Rusko oružje apokalipse: Projektili za pogađanje bilo koje mete u SAD-u i Evropi

Kojim bi to projektilima Rusija mogla najviše prijetiti Zapadu u scenariju iz noćne more?

Britanski odbrambeni stručnjak, general Richard Barrons rekao je da Rusija ima i više nego dovoljno nuklearnih bojevih glava da uništi Washington, London ili Pariz (EPA)

Proporcionalno neuspjesima na ratištu i jačanju zapadne pomoći Kijevu, koji je Moskva prije početka invazije smatrala ne baš previše tvrdim orahom, Rusija je intenzivirala narativ o ruskom strateškom oružju.

Putin i njegovi zvaničnici sve češće su prijetili činjenicom da je Rusija ipak nuklearna sila, kao i upotrebom nuklearnog oružja u slučaju „prijetnje teritorijalnom integritetu Rusije“.

„Moram vas podsjetiti da naša zemlja ima mnoga sredstva uništenja. To nije blef“, kazao je Putin jednom prilikom.

Neki, poput bivšeg Putinovog savjetnik Sergeja Markova, spominjali su ciljanje Londona ako Velika Britanija nastavi biti „agresor“ na Rusiju, dok je jedan ruski državni kanal simulirao katastrofalni nuklearni napad Rusije na Evropu, uz opasku da u njemu „ne bi bilo preživjelih“. Pariz, Berlin, London bi, navedeno je, bili zbrisani za manje od 200 sekundi, projektilima Sarmat.

Prošle godine, britanski odbrambeni stručnjak, general Richard Barrons, rekao je da Rusija ima i više nego dovoljno nuklearnih bojevih glava da uništi Washington, London ili Pariz.

Koliko ih Rusija ima, niko sa Zapada ne može sa sigurnošću reći.

Prema Federaciji američkih naučnika, Rusija ima ukupno 5.977 nuklearnih bojevih glava, najviše na svijetu (SAD ima 5.428). Bilten atomskih naučnika, pak, tvrdi da ih Moskva posjeduje 4.447, s tim što ih je 1.588 postavljeno na balističke projektile i smješteno u baze u kojima su bombarderi.

No, ono što niko ne osporava je da Rusija ima veoma moćan nuklearni potencijal na svijetu.

Primjera radi, interkontinentalni balistički projektil (ICBM) lansiran iz Rusije, do Velike Britanije može doći za svega 20 minuta. Osim do Londona i drugih evropskih prijestolnica, neki, prema tehničkim karakteristikama, mogu doći čak i do Washingtona.

Bilten atomskih naučnika procjenjuje da Rusija ima oko 400 ICBM-ova koji mogu nositi 1.185 nuklearnih bojevih glava, dok je Centar za kontrolu i neširenje naoružanja 2022. tvrdio da ih ima 306,  koji mogu nositi do 1.185 nuklearnih bojevih glava.

Kojim bi to projektilima Rusija mogla najviše prijetiti Zapadu, u apokaliptičnom scenariju iz noćne more?

Satan 2, projektil koji ‘nema rivala’

Projektil Satan 2 u ruskom arsenalu zamijenio je projektil R-36 (“vojvoda”), a koji je postao zastarjelo oružje iz sovjetske ere kojem je NATO dao ime Satan. Ovaj novi je poznat i kao Sarmat ili Satan 2.

Projetil je dugačak 35,6 metara i težak 220 tona. Procjenjuje se da ovaj sistem, poznat i kao RS-28 Sarmat ICBy, ima domet od deset do 18.000 kilometara. Odlikuje se naprednim navođenim sistemom i, najvjerovatnije, mamcima za prevaru proturaketnih obrambenih sistema.

Stručnjaci nagađaju da bi se to moglo sastojati od nekoliko desetaka izuzetno laganih mamaca koji liče na bojeve glave, što bi moglo navesti protuzračnu odbranu da cilja pogrešnu metu.

Globalno gledajući, ovaj projektil mogao bi pogoditi jako udaljene mete. Ruski general Sergej Karakajev, šef ruskih strateških raketnih snaga, rekao je da Sarmat može preletjeti Sjeverni i Južni pol.

