan od glavnih interesa njene istraživačke grupe je kako revolucionarna-disruptivna tehnologija može pomiriti negativne utjecaje na životnu sredinu za sveukupnu dobrobit društva.

„Ova tematika se u suštini fokusira na tri stvari: revolucionarnu-disruptivnu tehnologiju, njenu prirodu, njenu složenost i potencijal za (održivu) valorizaciju, tržište i društvo u kojem će se tehnologija implementirati s obzirom na poslovno modeliranje te razmatranje finansijskog, ali i mentalnog i fizičkog blagostanja društva i konačno, fokus je i na razvoju inovativnih i regulatornih politika za implementaciju i opće prihvatanje revolucionarne-disruptivne tehnologije u društvu.“

• Kolika je moć revolucionarne-disruptivne tehnologije danas i u čemu se ogleda?

– Tehnologija znači napredak. Ako pogledate našu historiju, uspjeli smo opstati i rasti kao društvo jer smo bili u mogućnosti koristiti naučne principe za razvoj tehnoloških rješenja za naše zajedničke probleme. Danas se revolucionarna tehnologija, kao definicija, ne razlikuje od one prije 100 godina. Opseg se nije promijenio, samo parametri koje trebamo imati na umu prilikom razvoja takve tehnologije. Naprimjer, više pažnje posvećujemo klimatskim promjenama u razvoju i primjeni novih tehnologija. Na MIT Media Labu u Bostonu, naše kolege su nedavno osvojile finansijsku nagradu za proučavanje satelitskih podataka, umjetne inteligencije i naprednih vizualizacija podataka kako bi saznali koliko su obnovljivi izvori energije otporni na klimatske promjene i koje su lokacije za njihovo postavljanje najsmislenije, imajući u vidu da oni, također, doprinose degradaciji našeg životnog okruženja.

Slično tome, kolege u Japanu se sve više fokusiraju na tehnologiju posebno prilagođenu zdravom starenju. U Nizozemskoj, a i općenito u Evropi, orijentirani smo ka razvoju revolucionarnih tehnologija koje mogu savladati rastući obim stanovništva, između ostalog zbog konstantnih migratornih tokova. Imperativno je da opremimo naše zdravstvo, energetiku, transport, stambene sisteme, finansije i bankarske sisteme kako bi se prilagodili takvom rastu. Zaključak je da tehnologija odražava trenutne potrebe jedne ere, ali nam, također, ocrtava budućnost.

• Kako se nove i disruptivne tehnologije mogu iskoristiti za stvaranje održivih rješenja?

– Možda naziv “disruptivne” ne odgovara u potpunosti ovim tehnologijama, jer one zapravo ne ometaju društveni poredak niti dezorijentišu tržišni napredak, već ohrabruju i podstiču boljitak. Ove tehnologije su nam potrebne, a danas je održivost u središtu njihovog razvoja. Naprimjer, u Nizozemskoj su razvili tehnološka rješenja za preradu uzgojenog mesa i ribe, s izuzetnim rezultatima u pogledu okusa i strukture. Meatable i Most Meat su dvije kompanije koje sada čak mogu organizovati i degustacije kultivisanog mesa u Evropi, što je važan korak ka komercijalizaciji ove vrste proizvodnje mesa.

Podsticaj ovim kompanijama Nizozemska je pružila u vidu finansijskih stimulansa, ali i istraživačkih nagrada za usavršavanje tehnologija prerade, jer je borba protiv negativnih efekata prekomjerne konzumacije mesa, ribe i morskih plodova veoma bitna tematika u ovoj državi. U suštini, sve zemlje imaju u vidu neku vrstu održivosti pri razvoju novih tehnologija. Međutim, postavlja se pitanje kako i kada reagovati kada održivi ciljevi ometaju poslovanje i značajno utiču na dobit. Mnogobrojni sektori (od poljoprivrede do energetike i građevine) trenutno se suočavaju s paradoksom između održavanja održivih ciljeva i zadržavanja finansijske dobiti.

• Koje su dobre prakse i trendovi kada je riječ o održivosti?

– Mislim da Nizozemska može ponuditi neke dobre primjere. Naprimjer, mnogi ljudi možda ne razmišljaju o tome da se pri proizvodnji betona ispušta ogromna količina ugljen-dioksida u okoliš, čime se zagađuje zrak. Ipak, između ostalih, i nizozemska građevinska industrija razvila je tehnologiju za proizvodnju “održivog” betona kako bi smanjila utjecaj na okoliš i emisije ugljen-dioksida. Građevinski sektor u ovoj državi se, također, zalaže za dodatne vladine propise o proizvodnji i reciklaži ovakvog betona te apelira na finansijske doprinose za istraživanje novih materijala koji bi mogli ovaj sektor učiniti još održivijim. Drugi primjer je energija. Nizozemci su uveliko ulagali u vjetroelektrane na moru (offshore), vodonik kao čist izvor energije, solarne parkove (jedan od najvećih solarnih parkova bio je na ostrvu zvanom Ameland u Nizozemskoj) i posebno u kuće koje koriste i skladište održivu solarnu energiju. Danas svako može uzeti povoljan “zeleni” kredit ili kupiti subvencionisana održiva tehnološka rješenja za svoj dom.

