Midttun: Rusija će 2025. dosegnuti ‘kritičnu tačku iscrpljenosti’

Naredna godina mogla bi biti početak kraja decenijskog rata koji Rusija vodi protiv Ukrajine koja je dokazala kako je u prednosti u nekoliko segmenata tehnološkog napretka naoružanja i vođenja borbi od daleko većeg komšije i protivnika, ističe bivši norveški stručnjak Hans Petter Midttun.

On u razgovoru za Al Jazeeru, uoči novog izdanja Sarajevske sigurnosne konferencije koja će od 20. do 22. septembra biti održana u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, komentira trenutno stanje na rusko-ukrajinskom frontu, ali i djelovanje Moskve kako u neposrednom susjedstvu Rusije, tako i na Balkanu.

Midttun je inače nezavisni analitičar o hibridnom ratovanju, nerezidentni saradnik Centra za odbrambene strategije, bivši odbrambeni izaslanik Norveške u Ukrajini, te oficir (u rezervi) norveških oružanih snaga.

• S novim napadima u obje države, kako vidite trenutnu situaciju između Rusije i Ukrajine, je li ovaj sukob blizu kraja ili će još potrajati?

– Ukoliko NATO ne počne djelovati u skladu sa svojim strateškim konceptom iz 2010. – koristeći i politička i vojna sredstva za okončanje rata koji prijeti sigurnosti Saveza – bojim se da će rat trajati još neko vrijeme. Ipak, vjerujem da vidimo znakove da se plima okreće u korist Ukrajine.

Godina 2025. mogla bi označiti početak kraja više od desetljeća dugog rata. Sjedinjene Američke Države će 25. januara imati novog predsjednika. Bez obzira bio to Donald Trump ili Kamala Harris, nova administracija uspostavit će novu nacionalnu sigurnosnu i vanjsku politiku. To bi vrlo dobro moglo označiti odstupanje od pretjerano oprezne strategije predsjednika Joea Bidena o ratu u Evropi.

Posljednjih godinu dana uporno nam se govori da je takozvani “rusko-ukrajinski rat” došao u “ćorsokak”. Percepcija zastoja povezana je s kopnenim ratom i sporim i marginalnim promjenama na frontu. No, nijedno ne odražava puni razmjer i opseg rata koji se vodi i vojnim i nevojnim sredstvima; na kopnu, u zraku, na moru, u svemiru, u kibernetičkom prostoru i ne manje važno, u kognitivnom prostoru.

Ukrajina je 6. avgusta izvršila napad na Kursku oblast (u Rusiji), na iznenađenje i Rusije i međunarodnih partnera Ukrajine. Na potpuno transparentnoj liniji fronta uspjela je tajno premjestiti i rasporediti jedinice iz najmanje četiri elitne brigade i izvesti iznenadni mehanizirani napad. Kijev tvrdi da kontrolira 1.300 km2. Nasuprot tome, Rusija je, uz ogromnu cijenu, okupirala dodatnih 1.175 km2 ukrajinske teritorije između januara i jula 2024. godine. U sedmicu dana Ukrajina je postigla ono što je Rusija uspjela u šest mjeseci, pokazujući razliku između kvalitete i kvantitete. Upad u Kursk pomoći će promijeniti tok rata.

Situacija nije drugačija ni u ostalim domenama. U zraku, Ukrajina je trenutno u procesu zamjene starih sovjetskih sistema sa avionima F-16 četvrte generacije, te sistemima Patriot, NASAMS, IRIS-T i nekoliko najmodernijih sistema PZO kratkog dometa. Na moru uništava crnomorsku flotu i prisiljava je na povlačenje iz sjevernog Crnog mora. Međunarodna i komercijalna razmjena informacija o svemiru omogućila je Ukrajini da premaši Rusiju u korištenju svemira na operativnim i strateškim nivoima. Budući da je IT velesila, Ukrajina je nedavno pokrenula jedan od najvećih DDoS napada u historiji na rusku internetsku infrastrukturu, ciljajući kritične resurse i pristupajući ogromnoj količini povjerljivih podataka.

