Stručnjaci za Al Jazeeru: Glavne implikacije događaja u Siriji na regiju

Tokom proteklih nekoliko dana, Sirija je svjedočila ubrzanim vojnim i političkim dešavanjima, koja bi mogla imati značajne posljedice na susjedne zemlje i regiju općenito. Ovi događaji možda donose brojne prilike i izazove, no analitičari smatraju da to nalaže preispitivanje postojećih regionalnih i međunarodnih političkih saveza i odnosa.

Kako će se promjene u Siriji odraziti na susjedne zemlje, konkretno Palestinu, Liban i Tursku, i koji su to potencijalni rizici, naročito u kontekstu izraelskih ambicija i pitanja sirijskih izbjeglica?

Izazovi i prilike

Palestinski novinar i kolumnista Nihad Abu Ghosh kaže da su sirijska dešavanja u biti pozitivna jer odražavaju volju sirijskog naroda za slobodom i dostojanstvom, te širom otvaraju vrata za izgradnju nove Sirije i okončanje decenija represije, zlostavljanja i građanskog rata.

Za Al Jazeeru je potvrdio da će tok događanja prvenstveno zavisiti od pristupa opozicionih snaga, te imaju li jasan i sveobuhvatan plan za budućnosti Sirije. Hoće li sačuvati svoje jedinstvo i oblikovati novi društveni ugovor koji garantira svim sirijskim skupinama i zajednicama da žive zajedno unutar sistema koji štiti prava građana?

Dodao je da bi se na tome trebalo raditi bez obzira na njihove društvene, vjerske i etničke različitosti, što bi omogućilo Siriji da vrati svoju nacionalnu ulogu u svom arapskom i regionalnom okruženju.

Govoreći o izazovima i prilikama za Siriju, Suleiman Bisharat, pisac i stručnjak za izraelska pitanja, kaže da u ključne izazove spada sposobnost ponovne izgradnje sveobuhvatnog i uravnoteženog političkog sistema u kojem će svi sudjelovati. To je najveći i najteži izazov, i to neće biti jednostavno postići. Prema njegovom mišljenju, pojedine vanjske sile, poput Izraela i Sjedinjenih Američkih Država, pokušavaju jačati sektaške i etničke podjele.

Palestinsko pitanje

Što se tiče palestinskog pitanja, Bisharat ističe da se događaji u Siriji ne trebaju posmatrati odvojeno od onoga što se dogodilo u Libanu, od sporazuma između Hezbollaha i Izraela, slabljenja položaja ove stranke, smanjenja iranskog utjecaja, a možda čak i izraelske i američke dominacije nad regijom.

Stručnjak za izraelska pitanja smatra da je najveći izazov s kojim se suočava palestinsko pitanje taj da će biti prepušteno samo sebi u suočavanju s izraelsko-američkom politikom. Predviđa da će postojati vizija u kojoj će se stavovi novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa poklapati sa stavovima vjerskih cionista u Izraelu, što bi moglo otvoriti put za nametanje mnogih izraelskih politika, uključujući aneksiju Zapadne obale i drugo.

Pozitivna stvar koju Bisharat vidi u svemu ovome jeste da ova teška faza doprinosi ponovnoj formulaciji koncepta palestinskog pitanja, ”jer nas je naučila da bilo kakav period slabosti ne znači trenutak poraza, nego ponovnog oblikovanja kako bi se krenulo naprijed.”

Uloga Turske

Što se tiče Turske, ubrzani događaji u Siriji naišli su na pozitivne reakcije Turske, s obzirom na to da je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan izjavio u utorak da njegova zemlja ne može dopustiti ponovnu podjelu Sirije nakon pada režima Bashara al-Assada.

Erdogan je u svom govoru u glavnom gradu Ankari, tokom proširene sjednice predsjednika ogranaka Stranke pravde i razvoja u turskim provincijama, dodao da Ankara neće dopustiti ponovnu podjelu Sirije, niti će pristati da ta zemlja još jednom postane bojno polje. Naglasio je da će “svaki napad na stabilnost nove sirijske uprave i teritorijalni integritet njene države naići na naš i na odgovor sirijskog naroda.”

Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan izjavio je na konferenciji za novinare na marginama Foruma u Dohi u Kataru: ”Sirija je postala slobodna zemlja, a njen narod pun nade. Sirijci sada ne mogu biti prepušteni sami sebi. I dalje im je potrebna podrška preko međunarodnih kanala. Turska će stati uz Siriju kako bi zaštitila svoj suverenitet.”

