Civilna uprava, oružje kojim Izrael kontrolira živote Palestinaca

Piše: Aziza Nofal

Palestinac Fawzi al-Asaad morao se pretvarati da je bolestan i otići u bolnicu Rafidia u gradu Nablusu, na Zapadnoj obali, 1984. godine, kao izgovor da izostane sa svečanosti organizirane u školi koju je vodio. Tom događaju su prisustvovale i vođe okupatorskih oficira iz izraelske civilne uprave, što ga je navelo na ovakav korak.

Izraelski vojni guverner odlučio je otpustiti Al-Asaada s posla i zabraniti mu rad u svim privatnim školama nakon što se usprotivio planu izraelske Seoske lige, koja je uspostavljena u njegovom selu Asira Ash-Shamaliya, odbijajući da sarađuje s njima.

Nije to bila jedina kazna za Fawzija al-Asaada, budući da su ga okupatori godinama progonili i branili mu da putuje, dok je izdavanje lične karte njegovoj djeci odgađano godinama.

Ucjene umjesto usluga

Svaki Palestinac koji odbija saradnju s okupacijom i njenim institucijama plaća ovako visoku cijenu, jer Izrael kontrolira sve aspekte palestinskog života. Pružanje svakodnevnih usluga koristi kao instrument za vršenje pritiska i ucjenjivanje svakoga ko mu se usprotivi ili pruži otpor.

Politički aktivista Omar Assaf govorio je za Al Jazeeru o toj teškoj fazi, koja počinje nakon što je Izrael okupirao preostale teritorije Palestine, tokom Šestodnevnog rata 1967, pa sve do 1995. godine kada su palestinske vlasti preuzele upravu.

Assaf se prisjeća da je, nakon vjenčanja, podnio zahtjev za priključenje fiksne telefonske linije. Bio je iznenađen kada mu je zahtjev odbijen “iz sigurnosnih razloga”, iako je glavna centrala u gradu Ramallahu bila nedaleko od njegove kuće.

Hapšen je 10 puta, u većini slučajeva administrativno, a 1992. godine je izdata odluka o njegovoj deportaciji u inostranstvo. Odluka o deportaciji je zamrznuta jer je postignut Sporazum iz Osla. Stavljen je na crnu listu i zabranjeno mu je putovanje na 32 godine, a sankcije su obuhvatile i njegovu porodicu.

Omar Assaf dodaje: “Svaki put kada sam izlazio iz zatvora i preuzimao svoju ličnu kartu, bila je označena pečatima. To je bio znak da sam gonjen od snaga sigurnosti. Njena boja je mijenjana kako bi se napravila razlika između zatvorenika i ostalih građana”. Kaže da se zbog toga susretao s brojnim problemima na vojnim punktovima ili u centrima u kojima se pružaju usluge građanima.

Vojna vlast

Nakon što je Izrael okupirao ostatak Palestine 1967. godine, nametnuo je vojnu vlast. Raspustio je sve odjele, institucije, općine, tijela i organizacije koje su bile zvanične ili su pripadale narodu, zabranjujući rad političkim strankama i izdajući zakone i vojna naređenja kako bi se nametnula politika svršenog čina.

Također, sve službene, obrazovne, poljoprivredne, trgovačke, industrijske, zdravstvene i administrativne institucije koje se tiču života Palestinaca povezane su sa oficirima za vezu iz Izraelske službe unutrašnje sigurnosti (Shin Bet) koji govore arapski jezik.

Palestinski istraživač usmene historije Hamza Aqrabawi objašnjava da su ovi oficiri započeli svoj rad provodeći analize ovih sektora, otpuštali su zaposlene u njima, imenovali druge, te komunicirali s lokalnim vođama “mukhtarima” i plemenskim vođama.

Dodao je da je okupacija bila prisutna u srcima palestinskih gradova i sela. “Obavještajni oficir bi nakon završetka ispitivanja mladića u kancelariji odlazio i sjeo u palestinske kafiće. U svakom gradu, sadašnjem sjedištu okruga, uspostavljen je štab za vojnog guvernera i brojni uredi za obrazovanje, zdravstvo i civilne poslove, na čijem čelu su bili obavještajni službenici. U njima su također radili izraelski i palestinski zaposlenici”.

Izrael je koristio sektor obrazovanja i zdravstva da izvrši pritisak na Palestince. Svaki učenik ili nastavnik koji je uhapšen, odmah biva izbačen i otpušten. Pored toga, zabranjivani su školski časovi na kojima se govorilo o palestinskom pitanju, iako se radilo po jordanskom nastavnom planu i programu.

Među primjerima ucjenjivanja Palestinaca je i putovanje u inostranstvo, jer su Palestinci putovali preko “izraelskih i jordanskih” prijelaza. Oni koji su imali jordanski pasoš putovali su uz posebne dozvole izdate od izraelskih vlasti, a oni koji nemaju pasoš morali su izvaditi putne isprave za osobe koje nemaju određeno državljanstvo i nemaju pasoš.

