Šta je na umu Benjamina Netanyahua: Kako izraelski premijer planira rat?

Piše: Justin Salhani

Beirut, Liban – Gal Hirsch nema poznato iskustvo u pregovorima o taocima, a 2006. je napustio izraelske snage, osramoćen zbog svoje uloge u vojnim neuspjesima tokom rata s Hezbollahom u Libanu.

Ipak, kada je premijer Benjamin Netanyahu izabrao bivšeg vojnog komandanta da predvodi napore za oslobađanje zarobljenika koje je Hamas odveo u Gazu nakon napada 7. oktobra, ta je odluka imala smisla političkom psihologu Saulu Kimhiju.

“On bira ljude da se pridruže njegovoj ratnoj administraciji na temelju njihova mišljenja o njemu, a ne na temelju toga koliko su sposobni za posao”, rekao je Kimhi. Hirsch je član Netanyahuove stranke Likud i, kao i sam izraelski premijer, suočen je s optužbama za korupciju.

Kimhi, koji predaje na Univerzitetu u Tel Avivu, proučavao je Netanyahuov um gotovo četvrt stoljeća. Još 1999., iste godine kada je završio Netanyahuov prvi premijerski mandat, Kimhijeva analiza ponašanja vođe otkrila je zabrinjavajući obrazac ponašanja. Neki od njegovih zaključaka: Netanyahu je bio narcisoidan, uvijek u pravu i paranoičan, a pod stresom je loše reagirao.

Kimhi je ponovno razmotrio Netanyahua kao temu 2017., ali je ustanovio da se nije mnogo promijenilo. Kako ljudi stare, rekao je Kimhi, njihovo ponašanje postaje sve ekstremnije. Za Netanyahua su njegova paranoja i narcizam porasli. On ne vjeruje nikome, osim možda svojoj užoj porodici, i daje prednost svojoj “ličnoj budućnosti” iznad svega ostalog, pokazalo je Kimhijevo istraživanje.

Sada, dok vodi svoju naciju u rat u Gazi, osobine ličnosti koje oblikuju Netanyahuove ključne odluke, mogle bi direktno utjecati na živote miliona Izraelaca i Palestinaca i smjer sukoba. A dosadašnji znakovi, prema Kimhiju i drugim analitičarima, su zabrinjavajući.

Neodlučan i nepovjerljiv

Netanyahuova analiza ponašanja, prema Kimhiju, sugerira da je on neodlučan i da se bori s teškim odlukama. “On uopće nije otporna osoba”, rekao je Kimhi za Al Jazeeru.

Prije nego što je Netanyahu 8. oktobra imenovao Hirscha, mjesto pregovarača za taoce bilo je upražnjeno više od godinu dana. Hamas je zarobio više od 200 Izraelaca tokom napada na južni Izrael, a do sada ih je pušteno samo nekoliko. Ovo je, kaže Kimhi, primjer Netanyahuovog donošenja “teških odluka u posljednjoj minuti”.

Istini za volju, Netanyahu također ima kvalitete za koje se čini da su mu pomogle da postane jedan od najvećih svjetskih političkih koji su preživjeli velike krize. Studija ličnosti iz 2021. koju je proveo jordanski profesor političkih nauka Walid ‘Abd al-Hay, pokazala je da je Netanyahu vrlo karizmatičan, “s jakim pamćenjem i visokom analitičkom sposobnošću”.

U karijeri na vrhu izraelske politike koja traje gotovo tri desetljeća, te su mu osobine često išle na ruku.

Netanyahu je izraelski premijer s najdužim stažem. Prvi put je došao na vlast 1996. i služio je trogodišnji mandat prije nego što ga je zamijenio Ehud Barak. Vratit će se na vlast 2009. godine, a zatim će biti na toj dužnosti 13 od posljednjih 14 godina.

U nekoliko navrata činilo se da Netanyahuovo vrijeme ističe. Godine 2015., leđima okrenut zidu, upotrijebio je taktiku zastrašivanja, rekavši da “arapski birači u gomilama idu na biračka mjesta.” Reizabran je.

Nakon što je godinu dana izgubio premijersku dužnost, vratio se na vlast 2022., ovaj put, sastavljanjem najekstremnije desne vlade u historiji Izraela.

Ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir osuđen je za poticanje na rasizam, uništavanje imovine i pridruživanje “terorističkoj” organizaciji kada je imao 16 godina. Ministar finansija Bezalel Smotrich vodi tvrdolinijašku Religioznu cionističku stranku koja ne samo da odbacuje palestinsku državnost, već negira postojanje palestinskog naroda i osudila je LGBTQ aktiviste. Ministar unutarnjih poslova i zdravstva Aryeh Deri je ultraortodoksni rabin koji je osuđen na tri godine zatvora zbog primanja mita.

Sastavljanjem takvog kabineta, kritičari su optužili Netanyahua da je izabrao vlastiti politički opstanak umjesto interesa Izraela. Autor u izraelskim novinama Haaretz opisao je neke od Netanyahuovih ministara kao “neonaciste” i “neofašiste”.