“Zbog omjera snage i težine novog raketnog sistema, putanja se može promijeniti. Ako je potrebno, ona može biti i preko Južnog pola. A postoje i mogućnosti za druge putanje – u smislu mogućnosti lansiranja u svemir”, rekao je Karakajev za TV kanal Zvezda.

Tvrdi da se postojeći protuzračni sistemi, ili čak oni koji tek trebaju biti razvijeni, teško mogu suprotstaviti Satanu.

Globalno gledajući, ovaj projektil mogao bi pogoditi jako udaljene mete

Osim moguće upotrebe hipersoničnih bojnih glava klizećih vozila, drugi su izvještaji sugerisali da bi ovaj projektil mogao imati sposobnost frakcijskog orbitalnog bombardovanja, u kojem letjelice za nakratko ulaze u nisku Zemljinu orbitu i “hlade se”, što otežava praćenje njihovog napredovanja prije nego što se s velike visine sruče na metu.

Ruski izvori tvrde da Satan ima takve sposobnosti da može zaštititi zemlju od vanjskih prijetnji u narednih 40-50 godina.

Ruski predsjednik Vladimir Putin kaže da projektil nema rivala nigdje u svijetu, a, slično tome, ruska državna agencija TASS navodi da je “projektil jedinstven u pogledu nenadmašne brzine, rekordnog dometa, najviše tačnosti i potpune neranjivosti pri probijanju proturaketnih odbrambenih sistema”.

Prema toj agenciji, Satan 2 može isporučiti više nezavisno navođenih projektila letjelica (MIRV težine) do 10 tona na bilo koju lokaciju na planeti.

No, zapadni izvori su skeptični po pitanju ovog projektila. Američki zvaničnik rekao je za CBS News da je ruski test interkontinentalnog projektila 18. februara 2022, vjerovatno Sarmata, bio neuspješan.

U svakom slučaju, smatra se da bi u slučaju ekstremnog razvoja događaja u geopolitičkim odnosima, upravo ovaj projektil predstavljao najveću prijetnju po SAD i njegove saveznike, što je potvrdio i John Erath, viši direktor Centra za kontrolu i neširenje naoružanja, koji je za Washington Post rekao da je „Rusija uvijek imala značajan broj interkontinentalnih balističkih projektila koji mogu pogoditi SAD i Evropu“.

Satan može pogoditi bilo koju metu u SAD-u sa najmanje 10 nuklearnih bojevih glava od 18-26 megatona. Čak bi mogao uništiti i američke projektile Minutemen III prije nego što bi se stiglo reagovati.

Topolj-M, brz 24.600 km/h

Topolj-M je projektil na čvrsto gorivo dug 22,7 metara i prečnika 1,9 metara. Težak je 47.200 kilograma, uključujući nosivost od 1.200 kg. Može nositi jednu bojevu glavu od 800 kilotona. ali je dizajn kompatibilan sa MIRV bojevim glavama.

Prema glavnom dizajneru Juriju Solomonovu, projektil može nositi četiri do šest bojevih glava zajedno s mamcima i tvrdi da ima najveću preciznost od svih ruskih ICBM-ova. Može se lansirati i sa kamiona. Raketni motori, prema ruskim navodima, pokreću projektil do brzine od 22 Macha (26.400 km/h), a ima domet do 11.000 kilometara.

Prema ruskim navodima, Topol-M je razvijen da bi izbjegao američke odbrambene sisteme (Reuters)

Jedna od značajki mu je to što se može lansirati samo nekoliko minuta nakon odluke o napadu.

Prema ruskim navodima, ovaj projektil je razvijen da bi izbjegao američke odbrambene sisteme.

Do marta 2022, Rusija je, prema procjenama Biltena atomskih naučnika, imala 78 ovih projektila.

Jars, demonstracija ruske snage

Rusija je interkontinentalni balistički projektil Jars počela testirati davno, a posljednji put u martu 2023, u onome što su zapadni stručnjaci opisali kao „demonstraciju nuklearne snage Rusije“.