S tim u vezi, Bisharat kaže da će Turska biti najveći dobitnik kada je riječ o sirijskim izbjeglicama, koje su predstavljale jedno od najvećih opterećenja za turski politički, društveni i ekonomski sistem. Turska bi u ovoj promjeni mogla vidjeti ključnu priliku za povratak sirijskih izbjeglica u svoju domovinu, čime bi se riješila jednog od svojih najvećih izazova.

Bisharat je dodao da Turska sebe smatra pokroviteljem oružanih snaga koje su donijele promjene u Siriji, što je već postalo tema u turskoj javnosti i medijima, gdje se to doživljava kao značajan uspjeh za državu. Prema njegovom mišljenju, ovakav razvoj događaja povećava izglede Ankare za jačanje postojećih i stvaranje novih regionalnih i međunarodnih saveza.

Izraelske ambicije

Odmah nakon što je proglašen uspjeh frakcija sirijske opozicije da svrgnu Assadov režim, izraelska vojska je požurila izvršiti kopnenu operaciju u Quneitri, zauzeti sirijski vrh planine Hermon i preuzeti kontrolu nad tampon zonom na liniji prekida vatre na Golanskoj visoravni, opravdavajući te akcije sigurnosnim i odbrambenim razlozima.

Novinar Abu Ghosh smatra da izraelske ambicije na sirijskim teritorijama nisu ograničene samo na okupirani Golan ili tampon zonu, već se protežu na cijelo područje okruga Quneitra, kao i na značajne dijelove okruga Daraa i periferije Damaska.

Abu Ghosh smatra da nije slučajnost što je Izrael požurio uništiti oružje i objekte sirijske vojske, te kako ne skriva želju da postane glavni akter u oblikovanju i određivanju budućnosti Sirije.

Kaže da je Izrael započeo ovu strategiju sa stajališta jednostranog pristupa različitim vjerskim i etničkim komponentama, posebno Druzima i Kurdima, u provedbi svog starog-novog projekta, a to je fragmentacija nacionalne države i podjela arapskog istoka na sukobljene sektaške i etničke entitete. Ovaj proces  nije ograničen samo na Siriju, već obuhvata Liban i Irak, tako da se susrećemo s druzskim, alevitskim, sunitskim, maronitskim, kurdskim i šiitskim entitetima.

S druge strane, Belal Shobaki, šef Odsjeka za političke nauke na Univerzitetu Hebron, kaže da je Izrael itekako svjestan da postoji stanje neizvjesnosti u pogledu budućnosti Sirije. Zato je, prema njegovim riječima, započeo hitnu vojnu i medijsku akciju kako bi utjecao na novu Siriju da zauzme stav koji će omogućiti Izraelu da uspostavi realnost koja odgovara njegovim interesima u ovom trenutku.

Za Al Jazeeru dodaje da su izraelske vojne aktivnosti jednim dijelom povezane s pitanjem sigurnosti, pogotovo zbog zabrinutosti da bi nove strane mogle preuzeti kontrolu nad vojnim kapacitetima bivšeg režima.

Američki utjecaj

Američki utjecaj u regiji i dalje ostaje jedan od glavnih faktora koji oblikuje regionalnu situaciju, iako su se njegov oblik i priroda mijenjali tokom vremena,  smatra politički istraživač Imad Abu Awad. Dodaje da je prije 25-30 godina ovaj utjecaj u velikoj mjeri bio temeljen na mekoj politici, kroz snažne odnose s mnogim režimima u regiji.

Abu Awad dodaje za Al Jazeeru da je s Trumpovim dolaskom na vlast ova politika zamijenjena prijetnjama, kroz politiku “štapa”. SAD se usredotočio na zaštitu režima u zamjenu za lojalnost. Međutim, dominacija i kontrola koju je SAD uživao oslabila je u korist drugih međunarodnih igrača poput Rusije i Kine, koji su se počeli predstavljati kao alternative u izgradnji odnosa, prema njegovom mišljenju.

Abu Awad svoje mišljenje potkrepljuje time da su se počeli pojavljivati novi regionalni projekti, poput turskog i iranskog projekta, kao i inicijative iz istočne Azije, koje predstavljaju novi izazov za američki utjecaj u regiji. Također, američka strategija smanjenja vojne prisutnosti u nekim područjima značajno se odrazila i na njen utjecaj.