Pola stoljeća Muzeja ‘Rodna kuća Ive Andrića’

Grad Travnik, zahvaljujući nobelovcu Ivi Andriću, ucrtan je u svjetsku književnu mapu. Rodnu kuća ovog velikog pisca, važan kulturni i turistički brend Bosne i Hercegovine, svake godine posjećuju gosti iz svih dijelova svijeta.

Memorijalni muzej ‘Rodna kuća Ive Andrića’, otvoren 30. augusta 1974. godine kao depandans Zavičajnog muzeja Travnik, obilježava 50 godina postojanja.

Muzej je najbolje mjesto za razumijevanje i istraživanje života i književnog stvaralaštva ovog nobelovca.

Svjetski, a naš

“Ivo Andrić je svjetski klasični pisac porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Pisao je o Bosni najviše. Ako pogledate sve njegove prozne i druge knjige, vidjećete da je neizostavna tema Bosna, Bosna iz prošlosti, iz osmanskog, austro-ugarskog i nekoh drugih perioda. Sam je govorio kako je uvijek ostao vezan za Bosnu, prije svega u duhovnom pogledu, bez obzira gdje je živio u tom trenutku”, kaže Enes Škrgo, kustos Memorijalnog muzeja Rodna kuća Ive Andrića.

“Ako sad pokušamo da razuvidimo stanje u Bosni i Hercegovini, njenog odnosa prema tom zasigurno najslavnijem književniku koji se rodio i pisao u ovoj zemlji, onda vidimo da nije na nivou nekih zemalja i gradova koji su sa svojim velikim piscima učinili ono što se najviše moglo učiniti u društvenom tretmanu takvih umjetnika.”

Ako poredimo Williama Shakespearea i njegov rodni grad Stratford-upon-Avon, Dablin i Jamesa Joycea, ali i neke druge gradove koji su odali počast istaknutim piscima koji su u njima rođeni, sa Andrićem i Bosnom i Hercegovinom, navodi Škrgo, vidi se “da to nije ni izbliza kako bi ova zemlja trebala da se oduži svom najslavnijem piscu”.

Prema riječima kustosa Škrge, u Travniku se dosta radi [na očivanju sjećanja na Andrića], ali to nije dovoljno. Mnogo je stvari koje bi se još mogle i trebale uraditi u svrhu popularizacije Andrićeve književnosti.

“Veliki gradovi koje sam spominjao nisu od tih umjetnika, od svojih pisaca napravili estradne figure, nisu to trivijalizirali. Kad pogledmao Višegrad, vidimo da se u tom gradu tako nešto događa sa Andrićgradom i nekim drugim stvarima. Ako pak gledamo Sarajevo, grad u kojem je Andrić proveo svoju mladost, u kojem je bilo smješteno najviše radnji  Andrićevih djela, osim jedne biste, tamo nema niti jednog drugog javnog spomena o Ivi Andriću, kao nobelovcu, kao književniku koji je pisao najljepše literarne tekstove o tom gradu”, kaže Škrgo. “Neka ovo bude poziv da se učini nešto, da vrate tog pisca u društvenu zbilju, tamo gdje on zaista pripada”, dodao je.

‘Kulturni turizam’

Historičar Dženan Dautović kaže da je za Travnik, kao jedan od bosanskohercegovačkih gradova koji imaju bogatu historiju, važno da se vodi računa i u segmentu kulturne baštine.

“Djelo Ive Andrića ‘Travnička hronika’ je ono što je pronijelo znanje o našem gradu diljem Evrope pa i svijeta. Većina ljudi van Bosne i Hercegovine o Travniku znaju upravo preko Andrićevog djela. Zato i dolaze u naš grad na neku vrstu kulturnog turizma. Činjenica s kojom se možemo ponositi jeste da je jedan nobelovac rođen u Travniku”, kaže Dautović.

Miroljub Mijatović, direktor Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, kaže da je ova teatarska kuća inscenirala četiri romana Ive Andrića.

“Smatramo ga značajnim za kompletno bosanskohercegovačko dramsko stvaralaštvo jer je u onome što je stvarao doticao suštinu bosanskohercegovačkog bića, jasno i decidno potanko zadirući u sve ono što smo mi i što smo bili”, navodi Mijatović.

