Zbog američke invazije ostao je bez nogu i snova: Iračanin traži pravdu već 21 godinu

Irački državljanin Younus Khudair već dvije decenije traži pravdu, nakon što je izgubio obje noge u američkom napadu na glavni grad Bagdad tokom invazije Sjedinjenih Američkih Država na njegovu zemlju.

Već 21 godinu bez nogu, Khudair (46 godina) bezuspješno traga za pravdom i odštetom, nakon što su ga pogodile bombe koje je američka vojska bacila kada je imao 25 ​​godina.

Khudair nije ostavio nijedna vrata neotvorena nadajući se da će dobiti odštetu i pozvati na odgovornost kršitelje ljudskih prava. Američki rat u Iraku prouzrokovao je mnoge žrtve, kako preminule, tako invalide i one s drugim povredama.

Govoreći za Anadoliju o danu koji nikada neće zaboraviti, koji mu je život promijenio, Khudair je rekao: „Izgubio sam obje noge usljed bombardiranja koje su izvele američke snage 5. marta 2003. godine.“

Tog dana, dok se vraćao kući popodne kroz svoj kvart u Bagdadu, dogodio se iznenadni bombaški napad. Vidio je da mu je jedna noga otkinuta, a druga je bila teško povrijeđena.

Psihički problemi

Nakon toga je prebačen u bolnicu na liječenje, ali u to vrijeme bolnice u Iraku, kaže, nisu pružale adekvatnu medicinsku uslugu.

Nakon operacije, kada se probudio, htio je dotaći svoje noge, ali mu njegovi bližnji koji su bili uz njega to nisu dopustili.

Kada ih je pitao zašto, rekli su mu da su mu noge dobro kako bi ga smirili, ali je on, u trenutku njihove nepažnje, opipao noge i shvatio da su amputirane, nakon čega je briznuo u plač.

Uzdahnuvši, Khudair je rekao: „Izgubio sam noge u cvijetu mladosti (s 25 godina) i zbog toga sam imao velike psihičke probleme. Neko vrijeme nisam izlazio iz kuće.“

Bio je dobar fudbaler prije nego što je ostao bez nogu, pa je sve to imalo ogroman utjecaj na njegovu psihu. Također mu je onemogućilo da izdržava svoju porodicu i sve te posljedice još uvijek traju.

Nastavio raditi

Prema riječima Khudaira, kuća u kojoj živi je od njegovog oca, a svih njegovih šestero braće su oženjeni i s porodicama žive u toj kući.

Khudair je bio primoran da nastavi raditi kao stolar, iako mu je to bilo veoma teško nakon što je ostao bez nogu.

Također radi u građevini i s mukom zida. „Pravim krovove tuđih kuća, ali ne mogu da napravim krov svoje kuće jer nemam finansijskih sredstava za to“, rekao je.

Nastavio je: „Igrao sam fudbal (…), a nakon što sam izgubio noge, iz invalidskih kolica gledam mlade kako igraju fudbal i to je ono što me najviše boli.“

Međunarodna koalicija predvođena Sjedinjenim Američkim Državama je 20. marta 2003. godine pokrenula vojnu operaciju za svrgavanje režima iračkog predsjednika Sadama Huseina, tvrdeći, između ostalog, da Iran posjeduje oružje za masovno uništenje.

Uprkos padu Sadamovog režima 9. aprila 2003. godine, koji je trajao od 1979. godine, američka okupacija Iraka se nastavila.

Od 2014. Sjedinjene Američke Države su vojno prisutne u Iraku kao dio međunarodne koalicije za borbu protiv ISIS-a, dok su irački pozivi na povlačenje američkih snaga sve glasniji.

Američka invazija na Irak između 2003. i 2011. godine prouzrokovala je smrt oko 200.000 Iračana, većinom civila, prema izvještajima o ljudskim pravima.