Milanović, političar koji je uspio spojiti lijevu i desnu Hrvatsku

U proces prikupljanja potrebnih potpisa građana za kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske krenulo je 15-ak kandidata da bi u konačnici, prema službenim podacima Državnog izbornog povjerenstva (DIP), njih osam prikupilo potrebne potpise i tako službeno ušlo u predsjedničku utrku.

Prvi među kandidatima prikupljene potpise u DIP predao je aktualni predsjednik Zoran Milanović želeći i na taj način svojim suparnicima pokazati kakve su mu ambicije te da i u narednih pet godina sebe vidi na Pantovčaku.

A prije pet godina, u predsjedničku kandidaturu u zimu 2019. godine, ušao je s iskustvom predsjednika Vlade od 2011. do 2016. godine, a onda i kao poduzetnik. Kada je riječ o njegovom premijerskom mandatu, njegovi pobornici znali su reći će da je Vladu predvodio u vrijeme ekonomske krize, da je učinjeno koliko se moglo, ali i da je donio nekoliko reformskih i liberalnih zakona. Oni koji su kritizirali njegov mandat redovito ističu kako je Milanović bio jedan od hrvatskih premijera s najlošijim rezultatima koje je ostvario.

Kako god, on je u predsjedničku kampanju ušao kao jedan od tri glavna favorita uz tada aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović i nadolazeću političku zvijezdu Miroslava Škoru. Građani su na izborima odlučili da u drugi krug idu Grabar Kitarović i Milanović gdje je Milanović ostvario uvjerljivu pobjedu. On je u drugom krugu osvojio 52,67 posto glasova (1.034.389 glasova) ili 105.000 više od Grabar Kitarović koja je dobila podršku 47,33 posto građana (929.488 glasova).

U te izbore Milanović je ušao sa sloganom „Predsjednik s karakterom“ i pokazao se kao nadmoćan u svim sučeljavanjima. Dominirao je i u svojim porukama građanima pri čemu se ključnim pokazala njegova elokventnost i premijersko iskustvo. S druge strane, kao ključne razloge poraza Grabar Kitarović isticalo se to da se posljednjih mjeseci pomalo izgubila, pa se tako i danas priča o 8.000 eura plaće u Hrvatskoj o kojoj je govorila.

Pet godina kasnije Milanović u predsjedničku kampanju ulazi sa sloganom „Predsjednika za predsjednika“ pri čemu ga se smatra najvećim favoritom izbora. U prilog mu trenutno idu i svi rezultati istraživanja javnosti prema kojima je izgledni novi/stari predsjednik.

Podsjećanje na sjajan govor

Poslije uvjerljive pobjede u drugom krugu Milanović se obratio svim građanima zahvaljujući svima na podršci, kako onima koji su glasali za njega tako i onima koji su glasali protiv njega. Ostalo je zapamćeno kako je prilikom svog govora zaustavio zvižduke okupljenih koji su uslijedili nakon što je spomenuto ime Kolinde Grabar Kitarović te poručio kako u njegovom mandatu neće biti spletki niti tajnih poslova.

„Bio sam premijer i to mi je bio teret. Borio sam se za istinu, iako je ona često bila u oku promatrača. Znam da puno njih nisam po volji, ali s tim moramo živjeti. Ostat ću isti kao što sam bio i u kampanji i nadam se da neću iznevjeriti povjerenje birača. Ovih četiri milijuna što nas ima traži svoje mjesto pod suncem i mjesto u Europi. To trenutno ne ide onako kako smo očekivali, ali nade ima. Nemam iluzija za velevlast, znam što predsjednik može, a što ne smije. Neće biti spletki, neće biti tajnih poslova. Sve stranke za mene će na formalnoj razini biti iste. Mi smo parlamentarna demokracija. To možda nije savršeno, ali boljeg nema”, kazao je Milanović tada.

Rekao je i nikada nije bio čovjek od velikih i nerealnih obećanja te poručio da neće dijeliti hrvatske građane.

“Neke stvari se možda ne trebaju reći ili se trebaju reći drugačije. Ponekad sam znao napraviti ljudima moralnu štetu, a da toga nisam bio svjestan. Neka znaju da to nikada nije bilo namjerno. Ja sam sretan čovjek”, rekao je Milanović.

Tvrda kohabitacija

Međutim, već od prvoga dana otkako je izabran za predsjednika Hrvatske uslijedili su i njegovi sukobi s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem koji je odmah najavio tvrdu kohabitaciju. To se i pokazalo točnim te ta tvrda kohabitacija traje i danas tako da se građani već gotovo pet godina „zabavljaju“ njihovim međusobnim prozivanjem, vrijeđanjem, podmetanjima i sličnim stvarima koje ne služe na čast dvojici najmoćnijih političara u državi.