Prednosti Ukrajine ogledaju se i u drugim sektorima.

“Kako bi finansirala rat, ruska Vlada je iskoristila likvidna sredstva ruskog nacionalnog Fonda bogatstva. Procjene Bloomberga sugeriraju da se on gotovo prepolovio od ruske invazije na Ukrajinu, jer država žrtvuje svoj budući prosperitet kako bi izazvala pustoš u inozemstvu”, objavila je nedavno švedska Vlada. Prema čelniku Ruske centralne banke, “rezerve radne snage i proizvodnih kapaciteta u ruskoj ekonomiji gotovo su iscrpljene i privreda je sada u stanju ‘pregrijavanja’. Ukrajinska privreda je u određenom smislu u lošijem, ali i puno boljem stanju. Dok je ruski rat izazvao pustoš u privredi, Ukrajinu podržavaju najjače svjetske ekonomije.

Kapacitet Rusije da poveća odbrambenu industrijsku proizvodnju već je dosegao vrhunac. (Rusija) Pati od rekordnog nedostatka radne snage od 4,8 miliona. Sa druge strane, ukrajinska i zapadna odbrambena industrija još uvijek su u procesu povećanja svoje proizvodnje.
Dok je Rusija pronašla načine da izbjegne sankcije koje je nametnuo Zapad, one i dalje ometaju njene kapacitete da dodatno poveća proizvodnju, proizvede postojeće visokotehnološko oružje u velikoj količini i ne manje važno, razvije novo. Njeni ratni napori ovise o ruskoj sposobnosti da popravi i pošalje nasljeđene sovjetske tenkove, oklopna vozila i artiljeriju na front. “Rusija živi od svojih rezervi” – njeni resursi su ograničeni i na kraju će nestati.

Ukrajina se ne suočava sa sankcijama. Iako sporo i postepeno, ona nastavlja primati odbrambenu pomoć od 56 članica Ukrajinske odbrambene kontaktne grupe. Njene mnoge manje vojne “pobjede” rezultat su inovacija, domišljatosti i podrške Zapada. Ogromna tehnološka transformacija odvija se na frontu dok je Ukrajina odlučna osigurati da tehnologija stvori osnovu za pobjedu. Prema riječima zamjenika vrhovnog komandanta Andrija Lebedenka, bespilotni sistemi na frontu “već nadmašuju konvencionalno oružje, uključujući artiljeriju”. Artiljerija je nekada bilo glavna snaga Rusije.

Uz podršku Zapada, Ukrajina malo po malo pobjeđuje Rusiju. Ukrajina koristi tehnološke inovacije kako bi se suprotstavila kvantitativnim prednostima Rusije: ljudstvo, artiljerija, glavni borbeni tenkovi, oklopni transporteri, borbeni avioni i mornarica. U Međunarodnom institutu strateških studija (IISS) vjeruue da Rusija može izdržati svoj napad na Ukrajinu još dvije ili tri godine. Drugi stručnjaci smatraju da će Rusija već 2025. dosegnuti “kritičnu tačku iscrpljenosti”. Ja spadam među ove druge.

• Ukrajina je zauzela dio ruske teritorije, nastavlja s napadima bespilotnim letjelicama (nedavno je bilo smrtnih slučajeva u Moskvi). Hoće li to povećati pritisak na Kremlj ili usporiti rusko napredovanje u istočnoj Ukrajini?

– Vjerujem da je upad u Kursk već imao veliki utjecaj na front, no njegov učinak će se vjerovatno povećati u nadolazećim sedmicama. Prvo, Rusija je prisiljena preraspodijeliti jedinice iz smjera Herson, Zaporižje, Pokrovsk, Harkiv i Kupjansk. To će sve više smanjiti sposobnost Rusije da održi svoju ofanzivu u istočnoj Ukrajini dok se gubici povećavaju.

Drugo, pomaže pokazati rusku ranjivost. Nakon što je rasporedila većinu svojih regularnih kopnenih snaga u Ukrajinu i izgubila cijelu profesionalnu vojsku do jeseni 2022. godine, Rusija se danas “bori s mobiliziranim vojnicima, zarobljenicima – bilo kime”. Napad je izveden u trenutku kada sve više stručnjaka ističe nedostatke ruske odbrambene industrije.