Poboljšana je verzija sistema Topolj-M, s kojom dijeli isti izgled.

O Jarsu nema suviše provjerenih podataka o tehničkim karakteristikama.

Dug je 23 metra, a navodno, ima operativni domet od 12.000 kilometara. Vojni blogeri su mišljenja da može nositi nekoliko odvojeno navođenih nuklearnih bojevih glava, što je najznačajnije poboljšanje u odnosu na Topolj-M. Jars se, isto tako, može lansirati i sa kamiona, na kojima se najčešće može vidjeti na vojnim paradama u Moskvi.

Ruski interkontinentalni balistički projektil Yars ima domet od 12.000 km (7.500 milja) i može nositi više nuklearnih bojevih glava [Maxim Shemetov/Reuters]

Precizniji je od Topolja-M, jer navodno pogađa metu u radijusu od 150-200 metara.

Mobilne verzije imaju veće mogućnosti preživljavanja u slučaju napada na Rusiju, jer se mogu odmah izmjestiti na bilo koje područje, i s njega djelovati.

Manja verzija Jarsa je Rubež, ili Jars-M, koji ima domet od 5.800 kilometara, a naprednija je Jars-S, dug 17,8 metara. Težina joj je 46, a maksimalan teret 1,25 tona. Domet joj je do 10.000 kilometara, navodi Military Today.

Kinžal, ‘idealno’ oružje koje se ‘ne može presresti’

Rusija je projektil Kinžal već koristila u Ukrajini, a odlikuje nekoliko puta većom brzinom od zvuka i time što je protuzračna odbrana ne može oboriti.

Kinžal, u prevodu – ruski nož sa dvije oštrice, lansira se iz zraka i može nositi konvencionalne ili nuklerne bojeve glave. Prema zvaničnim ruskim informacijama, ima domet od 1.500 do 2.000 kilometara i nosivost od 480 kilograma. Također, ovaj projektil dug osam metara može dostići brzinu i do 10 Macha, odnosno, 12.350 kilometara na sat, tvrde Rusi, no, neki eksperti su mišljenja da ne može preći brzinu od 6.000 km/h.

No, u svakom slučaju, projektil je jako brz, toliko da pritisak zraka ispred njega stvara oblak plazme, apsorbirajući radio valove, kako su za web stranicu military.com objasnili stručnjaci. Radarski sistemi teško ih mogu uočiti.

Ruske snage u Ukrajini Kinžal su lansirale iz aviona (EPA)

Ove rakete Rusija je koristila još u martu 2022. kako bi uništila skladište goriva, tvrdi Moskva, dok je Ukrajina tada priznala da nije imala sposobnosti da se suprotstavi udaru. Tada, ruske snage lansirale su ih iz aviona.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je pri predstavljanju projektila 1. marta 2022. opisao Kinžal kao „idealno oružje“ koje protuzračna odbrana ne može presresti.

Iskander, projektil kraćeg dometa

Ako govorimo o hipersoničnom oružju, Rusija raspolaže i mobilnim raketnim sistemom Iskander, koji je nedavno isporučen i Bjelorusiji. Njegov projektil putuje brzinom od 2.100 do 2.600 metara u sekundi (6 – 7 Macha), dostiže visinu od 50 kilometara, ali je kratkog dometa, do 500 km.

Projekti ima nekoliko različitih konvencionalnih bojevih glava, uključujući bojevu glavu za kasetnu municiju, bojevu glavu sa eksplozivom gorivo-zrak s poboljšanom eksplozijom, visokoeksplozivnu fragmentacijsku bojevu glavu, penetrator za razbijanje bunkera i elektromagnetski pulsni uređaj za antiradarske misije.

Projektil navodno može nositi nuklearne bojeve glave (Reuters)

Projektil, navodno, također može nositi nuklearne bojeve glave.

Iskander ima nekoliko varijanti. Iskander-M ima „nevidljivi“ projektil koji može imati nuklearnu bojevu glavu i koji navodno ima manevar izbjegavanja protubalističkih projektila. Projektil tokom leta konstantno manevriše. Iskander-K je razvijen za različite tipove balističkih i krstarećih projektila, a postoji još i Iskander-E.

