Hrvatska ima odlične onkologe, ali je u vrhu EU po smrtnosti od karcinoma

Godinama unazad u Hrvatskoj, ali i šire, jedan od najčešćih uzroka smrti je neki od karcinoma. Dodatno zabrinjava činjenica da je Hrvatska po smrtnosti od raka u samom vrhu Europske unije, odnosno da samo Mađarska ima veći broj smrtnih slučajeva oboljelih od raka.

U isto vrijeme, kada je riječ o pojavnosti oboljelih od raka, Hrvatska je gotovo u prosjeku Europske unije. Preciznije rečeno, incidencija raka u Hrvatskoj je 2020. godine, na 100.000 dobno standardiziranih stanovnika, iznosila 565 dok u isto vrijeme ona u EU iznosi 569. Drugim riječima, brojke su gotovo identične te je pojavnost raka u Hrvatskoj zapravo i niža nego od prosjeka Unije.

Međutim, kada je riječ o smrtnosti od raka tu dolazi do značajne razlike. Ona je u Hrvatskoj iznosila 311 dok u EU ona iznosi 247.

Niz razloga

O tome često govore i stručnjaci navodeći kako Hrvatska zapravo ima odlične onkologe, suvremenu i kvalitetnu opremu kao i lijekove koji se koriste i u drugim država Europe. O tome je u svome izvješću za 2023. godinu pisao i OECD navodeći incidenciju kao i smrtnost od bolesti raka. U istom tom izvješću stoji i kako su u Hrvatskoj rak pluća i rak debelog crijeva dva najčešća uzroka smrti izazvanih rakom.

Pojašnjavajući dalje rezultate istraživanja, OECD ukazuje da Hrvatska ima najveću stopu pretilosti u Hrvatskoj kao i da je i u vrhu po udjelu pušača. I po konzumaciji alkohola građani Hrvatske su iznad prosjeka EU-a. OECD navodi i da su stope sudjelovanja u populacijskim programima za rano otkrivanje raka dojke, vrata maternice i debelog crijeva u Hrvatskoj niže od prosjeka EU-a, kao i da je taj rizik posebno izražen u ruralnim područjima i među stanovnicima nižeg stupnja obrazovanja i dohotka. Drugim riječima to zapravo znači da se rak otkriva kasnije, što rezultira time da se bolest teže liječi i da su ishodi lošiji, odnosno da je smrtnost veća.

Dotaknuli su se i stope izdvajanja za zdravstvo kao i ukupnih troškova liječenja ove bolesti. Prema tim rezultatima, koje OECD iznosi, Hrvatska za zdravstvo izdvaja manje od prosjeka Unije, dok su istovremeno ukupni troškovi liječenja raka po stanovniku u Hrvatskoj 11 posto veći od prosječnih u EU. Isto tako, OECD ukazuje i na nesrazmjer između troškova i konačnog ishoda pri čemu se ističe kako je brz pristup liječenju raka otežan zbog ispodprosječnog broja zdravstvenih djelatnika i centara za radioterapiju te kapaciteta za liječenje.

„Ti su problemi pojačani nedostatkom djelotvorne koordinacije u sustavu pružanja skrbi, što dovodi do niske stope petogodišnjeg preživljenja oboljelih od raka“, stoji u izvješću OECD-a.

Iskustva građana

Kada je riječ o pojavnosti bolesti raka, kao i liječenja, interesantna su i razmišljanja običnih ljudi koji su se razboljeli od neke vrste karcinoma i potom prolazili razne etape liječenja. Ljudi ne žele govoriti imenom i prezimenom, ali i među njima niz je onih koji ukazuju kako su se javili liječnicima tek kada su osjetili neke zdravstvene tegobe, odnosno da se nisu odazivale na populacijske programe. Ima i onih kojima su slučajni sistematski pregledi otkrili neki od karcinoma i tako možda spasili život. Međutim, ima i onih koji prenose iskustva krivih dijagnoza, dugačkih listi čekanja i slično što također govori o stanju u hrvatskom zdravstvu.

„Nije normalno da pacijent koji je onkološki bolesnik ultrazvuk srca, magnet ili neki drugi specijalistički mora čekati mjesecima. Nije isto kada se kod liječnika javi netko sa nekom od uobičajenih zdravstvenih tegoba i netko tko je onkološki bolesnik i čiji simptomi ukazuju na karcinom. Kod takvih pacijenata i dan znači puno, a mi govorimo o mjesecima čekanja na neki od pregleda što je nedopustivo. Pri tome mnogi od građana nemaju novce da sve te preglede obavljaju po privatnim klinikama“, neka su od razmišljanja pacijenata s kojima smo razgovarali na ovu temu.