Treće, napad potkopava politiku samoodvraćanja Zapada. Predsjednik Vladimir Putin više puta je upozorio Zapad da ne prelazi “crvene linije”, naglašavajući da bi to izazvalo “asimetričan, brz i oštar” odgovor. Popis ukrajinskih “prekršaja” postao je dug i uključuje: uništenje Crnomorske flote; napade na Krim; uništavanje strateških bombardera, radara za rano upozoravanje i komandnih i kontrolnih čvorišta; udare na odbrambenu industrijsku bazu, skladišta goriva i municiju duboko u Rusiji i još više. Napad na Kursk najjasnije je kršenje ruske crvene linije do sada. Većina takozvanih “crvenih linija” već je prekršena bez izazivanja posljedica kojima je Kremlj prijetio.

Četvrto, ukrajinska ofanziva pokazuje ukrajinsku odlučnost i sposobnosti. Kijev je odavno shvatio da se ne može boriti pod ruskim uvjetima. Posljednjih deset godina težio je interoperabilnosti NATO-a, fokusirajući se na kvalitetu umjesto na kvantitetu. Invazija u Kursku rezultat je pažljivog planiranja i priprema. Iznenadni napad demonstrira ukrajinske vojne sposobnosti i služi kao podsjetnik na strateške greške NATO-a kada nije pozvao Ukrajinu da se pridruži Savezu.

Peto, pomaže u jačanju podrške Zapada. Uspjeh rađa uspjeh. Nakon mjeseci upornog i sporog ruskog napredovanja, što je pokrenulo i pozive na pregovore i kompromis, kao i pitanja o zaslugama kontinuirane potpore Zapada, ofanziva na Kursk pomaže ‘oživljavanju’ međunarodnih partnera Ukrajine. Ima isti učinak kao ukrajinska demonstracija hrabrosti tokom prvih dana rata punog obima, kao što je preusmjeravanje ruskih snaga iz Harkiva i Hersonske oblasti, i ne manje važno, uništenje više od trećine ruske flote u Crnom moru.

Šesto, uz sve ostale vojne uspjehe, upad u Kursk pomaže motivirati Ukrajince, Amerikance i Evropljane podjednako. To bi moglo pomoći u preokretu pada javne podrške Ukrajini. Međutim, to također potkopava rusku sliku o sebi i samopouzdanje. Ne manje važno, potkopava režim u Kremlju.

Na kraju, upad je prije svega odskočna daska u nastojanju Ukrajine da porazi Rusiju na frontu. Povećao je aktivnu crtu fronta za više od 500 km, prisiljavajući Rusiju da rastegne svoje trupe u vrijeme kada Ukrajina sve više uvodi novu tehnologiju na front, povećavajući ruske gubitke u ljudstvu i opremi.

• Ne tako davno Rusija i Zapad su dogovorili razmjenu zarobljenika. Neki smatraju da je ovo pogrešan potez Zapada jer Rusiji daje zeleno svjetlo za hapšenja zapadnih građana i njihovu “razmjenu” za Ruse (špijune, napadače…). Šta vi mislite o tome?

– Smatram da je razmjena zarobljenika ključna. Prvi je prioritet svake suverene i nezavisne države vratiti svoje građane kući. Nije bilo razlike između razmjene zarobljenika između Rusije i Zapada i redovne razmjene ratnih zarobljenika između Rusije i Ukrajine. Ako ništa drugo, služi kao podsjetnik da je Zapad izložen ruskom hibridnom ratu.

• Postoje i druga moguća žarišta za dodatne konfrontacije Rusije i Zapada poput Baltika, Moldavije, Gruzije… Kako vidite situaciju na tim područjima?

– Dugo sam tvrdio da je izraz “Rusko-ukrajinski rat” vrlo pogrešan. Kako se to može nazvati “ratom Rusije i Ukrajine” kada ujedinjuje autokratije i demokratije širom svijeta u dvije različite, suprotstavljene koalicije; ne poznaje granice i ima dalekosežne globalne reperkusije.