Avangard, ruska ‘vatrena kugla’

Avangard je jedno od šest ruskih strateških oružja koje je još 1. mart 2018. predstavio Vladimir Putin. Testiran je tri godine ranije, pod oznakama Yu-71 i Yu-74 kada je lansiran iz zračne baze Dombarovski u Oblasti Orenburg, kada je dostigao brzinu od 11.200 kilometara na sat i, kako je tada navedeno, pogodio mete na Kamčatki.

Prema analizi stručnjaka, Avangard je čisto „klizni“ projektil bez nezavisnog pogonskog sistema. Kada se približava meti, navodno je sposoban za oštre horizontalne i okomite manevre izbjegavanja velikom brzinom, zbog čega ruski zvaničnici tvrde da je “neranjiv za bilo koji sistem odbrane od projektila”. Snaga eksplozije nuklearne bojeve glave koju nosi Avangard je navodno veća od dvije megatone TNT-a.

Putin je rekao da Avangard može postići brzinu do 20 puta veću od brzine zvuka (EPA)

Velika brzina Avangarda, kako tvrdi TASS, i do 27 Macha (32.000 km/h) vjerojatno mu daje daleko bolje mogućnosti probijanja do cilja u poređenju sa lakšim podzvučnim krstarećim projektilima.

Njihova brzina znači da neprijatelj ima mnogo manje vremena za reakciju, ako uopšte otkrije nadolazeći projektil.

Putin je rekao da Avangard može postići brzinu do 20 puta veću od brzine zvuka, pogađajući svoje mete “kao meteorit, vatrena kugla”.

Cirkon, opasnost iz dubina

Projektil Cirkon je hipersonični krstareći projektil namijenjen u pomorske svrhe.

Rusko ministarstvo odbrane najavilo je da će Cirkon biti raspoređen na fregatu klase Gorškov, što je privuklo pažnju Zapada.

Cirkon je donio znatno poboljšanje ruskim pomorskim snagama.

Hipersonične krstareće rakete razlikuju se od kliznih kao što je Avangard po tome što se oslanjaju na hlađene nadzvučne ramjet motore sa sagorijevanjem, koji za pokretanje sagorijevanja koriste protok zraka nadzvučnih brzina, za pokretanje projektila naprijed. Projektil se mora ubrzati do visokih nadzvučnih brzina pomoću, naprimjer, raketnog pojačivača prije nego što ga preuzme scramjet motor.

Hipersonične krstareće rakete moraju biti relativno velike kako bi nosile i pogonska goriva i oksidante potrebne za pogon rakete, kao i njihove scramjetove, zajedno s dodatnim teretom kao što su senzori.

Rusija je hiperoničnu raketu Cirkon lansirala i s mora (Arhiva)

Cirkon je navodno manji, dug je 8-10 metara, ali to mu daje prednost što može biti postavljen na različita plovila. Kompatibilan je sa vertikalnim lansirnim sistemima koje imaju brodovi klase Gorškov i Grigorevič, dok će biti postavlje i na najtiše ruske podmornice klase Jasen.

Taktički, hipersonični krstareći projektili mogu predstavljati izazov za Zapadne pomorske, ali i kopnene mete.

Procijenjeni domet Cirkona je od 500 do 750, dok ruske izvori tvrde da on do 1.000 kilometara. Prema medijskim izvještajima, projektil može ići brzinom do 8 Macha (oko 9.900 km/h), a ako je to tačno, radilo bi se o raketi protiv koji se gotovo nemoguće odbraniti, ne samo zbog brzine, već i zbog oblaka plazme kojim je projektil potpuno prekriven. Taj oblak apsorbira sve zrake radio frekvencija i čini se nevidljivim za radare.

No, britanski ekspert Sidharth Kaushal tvrdi da Cirkon može ili letjeti hipersoničnom brzinom, ili biti nevidljiv. No, ne oboje u isto vrijeme.

Izvor: Al Jazeera i agencije