Pavel Luzin: Rusija podsjeća na Njemačku kasnih ‘30-ih

Iako je prvobitno prognozirao kako invazija Rusije na Ukrajinu u punoj razmjeri nije moguća, podupirući svoje mišljenje činjenicom da takva akcija nema jasnu političku svrhu, samo dvije sedmice kasnije politički analitičar Pavel Luzin svjedočio je užasavajućim prizorima iz Ukrajine.

“Vidio sam negativan trend, ali nisam htio vjerovati da ćemo se uskoro suočiti sa strašnim stvarima i da će moja zemlja izvršiti agresiju na domovinu mog djeda”, kaže Luzin, dodajući: “Znate, Rusija podsjeća na Njemačku kasnih 1930-ih”.

• Kako sada, nakon 24. februara kada je Putin krenuo na Ukrajinu, gledate na cijelu situaciju?

– U svojoj analizi sam podijelio vanjsku i unutrašnju politiku te ekonomiju. Prethodnih godina isticao sam neke znakove zastoja političke ekonomije s kojim se ruski režim suočio i koji je potaknuo radikalizaciju i izrazito agresivno ponašanje. Nažalost, nisam mogao vjerovati da će agresija doći uskoro i to u tako groznom i užasnom obliku poput trenutnog zločinačkog rata protiv Ukrajine.

Naprimjer, promjene u ustavu Rusije iz 2020. bile su jedan od tih znakova. Zanimljiva je činjenica da oružane snage nisu bile sretne zbog ustavnog preokreta. Neke značajne vojne baze glasale su protiv promjena u rasponu od 47 do više od 50 posto – što je loš znak za konsolidarni autoritarni sistem. Drugi primjer je loše ekonomske stanje ruske odbrambene industrije. Nakon 7-8 godina politike zamjene uvoza proizvodnjom još uvijek niko nije bio u stanju proizvesti mnoge sofisticirane komponente te se, ako se nastavi tim tempom, očekivao ekonomski krah 2025-2030. Ovdje treba spomenuti ruski vojni satelitski navigacijski sistem GLONASS: postepeno zastarjeva, a nakon 2025. će biti u potpunosti beskoristan. A takve primjere možete pronaći u mnogim drugim aspektima.

Dakle, to je bila moja greška. Vidio sam negativan trend, ali nisam htio vjerovati da ćemo se uskoro suočiti sa strašnim stvarima i da će moja zemlja izvršiti agresiju na domovinu mog djeda (moj djed je bio Ukrajinac i silom je preseljen u Rusiju 1944. godine). Znate, Rusija podsjeća na Njemačku kasnih 1930-ih.

• Čini se da ruski planovi za osvajanjem Ukrajine ne idu prema prvobitnoj zamisli, iako višemjesečno gomilanje trupa na granici sugerira da je Rusija dugo pripremila invaziju na Ukrajinu. Je li moguće da je potcijenila protivnika i da nije računala da će zapadne zemlje zaista ići na to da izoliraju Rusiju?

– Prvo: da, Putin i njegovi planeri u potpunosti su potcijenili Ukrajince. Štaviše, iako svi znaju da je projekt “Novorossia” propao 2014. godine (nakon revolucije u Ukrajini, Rusija je pokušala isprovocirati otcjepljenje onih ukrajinskih regija koje je Moskva smatrala proruskim), čini se da Kremlj još uvijek vjeruje u to. Nedostatak kontrole i ravnoteže unutar ruskih sistema zajedno s nedostatkom dobre stručnosti daju trenutni rezultat.

Drugo: čini se da su ruske oružane snage imale sporednu ulogu tokom planiranja rata. To je paradoks, ali čini se da su glavni planeri rata generali FSB-a, a ne vojska. Pretpostavljali su da bi demonstracija vojne sile nakon masovnog raketnog napada bila dovoljna da demoralizira ukrajinsko društvo, da dezintegrira ukrajinsku elitu i napravi rascjep unutar zapadne zajednice.

• Dok pokušavaju zauzeti Kijev, pao je Herson, a na udaru je i Mariupolj. Šta pad Hersona i Mariupolja znači?

– Ne mogu komentirati vojne aspekte rata jer sam politički analitičar, a ne vojni. Ali, kao što vidim, ukrajinski otpor je ogroman i žestok, gerilski rat raste, Zapad je ujedinjen kao nikad prije u prethodnih više od sedam decenija i globalna podrška Ukrajini je nevjerovatna – jednostavno je nemoguće dobiti ovaj rat u političkom i moralnom smislu.

• Prema Vašem mišljenju, šta će Rusija dobiti invazijom na Ukrajinu? Može li ona uopće biti uspješna?

– Rusija neće dobiti baš ništa, osim tone crnih vreća s tijelima svojih vojnika i višedecenijskog prokletstva međunarodne zajednice.

• Mnogi smatraju da Putin neće stati samo na Ukrajini. Dokle će ići njegova želja za imperijalnom ekspanzijom i u kojem smjeru?

– Nažalost, Rusija je postala agresor kojeg se mora što prije zaustaviti. Ako Putin uskoro ne bude zaustavljen, njegove sljedeće stanice mogu biti Latvija, Litvanija, Estonija, Moldavija, Gruzija i Kazahstan. Mislim da međunarodna zajednica ili/i NATO moraju uvesti zonu zabrane letenja iznad Ukrajine sljedećih dana. Putin i njegovi prijatelji razumiju samo jezik sile.

• Sankcije su ozbiljno pogodile Rusiju, broj nezadovoljnih građana sve je veći, čak je sve više onih koji, uprkos činjenici da na taj način rizikuju vlastitu slobodu, protestuju protiv rata u Ukrajini. Hoće li ova brojka nastaviti da raste i može li nezadovoljni narod zaustaviti Putina?

– Ljudi zaista mogu zaustaviti rat, ali samo u slučaju raskola unutar ruske elite. S obzirom na to da trenutno nemaju vođe, dezorijentirani su i ne znaju šta uraditi. Oni čak ne žele prihvatiti užasnu stvarnost – da ruske oružane snage bombardiraju ukrajinske gradove. A većina Rusa ne zna kako protestovati, kako izraziti svoju političku viziju. Rusi uglavnom ne vjeruju jedni drugima da će se zajedno boriti protiv rata i za svoju slobodu do samog kraja. Da, bavimo se političkom kulturom koja proizlazi iz totalitarnih sovjetskih vremena. I većina ljudi je spremna izaći na proteste, čak i ako više nema što izgubiti. Ipak, polažem nadu u rascjep elite unutar Rusije. A ako mene pitate: još sam u Rusiji.

• Prema Vašem mišljenju, kakav bi mogao biti dalji razvoj događaja?

– Situacija bi mogla postati još gora ukoliko Rusija odluči nastaviti rat pod svaku cijenu. Također, kako rat postaje sve okrutniji, raste i domaći lov na vještice. Međutim, takva neravnoteža ne može postojati predugo i resursi Rusije brzo se smanjuju. Dakle, moja jedina nada je kolaps ruske vojne mašine u Ukrajini, zajedno s rascjepom elite na unutrašnjem političkom polju koji može donijeti mir i tektonske političke promjene u Rusiji.