Aqrabawi kaže da su te dozvole bile na ograničeni period, a svako ko je prekoračio rok izgubio bi pravo na palestinski identitet i dobio zabranu povratka u Palestinu. Mnogi koji su studirali u inostranstvu izgubili su priliku da studiraju jer nisu mogli putovati.

Prijelomna tačka

Prema Aqrabawiju, sve ove mjere “provodile su se bez nailaženja na bilo kakvu organiziranu konfrontaciju Palestinaca, budući da su Palestinci prvih godina proživljavali šok zbog poraza. No prva prijelomna tačka je bila 1976. godine, kada su počele aktivnosti nacionalnog pokreta u inostranstvu. Tada je formirana prva nacionalna lista za općinske izbore”.

Rezultati ovih izbora, zločini okupacije, potpisivanje mirovnog sporazuma između Izraela i Egipta i zločini počinjeni u Libanu naveli su Palestince na konfrontaciju.

Izraelski odgovor ovom otporu bio je uspostavljanje Seoske lige, a ideja o tome je prvi put iznesena 1976. godine. Implementirana je kroz etape u različitim oblastima Zapadne obale.

Ideja je zasnovana na tome da se imenuju lokalne vođe u selima s deklariranim ciljem “rješavanja sporova i pružanja pomoći poljoprivrednicima da poboljšaju svoje ekonomske uvjete”. Međutim, stvarni cilj je bio “podržati kontrolu okupacije i stvoriti palestinsko vodstvo koje je podređeno Izraelu”.

Vođe Seoskih liga pokušali su da kontroliraju elemente palestinskog života, zahvaljujući podršci u novcu, oružju i privilegijama od okupacije. Međutim, naišli na veliko protivljenje Palestinaca, koji su patili zbog prakse koju su provodile ove lige, sve do njihovog raspuštanja 1984. godine.

Okupacija je, u to vrijeme, uspostavila civilnu upravu (oktobar 1981.) kroz dva odvojena upravna tijela, jedno za Pojas Gaze, a drugo za Zapadnu obalu.

Cilj ove uprave je “vođenje civilnih poslova u regionu radi dobrobiti stanovništva i u svrhu pružanja i upravljanja javnim uslugama, uzimajući u obzir potrebu da se osigura organizirana uprava i javni red u regionu”.

Civilna uprava je dobila sve civilne ovlasti izraelske vojske. Obuhvatala je tri ogranka, a zaposleni su bili vojni i civilni službenici. Na čelu uprave se nalazi koordinator vladinih aktivnosti na teritorijama, čiji ured pripada Ministarstvu odbrane, a direktno je pod ingerencijom ministra okupatorske vojske.

Awni Fares, istraživač savremene palestinske historije, objašnjava da je “svaki sektor vodio službenik koji je pod direktnom kontrolom čelnika civilne uprave. Svaki Palestinac koji je podnosio zahtjev za neku dozvolu ili zaposlenje bio je intervjuiran u sjedištu civilne uprave.”

“Bio je to proces kompletnog povezivanja svih sfera palestinskog života, kako bi se postigla politika pokoravanja i kontrole”, kazao je.

Povratak civilne uprave

Uspostavom Palestinske uprave, svi poslovi civilne uprave prebačeni su na ministarstva i tijela koje je Uprava osnovala. Plan je bio da se raspusti civilna uprava, ali se desilo samo to da je smanjen broj zaposlenih dok su pojedine ovlasti ostale u njenim rukama, poput registracija Palestinaca, izdavanje ličnih karata, vozačkih dozvola, izdavanje naređenja i vojnih saopćenja.

Prije nekoliko godina, ova uprava je počela novu kampanju zapošljavanja i vraćanja dodatnih ovlasti, što je istraživač izraelskih aktivnosti Adel Shadid povezao s “namjerama Izraela da pripoji Zapadnu obalu”.

“Možda su aktivnosti Koordinatora, šefa civilne uprave i direktni rad s Palestincima po pitanju izdavanja dozvola najbolji dokaz ponovnog vraćanja ove uprave. Tu je i direktna saradnja s lokalnim vijećima na nekim projektima za koje su potrebne izraelske dozvole, jer se nalaze u zoni C, koju Izrael kontrolira administrativno i sigurnosno, bez koordiniranja sa vlastima, kako je to predviđeno Sporazumom iz Osla”, kaže Shadid.

“Vraćanje uloge civilne uprave u skladu je sa uputama novog rukovodstva u Izraelu, koje nastoji anektirati naselja, okončati rješenje s dvije države i rekonstruirati ulogu palestinskih vlasti, u skladu sa svojom sigurnosnom vizijom”, zaključio je.