Zastupnik iz Dume koji je ‘izdao’ Rusiju: Zašto sam odlučio braniti Ukrajinu?

„Putin će te uništiti, nemoj upropaštavati svoju karijeru“, govorile su Ilji Ponomarevu kolege u ruskoj Dumi, prije nego što će 2014. godine postati jedini zastupnik ruskog parlamenta koji je javno glasao protiv ruske aneksije Krima.

Rezultat glasanja bio je 445-1 u korist aneksije, pa je bilo jasno da godine koje slijede Ponomarevu, legalno izabranom predstavniku Novosibirska u Dumi sa biografijom uspješnog biznismena koji je bio u samom vrhu nekada najjače ruske naftne kompanije Yukos, neće biti nimalo lake.

Kao i mnogi koji su se usudili stati na put sve autoritarnijem ruskom lideru Vladimiru Putinu, Ponomarev je postao „izdajnik“, „dezerter“, meta provladinih medija i optužbi za raznorazne kriminalne aktivnosti, prije nego što je odlučio preseliti u Kijev, gdje je dobio ukrajinsko državljanstvo. No, formalno-pravno, i dalje drži mandat u Dumi, koji mu vlasti nisu uspjele oduzeti.

Prošle godine, svjetlo dana ugledala je njegova knjiga Mora li Putin umrijeti?: Priča o tome kako Rusija postaje demokratija nakon poraza od Ukrajine.

U znak protesta protiv ruske invazije na Ukrajinu, Ponomarev se na početku agresije pridružio teritorijalnoj odbrani Ukrajine, a uporedo s tim, politički je aktivan u formiranju paralelnog ruskog parlamenta, koji će, kako je rekao, nakon pada Putinovog režima, iscrtati drugačiju sliku Rusije.

Ekskluzivni razgovor sa jednim od najistaknutijih ruskih opozicionara u egzilu vodili smo dan nakon završetka druge plenarne sjednice ruskog “paralelnog parlamenta”, o čijim je rezultatima sagovornik i počeo razgovor.

„Radi se o kongresu narodnih zastupnika, ruskom parlamentu u sjeni koji je formiran u novembru prošle godine na inicijativu 69 bivših legalno izabranih ruskih zastupnika. Upravo smo imali drugu plenarnu sjednicu, na kojoj je naš broj porastao na 76, a očekujemo da će još rasti. To su zastupnici koji su izabrani za različite nivoe vlasti u Rusiji, od opštinskih organa, do federalnog parlamenta, u vrijeme kada su izbori bili međunarodno priznati i smatrani poštenim. Nas nekoliko i dalje smo aktivni, no mandati većine tih zastupnika su poništeni u Rusiji“, kaže Ponomarev Al Jazeeri.

• Kakav je cilj tog paralelnog parlamenta? Može li postati dovoljno snažan da bi bio alternativa sadašnjoj Putinovoj garnituri na vlasti?

– Cilj nam je kreirati alternativni sistem moći. Želimo preuzeti Putinovu moć i pravne ovlasti, ne samo njega, već i Dume, kao i drugih državnih organa i institucija. Trenutno pravimo nacrt novog zakonodavstva Rusije koje bi stupilo na snagu prvog dana nakon pada sadašnjeg režima. Tu je i novi ustav Rusije. Imamo mapu puta i tranzicijskog perioda, sa osvrtom na to kako zaustaviti rat u Ukrajini, kako početi pisati nove zakone, kao što su oni o slobodi medija ili oni koji se odnose na društvo i ekonomiju. Definirali smo 18 osnovnih zakona koji trebaju biti dovršeni prije promjene režima. Elita i narod u svemu tome neće naći ništa nenormalno ili neobično. Sve su to stvari koje će im pokazati kako bi zemlja u budućnosti trebala izgledati.

• Mislite li da imate ili da biste mogli imati dovoljnu podršku javnosti za ispunjenje svojih ciljeva?

– Svakako ne mislimo o tome kako ćemo doći na vlast tako što ćemo proći na izborima. Naš je fokus na tome da pokušamo resetovati sistem, kako bismo u budućnosti mogli imati poštene izbore. Neki od naših zastupnika, svakako, mogu ići na te izbore.

• Hoćete li Vi?

– Neću. Ne želim u kancelariju, a uz to, moram biti neutralan zbog svega onoga što pokušavamo stvoriti. Zato nije važno kakvo je trenutno javno mišljenje o našim aktivnostima. Važno je kako će ono biti nakon promjene režima.

• Hajdemo govoriti o ratu. Ukratko, ako govorimo o odgovornosti za njega, Zapad i Ukrajina je prebacuju na Rusiju, a Moskva je odbacuje i vraća na suprotnu stranu. Je li odgovornost na jednoj strani ili biste je Vi podijelili?

