Je li Turska u jedinstvenoj poziciji da posreduje između Palestinaca i Izraela?
Kao jedna od rijetkih zemalja koje imaju kontakt i sa Hamasom i sa Izraelom, Turska želi pregovarati o trajnom miru.
U ratu u Gazi Turska je istupila kao potencijalni posrednik, ne samo kada je riječ o prekidu izraelskog bombardovanja palestinske enklave, već i kada je riječ o postizanju trajnog mira u jednom od najnerješivijih svjetskih konflikata.
Predsjednik Recep Tayyip Erdogan predvodio je nastojanja svoje zemlje, u želji da promoviše Tursku kao globalnog igrača i ponovi uspjeh Ankare u posredovanju između Ukrajine i Rusije koje su postigle dogovor o izvozu žitarica.
Hamasov napad na Izrael 7. oktobra i izraelski osvetnički zračni napadi na Gazu – koji i dalje traju – došli su u trenutku obnavljanja odnosa Ankare i Tel Aviva, nakon više od decenije neprijateljstva.
Veza s obje strane
Turska je u kontaktu s Hamasom, što je čini jednom od rijetkih zemalja koja ima bilo kakav utjecaj na grupu koja vlada Gazom od 2007. godine.
Ankara nije proglasila Hamas “terorističkom organizacijom”, zbog čega se našla na meti kritika Tel Aviva koji je ustvrdio da su članovi Hamasa sa sjedištem u Turskoj umiješani u planiranje napada na Izrael.
“Turska ima dobru komunikaciju s Hamasom, što je važna prednost”, kaže Taha Ozhan sa Instituta u Ankari. “Taj odnos je građen 17 godina, kada je Turska bila jedina zemlja koja je pozvala Hamas u svoj glavni grad.”
“U ovim kriznim vremenima, kanali komunikacije i odnosi su važni”, kaže Ozhan, bivši predsjednik odbora za vanjske poslove turskog parlamenta.
Turski zvaničnici – predvođeni Erdoganom i njegovim ministrom vanjskih poslova Hakanom Fidanom – iskoristili su ovu prednost, uvidjevši centralnu ulogu Ankare u rješavanju posljednjeg konflikta u Gazi.
Njihov neposredni fokus bio je na pružanju humanitarne pomoći civilima u Gazi i traženju oslobađanja oko 200 talaca koje Hamas drži.
Fidan je u utorak u Bejrutu rekao da su “različite zemlje” tražile pomoć Turske u oslobađanju svojih građana.
Podrška Palestini
Javnost u Turskoj podržava palestinski cilj, a na propalestinskim demonstracijama koje su održane posljednjih dana okupilo se hiljade Turaka.
U isto vrijeme, Turska je njegovala odnose s Izraelom tokom većeg dijela izraelske historije, sve do 2010. godine kada su njihovi odnosi postali zategnuti.
Te je godine Izrael ubio devet Turaka koji su bili na “Flotili za slobodu” pokušavajući isporučiti humanitarnu pomoć u opkoljeni Pojas Gaze, a deseti je preminuo nakon što je godinama bio u komi. Njihovi odnosi su obnovljeni 2016. godine, da bi se 2018. ponovo raspali.
Te je godine Izrael donio zakon kojim je sebe proglasio “nacionalnom državom jevrejskog naroda”, što je Erdogan kritikovao. Sjedinjene Američke Države su tada premjestile svoju ambasadu u Izraelu iz Tel Aviva u Jerusalem, a Izrael je ubio desetine demonstranata koji su učestvovali na “Velikom maršu povratka u Gazu”.
Tada su Palestinci počeli veoma cijeniti Erdogana.
“Zbog oštre retorike što se tiče izraelske politike prema Palestincima, Erdogan je i dalje veoma popularan u Gazi, na Zapadnoj obali i u većem dijelu Arapskog svijeta”, kaže Wolfango Piccoli, kopredsjednik savjetodavne grupe za političke rizike Teneo.
Ta popularnost je preživjela čak i kada je Turska prošle godine započela regionalno zbližavanje u kojem je ponovno izgradila mostove s Egiptom, Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima – i Izraelom.
‘Nove metodologije’
Fidan se sastajao sa liderima širom regije, te je telefonski razgovarao s američkim državnim sekretarom Antonyjem Blinkenom i šefom Hamasa Ismailom Haniyehom.
Rekao je da Ankara nastoji “otvoriti vrata trajnom i sveobuhvatnom miru” zasnovanom na dvodržavnom rješenju, te je sugerisao da bi Turska mogla biti njegov garant.
“Ne vjerujemo da je korištenjem starih metodologija moguće postići trajno rješenje, stoga se nadamo da ćemo na narednim sastancima predstaviti naše ideje o korištenju novih metodologija”, rekao je na konferenciji za novinare koju je u utorak održao sa svojim libanskim kolegom.
Ozhan kaže da je Turska možda u najboljoj poziciji za iznošenje političkog okvira koji će omogućiti rasprave o budućnosti Palestinaca.
“Ukoliko ne postavimo to pitanje, sve će biti privremeno, ili čak proizvoljno”, kaže.
Ferhat Pirincci, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Bursa Uludag u Turskoj, kaže: “Ono što Turska zagovara od samog početka je da se mnogi problemi, a naročito zamrznuti konflikti, mogu riješiti mirnim putem i da je stoga moguće uspostaviti održivi mir.”
No, napori Turske u pronalaženju trajnog rješenja bi, bez značajnog angažmana obje strane, mogli biti osujećeni.
“Bez razgovora o okupaciji, bez razgovora o Palestini i situaciji u kojoj se Palestinci nalaze, nema iskoraka, to je samo priča”, kaže Ozhan.
“Sve zavisi od toga da li su Izrael – i podrška koju dobija od Washingtona i Evrope – zaista zainteresovani za posredovanje.”
Upozoravajući na “učinak valova” koji bi mogao proširiti konflikt, dodao je: “Mudar izbor bi trebao biti ponovno uspostavljanje političkog konteksta i korištenje ove krize kao poluge za stvaranje političkog okvira. No, to ovisi o Izraelu i nekim zapadnim prijestolnicama.”