Puno o tome govori slučaj Line Budak koja sedam mjeseci nije dobila nalaz pretrage koja je pokazala kako ima rak. U svojoj ispovijesti medijima Budak je ispričala kako je na jednom od nalaza koje je dobila pisalo da nema malignih stanica te da su joj na šalteru bolnice, kada je pitala postoji li još neki nalaz, rekli da ga nema. Tada nije dobila PHD nalaz koji je ključan kako bi se utvrdilo boluje li pacijent od raka ili ne. Taj nalaz se ne daje pacijentici nego kirurgu koji je trebao razgovarati s pacijenticom i pojasniti joj dalji protokol. Poslije se razvila polemika je li pacijentica trebala sama nazvati ili pak joj je to trebao netko javiti. Kako god, Budak je izgubila sedam mjeseci tijekom kojih nije išla na potrebne terapije jer nije postojala dijagnoza. Zbog svega što je proživjela odlučila se na liječenje u Njemačkoj gdje su joj hitno odstranili dojku što je platila sama, jer joj je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje odbio podmiriti trošak.

Neodgovornost i nemarnost

„Osnovni razlog velike smrtnosti od raka u Hrvatskoj je to što se oni zapravo otkriju kada je već kasno za neko uspješno liječenje. Veliki broj građana ne radi na preventivi ničega i kod liječnika odlaze tek kada su simptomi već poodmakli. Isto tako, puno je i onih koji se odazivaju na nacionalne programe ranog otkrivanja karcinoma što je jako važno jer se rano otkriveni karcinom često može kvalitetno i uspješno liječiti“, kaže Mario Begović, kirurški onkolog Nacionalne memorijalne bolnice dr. Juraj Njavro iz Vukovara i predsjednik Lige protiv raka u Vukovaru.

Dodaje kako je razlog tome neodgovornost i nemarnost ljudi, ali i ubrzani način života kojim danas svi živimo tako da imamo najčešće vremena za sve osim za sebe. I Begović podsjeća na nacionalne programe koji omogućavaju preglede i rano otkrivanje zloćudnih bolesti. Kao na neke od razloga česte pojavnosti karcinoma u Hrvatskoj ukazuje na smanjenu tjelesnu aktivnost, veliki utjecaj masnoća, učestalo konzumiranje crvenog mesa i rafinirane hrane, stres…

„Iznimno je važno djelovati preventivno i odazivati se na te preglede. Isto tako treba se liječnicima javiti odmah kada se primijete neki simptomi, a ne čekati mjesecima da se oni razviju. Niz karcinoma se prevencijom ili ranim otkrivanjem iznimno uspješno liječi te pacijenti nastavljaju dalji normalan život kao i da nisu bili bolesni. Svi zajedno moramo mijenjati način života i način razmišljanja jer samo tako možemo preventivno djelovati. Ljudi moraju početi razmišljati na način da se rak može dogoditi bilo kome i da nitko nije isključen“, rekao je Begović.

Nacionalni programi

U prilog njegovim riječima govore i procjene da najmanje 6.000 hrvatskih građana koji se nisu odazvali na poziv za testiranje na okultno krvarenje u okviru Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka debelog crijeva trenutno živi s karcinomom kojeg će postati svjesni za dan, mjesec ili godinu. Prema službenim podacima, rak debelog crijeva u Hrvatskoj dnevno odnosi šest ljudskih života, a svakodnevno se dijagnosticira 9-10 novih slučajeva te bolesti. Rak debelog crijeva je najčešća vrsta raka u Hrvatskoj, a smrtnost joj je iznimno visoka, pa je Hrvatska na devetom mjestu u EU-u po učestalosti, a na visokom drugom mjestu po smrtnosti od raka debelog crijeva.

„Kad bi se kod nas na testiranje odazvalo 65 posto ljudi, među oboljelima od raka debelog crijeva udio onih koji su bolest otkrili u ranoj fazi povećao bi se s današnjih 10 do 15 posto na čak 50 posto u ukupnom broju oboljelih od te bolesti. Izlječenje kod rane dijagnoze bolesti iznosi visokih 90 posto. Rak debelog crijeva ne događa se nekom drugom. On je u potpunosti izlječiv ako se otkrije na vrijeme“, rekao je predsjednik Hrvatske liječničke komore i gastroenterolog po struci, Krešimir Luetić.

Interesantno je i razmišljanje stručnjaka za organizaciju zdravstvene zaštite Aleksandra Džakule s Medicinskog fakulteta u Zagrebu koji kaže kako je liječenje malignih bolesti u Hrvatskoj zapelo u modelu iz vremena u kojem se njima upravljalo s klinika. Pojasnio je i kako se radi o modelu koji je naslijeđen iz vremena kada smo imali operaciju i zračenje ili operaciju i kemoterapiju koji su bili jedan paket te je pacijent glavninu vremena terapija bio vezan uz bolnice.

„Danas su maligne bolesti postale kronične bolesti. Ljudi s njima žive duže, a kroz cijelo liječenje treba puno dijagnostike, terapije i upravljanja. To kod nas nije razvijeno. Zato imamo vrhunske onkologe, najskuplje lijekove, velike troškove i najgore rezultate. U Hrvatskoj su potrebe prerasle mogućnosti onkologije da cjelovito upravlja liječenjem bolesti ali to nije slučaj samo u Hrvatskoj“, rekao je Džakula.