– Kakve god argumente imale, obje strane su u krivu. No, generalno, ovo je diskusija koja je jako slična raspravi o tome je li žena silovana. Je li kriva ona ili je kriv onaj ko ju je napao? Ne, nije ona kriva! Nije kriva niti Ukrajina, a nisu krivi niti ukrajinski narod niti Zapad. Sva je krivica na ruskoj vlasti. Na Putinu lično. Za ruski narod se ne može reći da je kriv, ali jeste odgovoran, iz razloga što sve to nije zaustavio na samom početku. Svi smo znali da je Putin opasan, da je uzurpator vlasti, ali mnogi ljudi željeli su ostati neutralni jer mu nisu željeli stajati na putu. Zato dijele odgovornost za rat.

• U vrijeme kada ste bili jedini zastupnik u Dumi koji je glasao protiv aneksije Krima, jeste li mogli vidjeti neke naznake da bi moglo doći do totalnog rata Rusije i Ukrajine kakav gledamo danas?

– Da. To mi je i bilo obrazloženje zbog čega sam glasao protiv. Iznenađen sam i zahvaljujem Bogu što se to nije desilo još i ranije. Mislio sam da će rat buknuti davno, odmah nakon aneksije Krima. Jeste bilo rata, ali ograničenog na određeno područje, no i u tom ratu je poginulo 15.000 ljudi. Još prije invazije.

• A kada je Putin naredio invaziju prije godinu, je li Vas to iznenadilo? Šta ste mislili da pokušava?

– Nisam vjerovao dok nisam čuo sirene i eksplozije. Za mene je bilo jasno da je to Putinovo samoubistvo, a moglo bi se ispostaviti i – samoubistvo Rusije. Ne možemo znati hoće li Rusija opstati. Mislio sam da Putin neće napasti, jer sam znao da sa vojnim kapacitetima koje ima Rusija ne može savladati Ukrajinu. I tako je i bilo – počeo je gubiti.

• Dakle, nije Vas iznenadio tok rata?

– Nije uopšte. Znao sam da će se to desiti. Veoma dobro znam u kakvom je stanju ruska vojska. U Dumi smo imali mnogo diskusija na tu temu. Sjećam se izvještaja ruske vojske i mnogih razgovora sa (ruskim ministrom odbrane Sergejem) Šojguom, u vezi stanja u vojsci. Znam koji su joj problemi. Bilo je apsolutno jasno da protiv ukrajinske vojske, koja je osam godina napredovala pred našim očima, ruska vojska nije sposobna ostvariti pobjedu. Bila je sposobna samo za krvoproliće. Putin se nadao blitzkriegu i da će se ukrajinska elita podijeliti i izdati zemlju, ali to se nije dogodilo.

• Jeste li i dalje član ukrajinske teritorijalne odbrane?

– Imam vojni ugovor, ali nisam aktivan. Radim druge, političke stvari. Prvih dana sam bio angažovan, kada smo branili Kijev, pošto sam član kijevske teritorijalne odbrane. Da se nešto desilo i da su Rusi nastavili napadati grad, naravno da bih se borio, ali sada to više nije potrebno.

• Kakvu ste poruku željeli poslati tim svojim potezom – zastupnik ruske Dume protiv ruske vojske?

– Glavna poruka je jednostavna – Putin nije Rusija. Stvorili smo alternativni sistem vlasti i mislim da će jednog dana to i biti stvarna ruska vlast. Pozivam sve da nam se pridruže i priznaju nas kao legitimne predstavnike ruskog naroda. Zajedno ćemo prevladati fašizam novog doba, kakav je Putinov.

• Šta mislite: je li Putin spreman posegnuti za nuklearnim oružjem o kojem često govori?

– Ne, to nije moguće. On nije bombaš-samoubica. On je kleptokrata. Želi uživati u životu, u dugim stolovima, luksuzu… hedonist je. Nemoguće je da upotrijebi nuklearno oružje. Ucjenjuje svijet s tim, puno priča o tome, ali neće ga upotrijebiti.

• S obzirom na sve što ste radili, i što radite, plašite li se za svoj život? Mislite li da bi Vas ruske vlasti mogle pokušati likvidirati, kao što su, kako mnogi tvrde, pokušali ubiti Alekseja Navaljnog?

– Već su pokušali. Slali su ubicu, ali sam ga čekao. Sada sam pod zaštitom ukrajinskih snaga. A o strahu… prijetnja je tu. U ratu sam, u Ukrajini. Moji prijatelji, braća, sestre, umiru svakog dana. Za mene je opasno isto onoliko kao i za sve ostale.

• Negdje sam pročitao da držite pušku pored vrata?

– Ipak sam član teritorijalne odbrane, to je njihova puška (smijeh). Naravno, u kući imam oružje.

• Napisali ste knjigu o tome, no možete li objasniti kako bi se Rusija mogla osloboditi Putina? Ima li šanse za vojnim udarom, revolucijom, bilo kakvim događajem koji bi promijenio stanje na ruskom vrhu?

