Ljudi koji su se nadali da će kupiti osnovne potrepštine, poput hrane i tople odjeće, tokom pauze u izraelskom bombardiranju bili su frustrirani zbog poskupljenja.
Cijeli Sadržaj
Dobrovoljci se suočavaju s iscrpljujućim radnim vremenom, manjkom medicinske opreme i kolapsom zdravstvenog sistema u Pojasu Gaze.
Život u Gazi uvijek je bio izazovan, ali smo nastojali živjeti, sanjati i napredovati. No, sada nam se i nada čini kao luksuz.
Ahmad Shabat je ostao bez nogu usred izraelskog zračnog napada na područje ispred škole Ujedinjenih nacija u izbjegličkom kampu Nuseirat, u kojem je ubijen njegov daidža.
Svi u Gazi su u istoj, teškoj situaciji, bez obzira na profesiju; bilo da su ljekari, novinari, bolničari ili zaposlenici nevladinih organizacija, svi su napadnuti.
Supruga Waela Dahdouha, djeca, unuk, nećak, nećakinja i drugi članovi porodice ubijeni su u zračnom napadu u centralnoj Gazi.
Svaki dan u Gazi, dvije najveće nade su ostati živ i ne primiti vijest o još jednom bolnom gubitku, baš kao u riječima palestinskog pjesnika Mahmuda Darwisha: ‘Smrt ne boli mrtve, boli samo žive’.
Kažu da je dobra vijest kada vijesti nema, ali za ljude u Gazi, jedna vijest može značiti kraj.
Fotoalbumi, hrana za bebu, igračke i odjeća – to je sve što smo uspjeli ponijeti sa sobom dok smo napuštali Gaza City nakon naredbe Izraela o evakuaciji, piše autorica.
Rano jutros, detonacija je izbila prozore, a ja sam svojim tijelom zaštitila svoju bebu shvatajući da u Gazi ne postoji sigurno mjesto.