Rodna kuća Ive Andrića obnovljena je zahvaljujući finansijskom ulaganju Snježane Koepruner. Jedne od najpoznatijih poduzetnica iz regije rođena je u Zadru, karijeru je gradila u Njemačkoj, a prije dvije decenije doselila se u Travnik.

“Koepruner je najbolji primjer osobe koja je svoje biće i svoje srce vezala za ovaj grad i učinila mnogo konkretnih stvari za njegov boljitak, prije svega govorim o kulturi Travnika i Bosne i Hercegovine, o svim investicijama koje su donijele novu dimenziju u radu ovog muzeja. Zahvaljujući i njoj, intenziviralo se ono što smo radili kao muzej, govorim o kulturnim programima, dobili smo novi kvalitet. O tome na simboličan način svjedoči skulptura Vezirov slon ispred objekta koju je radio akademski kipar Dejan Pranjković koja izaziva pažnju posjetilaca. Misija je da se od ove rodne kuće nobelovca napravi živa kuća kulture”, zaključuje Škrgo.

Ivo Andrić nikad nije posjetio svoju rodnu kuću. Kada je Memorijalni muzej otvoren, već je bio bolestan i ljekari su mu savjetovali da ne putuje.

Andrićeva posvećenost kulturi može se vidjeti i kroz donaciju koju je uručio nakon dobitka Nobelove nagrade 1961. Andrić je bibliotekama u Bosni i Hercegovini poklonio gotovo milion američkih dolara, čime je omogućio razvoj kulturnih i obrazovnih institucija u svojoj domovini. U iste svrhe poklonio je novčane iznose i jugoslovenskih nagrada – “Nagrade Avnoja” i “Nagrade 27 juli”.

Fatima Maslić, direktorica Zavičajnog muzeja Travnik, pojašnjava da će jubilej Rodne kuće Ive Andrića biti obilježen svečanom akademijom i scenskim kolažem o nobelovcu Ivi Andriću “Sve moje je iz Bosne!” koju izvodi akademski glumac Matej Baškarad. Uz inserte iz dokumentarno-igranih filmova nastalih u muzejskoj produkciji, u različitim scenskim kostimima interpretira fragmente književnih djela koje je Ivo Andrić posvetio Bosni i Hercegovini u kojima se formirao kao umjetnik – Travnička hronika, Staze, Jedan pogled na Sarajevo, Čaša…

Ženski likovi u Andrićevim djelima

“U kazališnim krugovima dominira uvjerenje da su prozna djela Ive Andrića nepodesna i teška za dramatizaciju i scensku izvedbu, što ja u svojoj glumačkoj praksi nisam imao kao poteškoću, budući da sam igrao Ivu Andrića u različitim predstavama, te na glumački način interpretirao fragmente njegovih književnih tekstova u scenskom kolažu ‘Sve moje je iz Bosne!’, kaže Matej Baškarad.

“Sudjelovati u produkcijama s temom života i spisateljske karijere nobelovca za mene je umjetnički izazov, poglavito zbog toga što su te predstave i performansi nastali u Andrićevom rodnom gradu, što predstavlja dodatnu motivaciju i vlastiti doprinos javnoj manifestaciji kulture sjećanju na ovog pisca”.

Herceg Novi u Crnoj Gori čuva jedini dom koji je sagradio nobelovac Ivo Andrić. U njemu je 29. augusta održano predavanje Merime Handanović o ženskim likovima u Andrićevom književnom opusu. Donijela je zanimljiva komparativistička zapažanja koja su dijelom nastala i kao rezultat istraživanja za njenu doktorsku disertaciju.

“Izuzetna je čast kad mladog naučnika i istraživača pozovu u Kuću nobelovca Ive Andrića da pred publikom Herceg Novog održi predavanje o odabranim ženskim likovima Andrićevog stvaralaštva. Posebno je značajno jer je kuća u Herceg Novom i na svojstven način kuća ljubavi u kojoj je Ivo boravio sa svojom Milicom (Babić; op.a.) i u koju nikada više nije došao nakon njene smrti. Upravo zbog toga je važno i zanimljivo u tom prostoru govoriti o Andrićevim ženskim likovima”, kaže Handanović.