– Ima jako mnogo metoda kako se riješiti Putina, ali mora postojati neki okidač za to. Mislim da bi taj okidač mogao biti velik i simboličan poraz u Ukrajini. Zapravo, najsimboličnije bi bilo da ukrajinske snage oslobode Kremlj. Mislim da bi se neki takav okidač mogao desiti ove godine.

• Šta mislite o vlasniku Wagnera Jevgeniju Prigožinu? Očito je nezadovoljan što se Wagneru ne pripisuje dovoljno zasluga za uspjehe u Ukrajini. Plaši li se možda Putin njegove rastuće moći?

– Ne, čak mislim da Putin radi sve što je u njegovoj moći da ga javno promoviše. Putin je osoba koja je stvorila tu alternativu Zapadu, u stilu – ili Prigožin, ili ja. Cilj je da se svi, a naročito SAD, uvjere da je bolje da sačuvaju Putina, nego da ga uklone. To je tradicionalna ruska logika. Osim toga, Prigožin je biznimen, on stvara novac i koristan je za Putina. Stvara konkurenciju u unutrašnjim krugovima moći i među vojnim zvaničnicima. A konkurencija je uvijek dobra. Mislim da se prije ruska vojska želi riješiti Prigožina, ali ne može, jer je Putinov lični prijatelj i dugogodišnji saradnik.

• Koliko dugo će Putin imati podršku za svoju ‘specijalnu vojnu operaciju’? Nove informacije kažu da je ona u Rusiji i dalje snažna.

– Šta znači snažna podrška? Prije bih to objasnio ovako – to su aktivni simpatizeri rata, kojih ima manje od aktivnih protivnika rata. Mislim da se oko 20 posto Rusa jako protivi ratu, a da ga 15 posto snažno podržava. No, ima mnogo onih koje u osnovi nije briga, ali podržavaju sve ono što će Putin uraditi. Ako Putin kaže da nastavlja rat, oni će reći: ‘U redu, nastavljamo rat’. Ako kaže da prekida rat, oni će reći: ‘Dobro, prekidamo rat’. To su dvije trećine ruske populacije, koje ne mogu uticati na Putinove odluke, pa su odlučili da im je bolje da im se povinuju, ali da u isto vrijeme traže socijalne benefite ili veće plate. To je, nažalost psihologija današnjih Rusa. Upravo ono čemu ih je Putin 23 godine učio.

• Hipotetičko pitanje – da ste predsjednik Rusije, šta biste sutra učinili?

– Napustio bih poziciju predsjednika.

• Zašto?

– Ko god je vladar Rusije, treba napustiti to mjesto. Ja sam striktan protivnik takve vlasti. Rusija treba decentralizaciju moći, koja treba ići samoupravnim lokalnim zajednicama. To je ideja koju treba promovisati, a namjeravamo je uvrstiti i u novi ustav koji pišemo, gdje ćemo objasniti temelj takvog koncepta.

• Šta Vi kažete o temi koja se spominje u posljednje vrijeme – o mogućem raspadu Ruske Federacije?

– Neke regije, možda. Jug Rusije ne isključujem potpuno, ali je malo vjerovatno. Možda Čečenija ili još neke druge regije, ali takve promjene, otcjepljenje nekih dijelova, ne bi rezultirale kolapsom Rusije. Zato se bolje fokusirati na druge stvari, a to je da, kakva god država bila na mjestu današnje Rusije, ona mora prestati biti imperija i prijetnja susjedima, te postati dio međunarodne zajednice, Evropske unije. I da svi živimo sretno.

• Kako će završiti rat u Ukrajini, nečijom pobjedom ili zamrznutim konfliktom?

– Porazom Rusije. Ne vjerujem u zamrznuti konflikt. Vjerujem da će na Zapadu biti iskušenja da se promoviše zamrznuti konflikt, ali ne bih rekao da su Ukrajinci spremni za to. Zato, Ukrajina će pobijediti.

• A šta sa Rusijom? Hoće li ona ekonomski preživjeti ovaj rat?

– Preživjet će, ali će biti mnogo problema. Ima ih i sada, bit će i poslije rata, jer će sankcije ostati dugo nakon njegovog završetka, pošto zapadna birokratija neće žuriti da ih ukine. Rusija će izgubiti mnoga tradicionalna tržišta, naročito energenata. Trebala bi i platiti repatrijaciju Ukrajini za svu štetu koju joj je nanijela i zato mislim da će Rusija biti najveći donator budućeg Maršalovog plana. Najbolji način da to uradi je da razvije naftni i plinski sektor zajedno sa Ukrajinom, jer ona nije pod sankcijama, kako bi se one zaobišle, a od toga bi ukrajinska infrastruktura imala veliku korist. Mislim da bi to bilo fer rješenje. A što se tiče problema, bit će ih, ali ništa što će biti smrtonosno po Rusiju.