Kako razmišljaju mladi u Srbiji: Etnička distanca prema Albancima

Rezultati dijela ankete, koju je među mladim Srbije provela Krovna organizacija mladih Srbije (KOMS), iznenadili su samo one koji ne poznaju političke prilike u susjednoj zemlji. Jedina očekivana stvar, reći će poznavaoci prilika, jeste podatak da mladi u Srbiji od svih nacionalnih manjina najveći animozitet osjećaju prema Albancima.

Takav stav je lako objašnjiv, jer historija političkih i svakih drugih odnosa dvije etničke zajednice opterećena je ideološkim sukobima, političkim ugnjetavanjem i nacionalno-jezičko-vjerskom diskriminacijom.

Ali, ono što je, barem površinski, pomalo i zaprepastilo javnost, koja dijeli liberalna i prozapadna uvjerenja, jeste veliki procenat mladih ljudi u Srbiji koji ne podržavaju uvođenje sankcija Rusiji i koji bi u alternativi između istoka i zapada, ipak – na iznenađenje mnogih – izabrali istok.

Jak animozitet prema Albancima

U srpskoj javnosti prema Albancima je uvijek bio prisutan jak sentiment animoziteta, koji su politika i ideologija, združene, poticale i pojačavale, kaže politički analitičar Dušan Janjić. Kao primjer koji ilustruje taj odnos navodi jedan neveseo kuriozitet koji je bio izražen čak i u socijalističkoj Jugoslaviji koja je ideološki promovirala bratstvo i jedinstvo naroda, dakle potpunu etničku ravopravnost građana u svakom smislu.

„Prema Albancima je uvek bila najveća etnička distanca i obratno – među Albancima je bilo najmanje otvorenosti prema Srbima. Jedostavno, kategorija mešovitih brakova još u bivšoj Jugoslaviji nije postojala. Tu se samo nastavlja jedan stereotip koji se naravno bazirao tada na religijskoj distanci, na jednom delu nacionalizma, koji je prikriven, a sada je sve to postalo evidentno“, kaže Janjić.

Takvi rezultati odražavju sveopšte stanje u društvu i pokazuju na koji način se nacionalistička ideologija ‘90-tih transformisala, a zatim posredstvom društvenih mreža i masovnih medija raspršila po svim segmentima društva. Ipak, najveći „krivac“ za ovakve rezultate, smatra Janjić, jeste obrazovni sistem koji je uspješno „indoktrinirao“ generacije ljudi.

„To su generacije koje se nalaze u sistemu školovanja pod izrazito velikim uticajem društvenih mreža, društva u kome se, naravno, kreću i porodice. Oni upravo tim stavovima izražavaju ono što je decenijama u Srbiji deo školskih programa i svakodnevnih rasprava i to je onaj poželjni deo. Zabrinjavajuće za svako društvo je što su ovog puta ti najmlađi najkonzervativniji. Obično se mladi bune sa ili bez razloga, ali se bune kada imaju slobodan pristup informacija i kada nemamju ovu vrstu veronauke i političkog ispiranja mozga“.

Promjena stanja je moguća, kaže Janjić, ali će taj proces biti težak, dug i naporan.

„To nije iznenađujuće, to je trend u Srbiji još od 1993. Sada je on jednostavno doveden do tih cifara i to se naravno da menjati, ali pre toga se mora promeniti i vladajuća ideologija i roditelji, što je najteže. Sada su ti iz ‘90-ih već generacija deda i baba, a roditelji su indoktrinirani“, jasan je Janjić.

Antievropski svjetonazori

Anketa je, osim otvorenog animoziteta prema Albancima, pokazala da omladina u Srbiji gaji neke veoma antievropske svjetonazore, da joj je bliža Rusija, čak i posebno u trenucima kada sprovodi agresiju na Ukrajinu i da im je imaginarni istok bliži, prihvatljiviji i razumljiviji nego imaginarni zapad.

Razloge takvom raspoloženju treba tražiti u ponašanju vladajućih struktura u Srbiji, pojašnjava Janjić, struktura koje već dugo čine mnogo više da se udalje od svijeta zapadnih političkih i društvenih vrijednosti.

„Poslednjih deset godina Srbija nije povukla nijedan potez u pregovorima sa EU. Naprotiv, sve vreme pod firmom tzv. vojne neutralnosti traje političko odbacivanje zapada, kao takvog, a pogotovo EU i NATO. Meni je to logično, jer javno mnenje izražava ono što se smatra poželjnim i što oni vide u kući i na društvenim mrežama“.

Ali, ti stavovi prema Evropskoj uniji, NATO-u i zapadu općenito su iskonstruisani da odgovaraju trenutnim potrebama vladajućih struktura, pojašnjava dalje Janjić. Na isti način na koji traje politička devalvacija zapadnjačkih vrijednosti, može doći i do obrnutog procesa samo ako to odgovara vladajućoj političkoj strukturi.

Fleksibilno javno mnijenje

„To je, za razliku od etničke distance, političko pitanje i ono može da se promeni. Srpsko javno mnjenje je fleksibilno – dovoljna su samo tri-četiri meseca kampanje i dobićete sve obrnuto. Vučić je to pokazao prošle godine pred izbore kada je trebalo više proevropskih snaga i tada je rejting skočio gotovo na 50 odsto u korist zapada. Ima i taj deo da onaj ko radi istraživanja zna šta je naručeno, zna dobro o čemu je reč“.

Zato, ovakve vrste istraživanja javnog mnijenja Janjić doživljava kao određenu vrstu modificirane političke poruke.

„U suštini, mi nemamo objektivno javnomnjenjska istraživanja, imamo naručena i imamo ona tzv. akciona. To su istraživanja ili inerpretacije koje treba da pošalju političke poruke. Ovde je poruka jasna: rukovodstvo bi nešto menjalo, ali ne može jer ni najmlađi neće promene i Evropsku uniju“, zaključuje Janjić.