Rusija je definirala Zapad – a ne Ukrajinu – kao svog neprijatelja; Rusija izričito navodi da se radi o “oružanom sukobu s kolektivnim Zapadom”; Parlament EU je zaključio da Rusija vodi hibridni rat protiv EU i njenih država članica zbog ruskih terorističkih akata; sabotaža, paljevina; mogući napadi na podvodne kablove i cjevovode, atentati na visokom nivou, nesmrtonosne energetske ili zvučne napade na američko osoblje; pokušaji prekrajanja pomorskih granica; operacije utjecaja; miješanje u izbore i referendume; povrede morskog i zračnog prostora država članica NATO-a…

Rusija tvrdi da ima sferu utjecaja na Istočnu Evropu, a komandant Centralnog vojnog okruga Rusije naglašava da je Ukrajina samo odskočna daska i da Rusija mora napasti Istočnu Europu. Evropski šefovi država, ministri i načelnici odbrane tvrde da se Rusija neće zaustaviti na zapadnim granicama Ukrajine i upozoravaju na sve veći rizik od vojnog sukoba između NATO-a i Rusije za dvije do pet godina, ističući da je „kontinent ušao u ‘predratno doba’ prvi put nakon Drugog svjetskog rata”.

Bilo bi puno prikladnije nazvati ga “Rusko-europski rat”. Ruska agresija utječe na cijelu Evropu, dok njen zahtjev za sferom utjecaja obuhvaća sve ono što je nekada bilo dio bliskog inozemstva ili područje odgovornosti Sovjetskog Saveza. Zato je rat u Ukrajini ključan za sigurnost i stabilnost svih nas. Posljedice ruske pobjede bile bi razorne i za Evropu i za SAD. Važno je podržati Ukrajinu kao i odbraniti nas od tekućih ruskih nastojanja da potkopa sve evropske demokracije. Očiti uspjeh Kremlja u Gruziji, Mađarskoj i Slovačkoj, kao i uspon desničarskih političkih snaga širom Evrope naglašavaju važnost suprotstavljanja ruskom hibridnom ratu.

• Također, puno se govori o ruskom utjecaju i miješanju u balkanske politike… Može li ovaj dio Europe izbjeći ruski utjecaj i biti dio EU, NATO-a…?

– Zbog historijskih veza, veza s Ruskom pravoslavnom crkvom, a dijelom i nesvrstanosti, Balkan je izloženiji operacijama ruskog utjecaja od većine Evrope. Hibridni rat koji je u toku protiv EU i njenih država članica – od kojih su većina također članice NATO-a – pokazuje da niko nije izoliran od ruskog hibridnog rata.

Veliki dio rata odvija se u kognitivnom prostoru, manipuliranjem javnošću, kao i ključnim donositeljima politika i odluka kako bi donosili odluke koje služe ruskim interesima. Ruska taktika refleksne kontrole istražuje i pojačava postojeće ranjivosti (npr. nedostatak povjerenja u institucije, historijske pritužbe i nepravdu…) kako bi potkopala nezavisne zemlje.

U interesu je i EU-a, NATO-a i balkanskih država suprotstaviti se ruskom hibridnom ratu.

• Bit ćete gost u Sarajevu na Sarajevskoj sigurnosnoj konferenciji. Može li ova konferencija donijeti više uvida u balkanske (bosanske) sigurnosne probleme, te ponuditi moguća rješenja?

– Ovo će biti moje prvo učešće na Sarajevskoj sigurnosnoj konferenciji i jako se veselim tom iskustvu. Vjerujem da se Balkan suočava s istim sigurnosnim izazovima kao Ukrajina, EU i NATO. Nadam se da će konferencija pomoći da produbim moje razumijevanje naših zajedničkih sigurnosnih izazova, uključujući ruski hibridni rat i balkanske lekcije naučene iz suprotstavljanja njemu.

Iako vjerujem da će Balkan ponuditi jedinstveni uvid, nadam se da ću pridonijeti raspravama svojim znanjem i iskustvom iz Ukrajine i NATO-a.