• Koliko su važne zelene tehnologije i koliko je danas tehnologija u skladu s prirodom?

– Zelene tehnologije obično se definišu kao one koje smanjuju ljudski uticaj na životni okoliš. Ono što nam prvo pada na pamet su obnovljivi izvori energije, zelena gradnja i održiva arhitektura. Međutim, moja kolegica sa Politecnica iz Torina radila je na dizajnu i implementaciji održivih i energetski efikasnih zdravstvenih ustanova otpornih na klimatske promjene, kako bi se omogućilo poboljšanje zdravlja i blagostanja ljudi u kontekstu oskudnih sredstava i resursa. Razvijena su ukupno četiri projekta: Centar za liječenje višestrukih bolesti u Doriju (Burkina Faso), tri centra za liječenje infektivnih bolesti na različitim lokacijama u Ugandi, modul za liječenje zaraznih bolesti koji može biti postavljen na različitim lokacijama za humanitarno-medicinski sektor te Jedinica za porodiljsku pomoć (UMA) koja se koristi na udaljenim lokacijama za podršku ženama tokom porođaja.

Ovi primjeri jasno pokazuju kakvu ulogu zelena tehnologija može imati i igrati u zemljama u razvoju, kao što je Afrika. Ljudi često misle da je zelena tehnologija povezana sa zapadnim svijetom, ali zapravo zelena tehnologija omogućava ljudsku adaptaciju na izazovan i surov životni okoliš. Ovo je tema koja me fascinira i kojom se bavim u svom istraživačkom radu, odnosno kako omogućiti zemljama u razvoju tehnološka rješenja koja će poticati skladnost s prirodom, a koja će biti održiva, jednostavna, samostalna i jeftina.

• Kako biste ocijenili stanje u području inovacija i tehnologija u zemljama zapadnog Balkana i koliko region zaostaje za Evropom u tom smislu?

– Ne mogu reći da sam u potpunosti upoznata sa situacijom na Zapadnom Balkanu, ali znam da su naši ljudi jedni od najobrazovanijih i najinovativnijih na svijetu. Međutim, okolnosti s kojima se suočavaju da u potpunosti iskoriste svoj talent su nepovoljne, a jedan od razloga za to je i odljev mozgova. Ljudi su najvažniji resurs za napredak. Neki će reći da su finansijska sredstva ta koja najviše doprinose inovacijama i tehnološkom razvoju, i to je svakako tačno. Ako pogledate Nizozemsku, u proteklih 30 ili 40 godina zemlja je ulagala negdje između 1,5 i 2,5 posto svog bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) u istraživanje i razvoj, Portugal 1,7 posto, a Srbija, naprimjer, blizu jedan posto. Bosna i Hercegovina ulaže znatno ispod jedan posto. Iskreno, ne vidim monumentalnu razliku u brojkama. Ali vlada je ta koja treba podsticati mlade ljude da ostanu u svojim zemljama omogućavajući im razvoj i napredak u životu. Ne smatram da je vlada jedina koja mora ulagati. Ključ za inovacije i tehnologiju je i uključivanje privatnog sektora u ovu ulogu, ali vlada mora biti ta podrška i usmjeriti se ka razvoju, napretku i ljudima. Ne mogu procijeniti koliko je ovo trenutna realnost u zemljama zapadnog Balkana.

• Šta biste savjetovali vlastima u zemljama zapadnog Balkana. Na čemu bi najviše trebali raditi?

– Istraživanje koje smo započeli u našoj istraživačkoj grupi svjedoči da, kako se pojavljuju revolucionarne tehnologije, podrška vlade je neophodna. Kako te tehnologije postaju održivije na tržištu, privatni sektor treba da se angažuje i preuzme vodstvo. Potom se ova tehnologija testira u nekoliko navrata kroz finansijsku međusobnu interakciju između vlade i privatnog sektora, a taj proces može potrajati čak i do 15-30 godina kako bi se tehnologija implementirala na tržištu, kao što je bio slučaj sa solarnim panelima. Ono što bih savjetovala vlastima u zemljama zapadnog Balkana je da prije svega ulažu u svoje ljude, a drugo da olakšaju i bolje organiziraju privatna ulaganja u tehnološke projekte koji imaju za cilj dobrobit održivosti i napredak našeg društva.

• Koji su to tehnološki i inovacijski trendovi koji nas čekaju, ali i izazovi u budućnosti?

– Ono o čemu razmišljam u posljednje vrijeme su umjetna inteligencija i kvantno računanje. Kvantno računarstvo će poboljšati umjetnu inteligenciju omogućavajući efikasniju i tačniju obuku algoritamskih modela, što će rezultirati efikasnijim i isplativijim razvojem lijekova, unapređenjem logistike, električnog snabdijevanja i povećanjem kupovne moći pojedinaca. Međutim, bojim se da će ovakav napredak biti dostupan samo nekolicini. Jedan od izazova je kako omogućiti koristi ovih tehnoloških dostignuća ljudima koji žive u zemljama u razvoju.