Zašto je Austrija držala Palestinca u zatvoru 40 godina, sve dok nije umro?

Palestinac Imad Omran preminuo je prije nekoliko dana u zatvoru u austrijskom gradu Krems, nakon skoro 40 godina provedenih iza rešetaka. Uhapšen je zbog učešća u operaciji na bečkom aerodromu 1985. godine.

Operacija se dogodila 27. decembra 1985. godine, kada su Palestinci izveli napad na izraelsku aviokompaniju El Al na međunarodnom aerodromu u Beču, u kojoj su napali putnike za Tel Aviv, pri čemu su dvije osobe su poginule, a 39 ih je povrijeđeno.

Imad Omran je bio jedan od učesnika napada, u kojem je povrijeđen. Austrijska policija ga je jurila ulicama dok ga nije uhapsila. Osuđen je na doživotnu kaznu i vlasti su ga držale u zatvoru sve do njegove smrti.

Nije otkrio pravi identitet

Jalal Omran je u intervjuu za Al Jazeeru rekao da je njegov brat Imad rođen u Kuvajtu 1965. godine i ima jordansko državljanstvo. Imao je 20 godina kada je učestvovao u napadu na bečkom aerodromu. Rekao je da porodica nije znala za njegovo učešće u tom napadu do 2000. godine jer nije otkrio svoj pravi identitet kada je uhapšen u Austriji.

U ovom slučaju, Imad je bio poznat kao Tawfiq Shufali, jer je to ime na krivotvorenom pasošu sa kojim je ušao u Austriju.

Jalal Omran je rekao da je njegov brat 15 godina odbijao otkriti svoj pravi identitet iz straha da njegovoj porodici ne bude učinjena bilo kakva šteta zbog napada u kojem je učestvovao. Njegov psihološki razvoj zastao je u 1985. godini, u vrijeme kada je uhapšen, za njega vrijeme kao da je stalo.

Jalal je dodao da se prva posjeta njegovom bratu Imadu dogodila 2007. godine i da tada nije znao pravi razlog zbog kojeg je Imad osuđen niti ga je pitao iz straha od nadzora koji su imali tokom posjete. Imad mu je tek 2009. godine otkrio pravi razlog osude.

Organizacija Abu Nidal

Kada se dogodio napad na aerodromu u Beču, odgovornost za njega preuzela je Organizacija Abu Nidal (ANO), dok je tadašnji lider Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) Jaser Arafat osudio taj napad, kao i napad koji se dogodio u isto vrijeme na aerodromu u Rimu. Arafat je istakao da je cilj ta dva napada bio da se izvrši pritisak na Austriju i Italiju da prekinu svoje odnose sa Palestincima. Ovi događaji bili su u vrijeme velikih tenzija između organizacije Fatah i njene otcjepljene frakcije Abu Nidal, koja je sebe nazivala „Fatah – revolucionarno vijeće“.

S tim u vezi, Haitham Awartani, šef Palestinskog demokratskog skupa u Austriji, objasnio je za Al Jazeeru da je Organizacija Abu Nidal preuzela odgovornost za napade u Beču i Rimu kako bi zakomplikovala situaciju i uvukla Palestinsku oslobodilačku organizaciju u sukob, pa je zbog toga objavila da su napadi odgovor na izraelski napad na sjedište PLO-a u Tunisu, poznatog kao operacija Drvena noga.

Awartani je o Imadovim motivima rekao da je „odlučio da se osveti za masakr u Sabri i Šatili u Bejrutu, a nakon izvođenja operacije na aerodromu, progonjen je ulicama Beča dok nije ranjen i uhapšen“.

Ovaj motiv potvrđuje i Jalal Omran, rekavši da mu je brat prilikom jedne posjete rekao da je „samo želio skrenuti pažnju svijeta na ono što se dešava Palestincima, baš kao današnji protesti širom svijeta“. Imad je upitao brata: „Šta bismo uradili sa avionom koji smo planirali oteti? Gdje bismo s njime?“

Zahtjevi za oslobađanje

Imad Omran je trebao biti (uslovno) pušten nakon određenog perioda provedenog u zatvoru, ali je austrijski sud dodao još 19 godina nakon što je 1996. godine osuđen za uzimanje talaca u pokušaju bijega zajedno s drugim zatvorenicima, a 2016. godine za prijetnju čuvarima u zatvoru. U međuvremenu, 2008. godine, oslobođen je Mostafa Abdel Hamid Badr, koji je također učestvovao u napadu na bečkom aerodromu i proveo 23 godine u zatvoru.

Jalal Omran je spomenuo nekoliko zahtjeva koje su austrijske vlasti postavile da bi oslobodile njegovog brata:

• Tražile su da Imad bude prebačen u drugu državu gdje će nastaviti izdržavanje kazne, bez puštanja na slobodu.
• Tražile su od Jalala da svom bratu obezbijedi stalnu adresu u Jordanu gdje bi bio premješten, a kada je ispunio sve zahtjeve, bio je iznenađen odbijanjem da ga oslobode.
• Prije dvije sedmice uprava zatvora je obavijestila Jalala da je podnijela zahtjev za oslobađanje Imada, ali je odluka o oslobađanju, zapravo, donesena nekoliko sati nakon njegove smrti.

Nedostatak medicinske njege

Otprilike 18 mjeseci prije smrti, Imad je razgovarao sa svojim bratom Jalalom i bio dobrog zdravlja, nije se žalio ni na kakve tegobe, prema onome što je mlađi brat rekao za Al Jazeeru. Međutim, krajem augusta u telefonskom pozivu je rekao svome bratu da je otkrio da ima rak pluća i jetre.

Imad je optužio upravu zatvora za nedostatak medicinske njege, što je pogoršalo njegovo zdravstveno stanje. Uprava je odgađala njegovo prebacivanje u gradsku bolnicu kako bi dobio njegu koja mu je bila potrebna zbog njegove bolesti te ga je ostavila u zatvorskoj bolnici čije mogućnosti su ograničene.

Također je ispričao da su mu brata tri dana ostavili bez ikakve hrane, „čak su odbili da mu daju lijekove protiv bolova […] a nakon što mu se stanje pogoršalo, donosili su mu čvrstu hranu, koju više nije mogao unositi na usta“.

Na upit Al Jazeere upućen upravi zatvora u gradu Krems u vezi s optužbama brata Imada Omrana, uprava je odgovorila da zbog „nepostojanja pravnog osnova ili zaštite ličnih podataka, ne može dati nikakve informacije o trenutnim ili bivšim zatvorenicima“.