Međutim, Netanyahuu ništa od toga neće biti bitno. Za njega je važna stvar, prema Kimhiju i drugim analitičarima koji su proučavali izraelskog premijera, da je na vlasti, bez obzira na cijenu.

Ekstremistički stavovi u njegovom kabinetu možda mu ne smetaju jer “sve ide preko njega, a da ministri ne znaju”, rekao je za Al Jazeeru Thomas Vesconi, nezavisni istraživač i autor dviju knjiga o Palestini i Izraelu.

Ubijanje “rješenja s dvije države”

Netanyahuova paranoja i posvećenost nedvojbeno su oblikovali i njegov pogled na palestinsku državu. Uprkos tome što je javno rekao da je otvoren za dvodržavno rješenje, on je potkopavao proces na svakom koraku, uključujući insistiranje da palestinska država ne bi trebala imati nikakav vojni ili sigurnosni nadzor nad svojim teritorijem.

Za vrijeme njegove vladavine, ekspanzija nelegalnih naselja je procvjetala, a politička represija nad Palestincima je raširena. Čak i prije 7. oktobra, ova je godina bila najsmrtonosnija zabilježena za Palestince na okupiranoj Zapadnoj obali s više od 150 ljudi koje su ubile izraelske snage, od čega 38 djece. Više od 100 Palestinaca ubijeno je na Zapadnoj obali od 7. oktobra. Netanyahu je pokušao zaobići palestinsku državu izgradnjom regionalnih sporazuma s arapskim državama kroz Abrahamov sporazum.

Pitanje naselja i Netanyahuova percipirana nespremnost da se uključi u mirovne pregovore u dobroj vjeri godinama je mučilo mnoge Netanyahuove strane savremenike. “Ne mogu podnijeti Netanyahua”, bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy uhvaćen je kako govori tadašnjem američkom predsjedniku Baracku Obami preko mikrofona 2011. “On je lažov.”

“Siti ste ga, ali ja moram imati posla s njim još češće nego vi”, odgovorio je Obama.

Prema Vesconiju, Netanyahu smatra da cijela historijska Palestina treba pripasti Izraelu. To je uvjerenje koje ima korijene u Netanyahuovom odgoju.

Tatin sin

Benzion Netanyahu, premijerov otac, bio je zagovornik Ze’eva Jabotinskog, zagovornika ideje poznate kao revizionistički cionizam, koji je vjerovao da bi se jevrejska država trebala protezati na obje strane rijeke Jordan. Zapravo, to znači Izrael koji uključuje sadašnji teritorij zemlje, Zapadnu obalu, Gazu i dio ili cijeli Jordan.

Nakon što nije dobio mjesto na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu, Benzion je preselio svoju porodicu u Sjedinjene Američke Države i preuzeo mjesto na Univerzitetu Cornell gdje je predavao jevrejske studije. To je odbacivanje nosio do kraja života, a uz to i nepovjerenje prema intelektualcima i izraelskoj Laburističkoj stranci.

Netanyahu je visoko cijenio svog oca, koji je preminuo 2012. u dobi od 102 godine. Rekao je da je njegov otac znao “na vrijeme prepoznati opasnost” i “izvući potrebne zaključke”.

Netanyahu je naučio da su odnosi transakcijski – a ne altruistički – i “da ljudi žive u stalnoj darvinističkoj borbi za opstanak”, prema studiji ‘Abd al-Haya.

Izraelski premijer trenutno vodi vlastitu borbu za opstanak na položaju. Nekada je uživao podršku duboko religioznih konzervativaca i mladih, liberalnih kapitalista koji su radili u sektorima poput tehnologije, koje Vesconi naziva dvojicom buržuja.

Ali u novije vrijeme izgubio je liberale, dok je vjerska desnica intenzivirala svoju podršku onome što Kimhi naziva “gotovo poput kulta”. Od januara 2023. Izraelci su preplavili ulice protestvujući protiv opsežne reforme pravosuđa. Netanyahu je rekao da se promjenama želi uravnotežiti intervencionistički sud.

U međuvremenu, trenutno mu se sudi za korupciju, prevaru i zloupotrebu povjerenja, a javno mnijenje ga uglavnom krivi za dopuštanje napada 7. oktobra u kojem je Hamas probio graničnu ogradu, ubivši oko 1.400 ljudi i zarobivši oko 200 ljudi.

Šta je sljedeće?

Ponovno pod vatrom, Netanyahuove karakterne mane ponovno se pokazuju, rekao je Kimhi.

Analitičari vjeruju da će Netanyahu vjerovatno htjeti produžiti rat, budući da će malo ko u Izraelu pozvati na promjenu vođe usred rata. Više od 8.500 Palestinaca ubijeno je posljednjih sedmica u napadu neviđenog intenziteta na Gazu. Više od 3.000 njih su djeca. Ali čini se da te brojke, slično kao i taoci, ne zabrinjavaju Netanyahua.

Stavljanje njegova preživljavanja na prvo mjesto u skladu je sa zaključcima studija Kimhija i ‘Abd al-Haya. Koji god sljedeći potez poduzme, bit će s tim na umu.

“Izraelska javnost”, rekao je Kimhi, “treba pravog vođu koji može ujediniti ljude.”