‘Pretučen, svučen, korišten kao živi štit’: Ispovijest stanovnika Gaze

Lica prekrivenog krvlju i s natečenim očima, Ramadan Shamlakh došao je u bolnicu nakon što ga je prolaznik pronašao dok se pokušavao kretati prema jugu sa sjevera Gaze.

Ovaj 21-godišnjak kaže da su ga tukli, svukli i koristili kao živi štit, što je ratni zločin.

Izraelski vojnici su upali u njegov porodični dom u naselju Zeitoun u gradu Gazi u utorak ujutro.

Njegova priča i njegov očajnički bijeg pješice prema jugu desili su se kada je izraelska vojska obnovila kopnene vojne operacije u naselju na istoku grada Gaze, nagnavši stanovnike ponovno u bijeg prema bolnici Al-Shifa na zapadu grada.

Shamlakh je bio u svojoj kući s majkom, ranjenim bratom i četiri sestre, kada su ih sve iznenadili tenkovi koji su ih okružili.

“Bilo je oko 6:30 kada su izraelski vojnici raznijeli zid naše kuće i otvorili vatru na nas.”

„Vojnici su brutalno napali mene i mog brata, koji je ranjen u stopalo u ratu 2014, i pretukli nas“, ispričao je Shamlakh.

“Govorili smo im da smo civili i da nismo krivi, ali bez uspjeha”, ispričao je Shamlakh Al Jazeeri, dok je bio na liječenju u bolnici Al-Aqsa u Deir-el-Balahu u centru Pojasa Gaze.

Kazao je da su vojnici vrijeđali njegovu majku i sestre “bestidnim riječima” i “natjerali ih da skinu marame”. Kada je ljutiti Shamlakh rekao sestrama i majci da ne slušaju vojnike, pretukli su ga.

“Potom su vojnici zadržali moju majku, sestre i ranjenog brata i odveli ih u nepoznatom smjeru. Zatim su uzeli mene, stavili mi lisice i prisilili me da hodam ispred njih dok su se penjali stepenicama kako bi pretražili gornje spratove.”

Ono što je uslijedilo, prema Shamlakovim riječima, bio je ratni zločin prema Protokolu 1 Ženevske konvencije. Vojnici su ga koristili kao “živi štit” dok su ulazili u stanove na pet gornjih spratova. “Ja sam im otvarao vrata, a oni su silovito pucali.”

“Kada smo došli do posljednjeg sprata, vojnici su me tukli kao ludi, udarajući me svojim teškim čizmama po licu, stomaku, očima”, priča on. “Bilo ih je petnaestak i smjenivali su se udarajući me čizmama po licu.”

Vrištao je, upozoravao ih da bi mogao izgubiti vid – ali oni su ga nastavili udarati nogama i gaziti. Vojnici su ispitivali Shamlakha o Hamasovim tunelima i tome gdje je bio 7. oktobra i je li učestvovao u napadima tog dana.

“U više navrata sam ponavljao da sam civil i da nemam veze s Hamasom, ali nisu mi vjerovali i nastavili su me tući.”

Jedan vojnik, prisjeća se Shamlakh, “me udarao nogom u glavu kad god bih je podigao. Drugi je zgrabio nož i počeo me rezati po prstima dok sam vrištao.”

Nakon što su ga mučili i ispitivali, vojnici su naredili Shamlakhu da skine odjeću, ostane u donjem vešu i da ide na jug. “Teško sam hodao, krvario sam i lice mi je bilo krvavo. Bilo mi je hladno i nekontrolisano sam se tresao.”

“Išao sam pješice neko vrijeme i spazio tenkove na ulici, pa sam podigao ruke u znak predaje. Jedan od tenkova uperio je top u mene. Izraelska patrola me zaustavila, neko vrijeme ispitivala, a potom pustila.”

Shamlakh je nastavio hodati još nekih dva i po sata dok nije stigao na izraelski punkt.

“Na punktu su me zaustavili izraelski vojnici i pitali me ko sam. Ispitivali su me o povredama”, prisjeća se Shamlakh. “Iako sam im objasnio da mi je vojska nanijela povrede, nisu mi vjerovali.”

Vojnici su zadržali Shamlakha gotovo sat vremena, stajao je na hladnoći s krvlju koja mu se slijevala niz lice, a onda su ga pustili da prođe.

“Oko mene su bili leševi pasa, a na njima su se skupljale muhe u velikom broju. Muhe su dolazile i na moje lice i rane.”

Nedugo nakon što je Shamlakh prešao punkt, sreo je neke prolaznike koji su mu pomogli, dali mu odjeću i pozvali hitnu koja ga je odvezla u bolnicu Al-Aqsa.

“Prolaznici su mi pomogli da dođem ovdje”, kaže on. “Brinem se za porodicu na istoku Gaze.”

“Ne znam ništa o njima, jesu li živi ili ne.”