Već i sama inauguracija Milanovića izazvala je niz reakcija i to prije svega radi izvedbe hrvatske himne u interpretaciji Josipe Lisac. Nastavio je tako raditi i dalje tako da je gotovo svaki njegov istup u javnosti izazivao brojne reakcije. Tako je u travnju 2020. godine za HOS-ovu ploču s natpisom Za dom – spremni, koja je iz Jasenovca premještena nedaleko u Novsku, rekao kako to treba maknuti, baciti negdje i da to nema veze s Domovinskim ratom.

“Onaj tko misli da se u Domovinskom ratu pod ‘ZDS’ borio samo za Hrvatsku, mora znati da se borio i za NDH te pod potpuno krivim geslom. Republika Hrvatske je priznata u siječnju 1992. Tad je počela ta serija priznanja. Mi smo i u socijalizmu imali najveći broj državnih atributa”, rekao je tada Milanović.

Ministri na udaru

Bio je to njegov nastavak sukoba s dobrim dijelom branitelja koji su ga, i dok je bio premijer, smatrali neprijateljem radi nekih njegovih izjava i postupaka. Međutim, onda se dogodilo nešto što se smatralo do tada nemogućim. Milanović je postao političar kojeg podržava dobar dio branitelja za razliku od premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića. U isto vrijeme Milanovića i dalje podržava SDP, kao i niz drugih lijevih i liberalnih stranaka tako da će se u budućnosti vjerojatno istraživati kako je uspio spojiti lijevu i desnu Hrvatsku.

U isto vrijeme Milanović je nastavio svoje sukobe s Plenkovićem, ali ne samo s njim nego i ministrima u njegovom kabinetu. Koristio je svaku priliku da ih prozove i ukaže na neke njihove greške ili krive izjave. Pri tome je najviše prozivki, vjerojatno i radi činjenice što je njihov rad zbog ovlasti međusobno prepleten, pretrpio bivši ministar obrane Mario Banožić. Tako je Milanović Banožića nazivao „malim Banetom“, opuškom, ponavljačem, notornim lažljivcem koji ne poznaje i ne poštuje hrvatske zakone, kao i dokazanim zlostavljačem hrvatskih časnika i vojnika. Kazao je za Banožića da je bio „neuspješan ministar državne imovine prije nego što ga je, na lovačkom sijelu u spačvanskoj šumi [nedaleko Vinkovaca], dopala dužnost ministra obrane“. Između ostalog poručio je Banožiću da mu je dopis neinteligentan, da je “svima poznato da se ministar osobno bavio kupovinom ukrasa i jastuka za državni stan koji je uzeo na korištenje mimo pravila”… Trudio se Banožić da odgovori Milanoviću, ali je sve to djelovalo nekako neuvjerljivo.

Na meti Milanovića bili su i ministri Gordan Grlić Radman, Oleg Butković, Damir Habijan, a u posljednje vrijeme i Ivan Anušić s kojim se u početku slagao. Milanović nije štedio ni predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, kao niti glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića. Prozivao je i predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca i druge. Sve to rezultirao je činjenicom da se u vrijeme kada se SDP suočava s nizom problema upravo Milanovića gleda kao najvećom oporbom neprikosnovenom HDZ-u.

Kandidat za premijera

U travnju ove godine, pred parlamentarne izbore, tadašnji predsjednik SDP-a Peđa Grbin predstavio je Milanovića kao stranačkog kandidata za predsjednika vlade. To je izazvalo niz burnih reakcija u javnosti poslije čega se oglasio i Ustavni sud, zabranivši Milanoviću da bude mandatar. Od tada Plenković svaku priliku koristi da Milanovića nazove kršiteljem Ustava i slično, dok u isto vrijeme Milanović nije štedio riječi za većinu sudaca Ustavnog suda.

Interesantna je i njegova vanjska politika u okviru koje je u više navrata prozivao EU, NATO, odnos prema Rusiji… U jednoj ili dvije rečenice, koje su mu u pravilu bile višak, prozivao je i susjede i to prije svih Bosnu i Hercegovinu, te Srbiju. Oštro se protivio slanju časnika i vojnika Hrvatske vojske u NSAT misiju NATO-a.

Možda i radi toga pred početak izborne kampanje za ove predsjedničke izbore Milanović se odlučio da šuti i u što većoj mjeri se suzdržava od bilo kakvih izjava. Zato su mu posebno zanimljivi i otrovno šaljivi kratki komentari na društvenim mrežama. Sve to daje rezultata te je Milanović i bez kampanje uvjerljivo prvi u svim istraživanjima javnosti pred predsjedničke izbore koji se održavaju 29. prosinca.